Damir Juraković: Bolesni duh M. Jacksona u balkanskoj izvedbi
Oliver Stone, američki režiser, je poznati salonski ljevičar, koji je nedavno bio u Zagrebu na skupu drugih veleumnih salonskih ljevičara i prodavača magle, poput tepavog slovenskog markističkog filozofa i obožavatelj staljinizma Slavoja Žižeka.
Subverzivno salonsko ljevičarenje
{jathumbnail off}Stone je kao tipični licemjerni salonski ljevičar veliki obožavatelj Fidela Castra i Huge Chaveza. I mrzitelj američkih konzervativaca. Uoči američkih predsjedničkih izbora 2000., Stone je pompozno najavio, da će, ako pobjedi Bush, odmah odseliti iz SAD. Bush je pobijedio, i 2000. i 2004., ali Stone ipak nije napustio truli kapitalistički pakao SAD, i nije odselio u socijalistički raj Kube.
Ipak nije tako lako jednom milijunašu, odreći se velike vile na Beverly Hillsu i luksuznog života u Hollywoodu i živjeti na Kubi, u nekoj trošnoj zgradi, sa čijih fasada opada malter i gdje nema svaki dan tople vode u kupatilu, a kamoli luksuzni whirlpool kao u Hollywodu. Osim toga u Hollywoodu je lakše nekažnjeno pušiti marihuanu što Stone godinama prakticira.
Boris Dežulović, hrvatski novinar, homofrend 2012. i jugofrend neprekidno od 1991. do 2013., je također poznati salonski ljevičar, jedan od mnogih u Hrvatskoj. Dežulović je također kao tipični salonski ljevičar, na balkanski način, veliki obožavatelj jednog komunističkog diktatora, kao i Stone, ali onog domaćeg, druga Tita. I mrzitelj hrvatskih konzervativaca i vjernika. Dežulović nije napustio Hrvatsku za vrijem Tuđmana. Šteta, rekli bi danas. Ali nije napustio, jer ga je teški milijarder i kapitalist George Soros dobro pumpao lovom, za obavljanje ideološkog zadataka, rušenje hrvatske države. Zadatka na kojemu Dežulović radi i dan danas. Dežulović je danas beogradski intelektualac, i svi mi bi mu poželjeli da tu zauvijek i ostane u lepom belom gradu.
Ipak ima jedna značajana razlika između Stonea i Dežulovića.
Stone katkad ipak zna napraviti koji dobar film, iako sve rjeđe, ali Dežulović ne zna pisati i nikada to nije znao i uopće nije duhovit. Režimski novinar i neduhoviti režimski humorist, uvijek bio i ostao, Dežulović je tipični partizansko-balkanski gedžovan, sa bahatošću nekoga, tko se osjeća sigurnim, jer iza njega stoje uvijek oni jači, bogatiji i moćniji.
Humor Dežulovića je u stvari infantilni i debilni humor jednog iskompleksiranog petnaestogodišnjeg tinejdžera. Na tom duhovnom nivou je Dežulović i dan danas.
Tako neduhoviti režimski humorist započinje svoju najnoviju neduhovitu kolumnu u titovskoj Slobodnoj, koju naravno odmah prenese, veliki staljinistički brat, Jutarnji list.
Najprije malo tipične, izlizane salonskoljrevičarske matrice : Ha, ha, ha, kako su Amerika i Amerikanci glupi i zaostali.
Onda Dežulović prelazi na stvarnu temu: ha, ha, ha, kako su inicijatori U ime obitelji i uopće katolici glupi i zaostali.
Jer su se, zamislite koje drskosti, usudili braniti prirodnu zajednicu muškarca i žene. Ne izmišljotinu katoličke Crkve, već izmišljotinu prvih pećinskih ljudi, prije više desetaka tisuća godina. Ti pećinski ljudi, tada uopće nisu znali za Vatikan i Papu i Bozanića, ali su odmah živjeli u obiteljskim zajednicama između muškaraca i žene i brinuli se za potomstvo. Da su pećinski ljudi tada zastupali stavove Dežulovića i LGBT pkreta, onda danas ne bi bilo na svijetu ni Dežulovića ni nikoga iz LGBT pokreta.
Zaista je istovremeno i smiješno i jadno, bilo vidjeti onog gaya, koji je nedavno na onoj demonstracijici za gay brak u Zagrebu, fanatično mahao Darwinovom knjigom Postanak vrsta. Jer Darwin, je upravo jasno kazao da su u procesu evolucije spolne razlike, muški spol, i ženski spol, odlučujući faktori za nastanak života na Zemlji. Od najprimitivnijih vrsta, gdje se spajaju muška i ženska ćelija, i tako dolazi do razmnožavanja, pa do najsloženijih i najkompleksnijih vrsta, sisavaca i čovjeka.
Princip je uvijek isti: bez muškog i ženskog udjela, nebi bilo ni postanka vrsta ni života na zemlji.
