Uz događanje ispred katedrale u Sarajevu: Psovka
Čitam na portalu Uruge Benedikt o nemilom događaju poslije nogometne utakmice između BIH i Grčke. Nema smisla ovdje reprizirati, što se zapravo dogodilo, ali po pisanju osobe s inicijalima, kao potpis, bilo je degutantno, gotovo vandalski i anticivilizacijski od skupine navijača oko katedrale u Sarajevu.
{jathumbnail off}Spominje se i odlazak Hrvata, tj. napuštanje Sarajeva kao mjesto boravka, a time iz same BIH-e.
No, evo nas u Velikoj sedmici ili sedmici muke Gospodnje. Upravo mi naviru misli, asocijacije i emocije koje ne mogu zatajiti, tj. da ne izreknem, napišem ili kako god iskomuniciram s drugima odnosno, čak, i s širom javnošću.
Nebrojeno puta sam pisao, a dosta je i objavljeno u tisku i na portalima, o velikim narodnim manama ili zlima kojima se podao hrvatski narod već desetljećima pa i preko stoljeća , a o kojima je progovorio, propovijedao i kampanjski se borio protiv njih, u svom pastoralu, ondašnji nadbiskup zagrebači Alojzije Stepinac.
Urinirati po zidovima katedrale, kako navodi pisac članka, asocira me na vulgarne psovke koje izriču nebrojeni Hrvati, takozvani, katolici. Dnevno na milijone pogrdnih psovka odapinju se poput strijela prema nebu, od mnoštva deklariranih katolika.
Da,nadbiskup Stepinac je pozivao na molitvu, pokoru i na okajavanje grijeha: psovke, pobačaja i oskvrnuća dana Gospodnjega. Pitam potpisnika članka na portalu Benedikt, o kojem je ovdje riječ, kad je čuo od kojeg svog crkvenog pastira, zadnji put, da tako što čini odnosno poziva? Jer nadbiskup nije samo pozivao nego i prorokovao da se može dogoditi i potpuna propast naroda koji psuje na Boga i čini druge grijehe koji vapiju u nebo za osvetom (propovijed pred katedralom u Zagrebu, 31.10.1943.), ako se ne obrati poput iskvarenih Ninivljana, koji su okajavanjem, postom i pokorom kroz 40 dana upravo izbjegli sudbinu Sodome i Gomore. Čut je čut, naše pastire, kako viču, opominju i gotovo grme, ali uvijek ili većinom na one s one druge strane plota, koji su deklarirani ateisti ili pak obnašaju zemaljske vlasti, pa ih nazivaju kojekakovim imenima, ali na svoje stado, tj. na one koje su jučer krstili, krizmali ili pak vjenčali, a već ih danas nema nedjeljom u crkvu te su upravo oni takovi kako ih je prozivao nadbiskup Stepinac, a posebno psovače, ne čine to ne jednom nego i
nijednom za vrijeme cijelog svog klerikalnog mandata.
Kad je zadnji put u Crkvi kod Hrvata, kako u Hrvatkoj, tako i u BIH održana ikakava pobožnost za okajavnaje grijeha iz bliže i dalje prošlosti i tko joj je bio na čelu?
Pa koristim i sada priliku da se to dogodi, što skorije, pa bilo gdje na prostoru Lijepe naše kao i BIH, tj. da netko od pastira, baš onako proročki pozove narod na te velike pobožnosti za obraćenje i okajavanje.
Nije me strah, gotovo proročki, izreći da bez, gore navedenog, nema spasa odnosno opstanka naroda. No, danas je spomen ili blagdan Gospe od blagovijesti, a i čekamo i poruku (25. u jmjesecu) Gospe iz Međugorja, gdje sve možemo izbjeći (propast) ako upravo Nju poslušamo i slijedimo što nam ona kaže.
Nikola Bašić, Vis
