Akademik Pečarić: čestitka hrabroj Mariji Slišković
ČESTITKA GĐI MARIJI SLIŠKOVIĆ „Jedan bauk kruži Hrvatskom. Riječ je o Arsenu Bauku, drskom balavcu koji je već izradio ćirilične ploče i vjerojatno ih poslao u Vukovar”.
{jathumbnail off}Draga gospođo Marija,
Upravo sam dobio poruku g. Damira Borovčaka i tako doznao i ovdje u dalekom Lahoreu za nagradu koju ste dobili:
Pozdravite i čestitajte Mariji Slišković
najzaslužnijoj ženi na razotkrivanju ratnih zločina silovanja u Vukovaru poslije više od 20 godina od počinjenja.
U petak 8. ožujka 2013. u 11:00 sati
u Starogardskoj vijećnici Grada Zagreba, Ćirila i Metoda 5.
Doista nagrada Zagrepčanka godine ide u prave ruke. To je istovremeno i nagrada našim hrabrim ženama o kojima je i riječ u Tvojoj knjizi „Sunčica“.
Kolika je vrijednost Vašeg rada o ratnim zločinima silovanja pokazuje nam npr. kada veliki hrvatski književnik Hrvoje Hitrec ne spominje i taj zločin nad Vukovarom (Portal HKV-a, 28. 2. 2013.) o kojemu itekako trebamo uvijek govoriti i posebno isticati („Jedan bauk kruži Hrvatskom. Riječ je o Arsenu Bauku, drskom balavcu koji je već izradio ćirilične ploče i vjerojatno ih poslao u Vukovar. Nije sam, uz njega su drugi drski protokomunistički balavci na čelu s Milanovićem, te stari očinski kadrovi koji imaju neprekinuti staž iz olovnih vremena (…)u toj žalosnoj družbi na odlasku nema čovjeka koji bi rekao: stanite, hajdmo zajedno pogledati slike iz Vukovara svršetkom studenoga 1991., pogledajmo te užasne brojke, tu silu mrtvih žena i djece, masakriranih muškaraca.“). To ste i pokazali kada ste se svojevremeno obratili glavnom Haškom tužitelju spominjući više puta ove zločine. Dopustite mi malu digresiju. U pismu ste komentirali i činjenicu da nas taj tužitelj smatra nerazumnima. A onda je sudac Theodor Meron iskoristio upravo riječ „nerazumno“ da bi opisao one koji bi osudili naše generala, a zapravo opisao rad Tužiteljstva i glavnog tužitelja koji su to tražili.
A zapravo uvođenjem ćirilice u Vukovaru jest odgovor sadašnjih vlasti na Vašu knjigu! Oni itekako znaju kako će se osjećati naše silovane žene kada budu svakodnevno gledali te ploče, koje će ih stalno podsjećati da zločini nad njima nisu kažnjeni. Valja ovi iz vlasti vjeruju da tako takvi zločini i nisu završeni? Koliko treba mrziti hrvatki narod pa činiti tako nešto?
Ali u jednom se varaju. Njih neće slomiti ni time jer im je drugo ime HRABROST, zar ne?
Zapravo su me samo podsjetili na naš susret nakom predstavljanja najnovije knjige prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana u Zagrebu, kada sam Ti ispričao jednu priču s hrvatskog programa na radiju u Melbournea iz daleke 1992. godine. Jednu dragu Hrvaticu koja se javila u program pitao sam isto što i Vas:
– Gospođo, kroz cijelu svoju povijest, a posebice u ovom ratu, Hrvati su pokazali da su najhrabriji narod na svijetu. Znate li, tko je jedino na svijetu hrabriji od Hrvata?.
– Ne.
– HRVATICE! – rekao sam joj.
Kada je dr. Bosanac došla u Melbourne ispričao sam joj tu priću. ”Da, u pravu ste”, rekla je (o njoj je ta naša gospođa napisala pjesmu, koju joj je i osobno pročitala na jednoj zabavi).
Kada god bi ispričao ovu priču naši ljudi nisu krili svoje oduševljenje. Ista takva reakcija bila je kada sam je ispričao u sklopu svojih pozdravnih govora na Skupštini Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, kao i na bratimljenu hrvatskih viteških društava Hrvatske bratovštine “Bokeljska mornarica 809”, sinjskih alkarima i “Kumpanije” iz Blata. S tom pričom sam počeo promociju moje knjige “Za hrvatsku Hrvatsku”, kada sam svoje knjige poklonio gđi Ankici Tuđman.
O svemu tome sam pisao u knjizi Pronađena polovica duše tiskanoj 2002. godine.
Jasno je da sam je se sjetio ispričati Vama, jer nema boljeg primjera od Vas da bi je se razumjelo. Naravno, tu uključujem uvijeki i Sunčicu i sve hrabre Vukovarke o kojima ste pisali. Već sama činjenica da su javno progovorile o tim strašnim zločinima nad njima pokazuje svu njihovu hrabrost. Pokazuje da što god napravile domaće sluge u interesu svjetskih moćnika i bivšim gazdama u neprežaljenoj im državi, neće uspjeti u svojim namjerama. U povijesti će to ostati zabilježeno samo kao njihova sramota.
I nagrada na kojoj Vam čestitam to im pokazuje.
Akademik Josip Pečarić