Paradoks je da danas, fanatični atesti i fanatični darwinovci, koji odbijaju svaku mogućnost postojanja Boga i vjeruju u Darwina kao u neko ateističko božanstvo, međutim na drugoj strani, taj Darwin je jasno kazao, da nema svijeta bez muškog i ženskog spola. I zato tog istog Darwina, upravo kad je riječ o razlici u spolovima i razmonžavanju vrsta, ovo je doista istina, negiraju fanatični pristalice rodne ideologije i potiranja spolnih razlika. To onaj jadni gay na demostarciji nije shvatio, misleći jedino na to da će Darwinovom knjigom naljutiti Crkvu.
kaže Dežulović ovo:
“…Dok se, eto, smiju američkom sudu koji mrtav ozbiljan prihvaća iskaz duha Michaela Jacksona, Hrvati u ustavnoj raspravi o istospolnim zajednicama mrtvi ozbiljni uvažavaju stavove Crkve i njeno svjedočenje Duha Svetog, čiji se iskaz u definiranju bračne zajednice po hrvatskoj i katoličkoj tradiciji ne uzima samo kao relevantan, već i ključan!”
Ignoriranje globalne inicijative i duh Michaela Jacksona
Parafraziram:
Dok se, eto, smiju hrvatskoj inicijativi “U ime obitelji” i potpuno ignoriraju istu francusku inicijativu i istu inicijativu u protestantskoj Estoniji, Dežulović i ostali jugofili i lažni homofrendovi u ustavnoj raspravi o istospolnim zajednicama mrtvi ozbiljni uvažavaju stavove minorne agresivne LGBT-zajednice i ne priznaju svjedočenje duha Charlesa Darwina, čiji se iskaz u definiranju bračne zajednice po homoseksualnoj ideologiji ne uzima niti kao relevantan, niti kao ključan!
Onda Dežulović onako tipično gedžovanski govori o djevici Mariji i Svetom duh i duhu Micahela Jacksona.
Svugdje izvire samo njegov neduhoviti duh i balkanski krkanluk u njegovom izrugivanju vjernicima.
Zapravo je jako lako prepoznati taj neduhoviti duh Dežulovića. Ako se još tko sjeća onog članka u Slobodnoj, od prije nekolio mjeseci, gdje se izvještavalo, kako je jedna prodavaćica u vlastitoj ljekarni, negdje u Kaštelama, zbog vlastitih vjerskih uvjerenja, odbila izdati jednoj djevojci anti-baby pilule. Iako taj članak nije bio potpisan, u njemu se odmah prepoznao gedžovanski stil i neduhoviti duh Borisa Dežulovića. One biblijske riječi “U početku bijaše riječ…,” Dežulović je parodirao kao “U počeku bijahu pilule, i tako nekako.”
Taj neduhoviti duh Dežulovića je lako prepoznati i sada u više forumskih komentara na vlastitu kolumnu u Jutarnjem. Da ne bi, kao i uvijek, kada pišu on i druge mu kolege, u forumskih komentarima Jutarnjeg prevladali negativni komentari klerofašista i nacionalista. Dežulović se očito više puta sam logirao pod nekoliko različitih nickova, i glumi da je neki formuaš sa facebooka. I tako sam hvali vlastitu kolumnu.
U jednom Dežulović ipak nehotice ima pravo.
Ipak postoji duh Michaela Jacksona u Hrvatskoj, ali ne u Ustavnom sudu, nego u MZOS-u.
Jackson je, poznato je, volio djecu, posebno dječake, na onaj način, kao što dječake vole i Gert Hekma, prijatelj hrvatske LGBT-zajednice i dr. Theo Sandfort, prijatelj Aleksandra Štulhofera, glavnog autora zdravstvenog odgoja, u čijoj izradi su sudjelovale i hrvatske LGBT udruge.
Sjećamo se onog šokirajućeg razgovora već prilično bolesnog Jacksona na američkoj TV, dvije-tri godine, prije smrti, nakon optužbi, da ima pedofilne sklonosti, i da je dovodio djecu na svoje golemo imanje Neverland i nagovarao ih da lijegaju u njegov krevet. Jackson uopće nije demantirao te optužbe, već je na pitanje novinara, smatra li da je normalno da skoro pedesetodogodišnji muškarac dovodi djecu u vlastiti krevet, Jackson odgovorio: Naravno, pa to je nešto najljepše i najnormalnije lijegati s djecom u krevet i on bi to činio opet.
Gert Hekma, također ljubitelj dječaka, kao i Jackson, je na govoru za hrvatski Queer, pohvalio hrvatski zdravstveni odgoj, u čijoj izradi, su sudjelovale hrvatske LGBT udruge i rekao da je jako zadovoljan, što se djeci već sa 11 godina uči analnom seksu, iako bi on želio da to bude već od 6 godina, ali za sada je i to dobro.
Damir Juraković/croative
