Rođenje Crkve- Blagdan silaska Duha svetoga
Ovom svetkovinom Katolička Crkva slavi svoj rođendan. U ovaj dan Crkva je počela svoj povijesni hod od Jeruzalema do svih naroda svijeta sve do kraja vremena.
Ovim danom ona očitovala svijetu, postala vidljiva zbog Isusovih djela u njoj.
{jathumbnail off}Isus Krist je jedini Spasitelj svijeta. No bez Duha Svetoga taj spas ne bi mogao do kraja svijeta biti ostvaren. Isus Krist je uzeo na sebe naše grijehe i patnje, bolesti, smrti i krivice. Sve je to uništio na svom križu, a onda u svom uskrsnuću nas uskrisio i tako započeo novo čovječanstvo.
No sve bi to ostalo uzaludno kada Duh Sveti ne bi kroz povijest čovječanstva to spasenje primjenjivao na sve ljude. Isusu je bilo važno da Duh Sveti siđe na apostole i Crkvu. On je rekao: „Ne idite iz grada dok se ne obučete u silu odozgor.“
Papa Pavao VI. je napisao:“Ima u evangelizaciji niz metoda koje su dobre, ali ni najsavršenije od njih ne bi mogle zamijeniti tiho djelovanje Duha. Bez njega ništa ne vrijedi ni najvještija priprava navjestitelja. I najuvjerljivija oštroumnost bez njega je pred ljudskim duhom bespomoćna. Sve psihološke i sociološke do u tančine razrađene sheme bez njega se ubrzo pokazuju bezvrijednima.“
Potrebno je svima nama osvijestiti da je Duh Sveti veličanstveni dar svijetu. Potrebno se sjetiti da još uvijek Duh čeka da ga primimo u svoj dom i na radna mjesta, da mu dopustimo ući u strukture društva da bi tako razorio zlo i stvorio bolji svijet i za mene i za tebe, za sve iduće naraštaje
Bit kršćanske vjere povezana je s tajnom Boga koji nam se otkrio u trima božanskim osobama. Bog Otac nam je nekako prisutan iz paralele našeg ljudskog iskustva, makar je svako očinstvo na zemlji tek blijeda slika istinskog Božjeg očinstva ljubavi i nježnosti. Druga božanska osoba, Sin Božji, postao nam je blizak u povijesnoj osobi Isusa Krista iz Nazareta, Učitelja i Spasitelja. Zato je naš život iz vjere najviše obilježen imenom Isusa Krista. Najveća tajna nam je ipak treća božanska osoba, Duh Sveti. To je upravo zato jer je Duh Sveti najduhovnija stvarnost u odnosu na naše poimanje – nemamo neko uporište u slikama iz našeg zemaljskog života.
Ako želimo približiti tajnu Duha Svetoga, onda to činimo tek blijedim slikama koje nama ipak puno znače. Tako prepoznajemo Duha Svetoga u vihoru i lahoru. Tako nam već i Biblija govori. Tako se očitovao i nad apostolima na dan Pedesetnice. No, Duh Sveti nije ni vihor ni lahor, nego je kao vihor, kao lahor. Prožima i čisti sve oko sebe poput vihora; nježno miluje poput blagog lahora.
Puno nam govori i slika ognja. Bog se sam znao očitovati u slici plamena i vatre, grma koji gori, a ne izgara. A nad apostole se izlio Duh Sveti u liku plamenih jezika. To je plamen koji žari i pročišćava, puni žarkom ljubavlju i obasjava svjetlošću i toplinom.
Duh Sveti je kao voda. Često je ta stvarnost, neizostavno bitna za naš život, povezana s prisutnošću Duha Svetoga. Već je Duh Sveti u času prvog stvaranja lebdio nad vodama i započelo je stvaranje. Duh Sveti se jednako našao i nad vodama Jordana. Otada je nekako voda koja je potrebna za život postala znakom životvorne sile Duha Svetoga. Zato se Duh Sveti izlijeva u srca vjernika. Duh Sveti nije voda, nego je kao voda što natapa zemlju i utažuje žeđ, voda koja pere i čisti od svake ljage.
Nadalje, Duh Sveti je kao ulje pomazanja. Ulje koje se upotrebljava u svakodnevnom životu običnog čovjeka, koje je potrebno u mnogim ljudskim aktivnostima i navikama postaje znakom Božje preobilne milosti, pečata vjerne ljubavi. Zato je Duh Sveti pomazanje duhovno i njime se mažemo već kod krštenja da primimo duha posinovljenja, a zatim kod krizme da primimo duha kršćanske zrelosti i svjedočenja. Duh je kao ulje. Duh Sveti u dušu vjernika utiskuje pečat neizbrisive Božje ljubavi.
Duh Sveti je i kao golub. Vrlo često ćemo naći Duha Svetoga prikazanog u toj slici. Duh Sveti nije golub, neko kao golub. Povezano je to sa slikama Biblije. Već je Duh Sveti lebdio nad vodama stvaranja, a u Novom zavjetu nad vodama Jordana kod Isusova krštenja prepoznajemo Duha Svetoga koji lebdi nad tim vodama u liku goluba. Golub što je odletio s Noine korablje poslije potopa donosi grančicu masline, znak pomirenja neba i zemlje. Tako je Duh Sveti onaj što i nama danas ulijeva u srce mir i sigurnost.
“Duh Sveti u našem svakodnevnom životu” http://youtu.be/75OMOq9Xpu0
Pripremio; Ivan Remeta Johnny
