OD NAŠIH ČITATELJA-DOPISNIKA  Današnja Hrvatska ima neka svoja nacionalna svetišta od kojih su: Gospino svetište u Mariji Bistrici, Svetište predragocijenjene krvi Kristove u Ludbregu i Svetište hrvatskih mučenika u Udbini (Lika).

{jathumbnail off}Napokon nije na odmet od srca Zagorja krenuti i srcu primorske Hrvatske, a to je oko Splita odnosno Solina ili stare Salone odakle je krenulo naše kršćanstvo odnosno pokrštavanje doseljenih Hrvata kroz stoljeće sedmo. A povjesničari bilježe da je to započeo Ivan Ravenjanin nadbiskup splitski, ustoličen od pape Ivana IV koji je umro 642. a nadbiskup Ivan je upravljao nadbiskupijom i do 680. godine. U samom Splitu su živjeli Solinjani kojima je porušen grad 614. od strane Avara, a neki povjesničari pišu, i od Hrvata. Znamo pak da je Salona podignuta u blizini ušća rijeke Jadro iz koje je akvaduktom, i sada ,grad Split povezan , tj. koristio je vodu te rijeke, naravno bliže izvoru same rijeke, a akvadukt je izgrađen za cara Dioklecijana koji je sebi izgradio palaču od koje je nastao Split.

Ako su splitski svećenici nosili blagoslovljenu vodu za krštavanje iz svojih crkava onda možemo zaključiti kako su prvi Hrvati kršteni vodom iz rijeke Jadro, koja svojim imenom asocira na ime rijeke Jordan, na kojoj je Ivan Krstitelj krstio tolike svoje suvremenike Židove te i samog Isusa Krista. Dakle i Hrvati imaju svog Ivana Ravenjanina/krstitelja, te Ivana IV.
Grad Solin nas također veže za jedan veliki povjesni događaj za sve Hrvate. Tu je krunjen naš kralj Dmitar Zvonimir na 8. listopada 1075. godine(a neki spominju i 9. listopad i čak 1076. godinu).

Papa Grgur VII. mu po svom poslaniku Gebizonu daje žezlo, mač i zastavu; kralj mu priseže vjernost i pomoć ako treba i u ratnim prilikama, koje su prijetile od Seldžuka po Palestini od- nosno rušenja svetinja podignutih po svetim izraelskim mjestima od tadašnjih kršćana. Kru- njenje je obavljeno, koje li simbolike i veličine čina, u crkvi sv. Petra i Mojsija. Rekao bih: Mojsije je najveći papa Starog Zavjeta(Saveza) a sv. Petar najveći papa Novog zavjeta. Ta- kvo krunjenje, uz papino poslanostvo s darovima državnih odnosno kraljevskih znakova, u ono doba je znak da je Hrvatska formalno izjednačena s ostalim kraljevstima-državama onda- šnje Europe i Istočnog carstva(Bizanta) kod kojih se isto prakticiralo pri krunjenju kao i tog dana u Solinu. A znamo da je Grgur VII. bio veliki papa tj. veliki reformator, pa su Hrvati činom krunjenja još tješnje povezani s rimskim Crkvom.Ako je naša kolijevka kršćanstva pos
tavljena-stvorena oko rijeke Jadro odnosno Salone i Splita, onda možemo reći da su tu potekli i naši prvi sveti kršćani i mučenici, a legenda kaže da je i sam kralj Zvonimir kršćanski mučenik ako su ga ubili hrvatski plemići kod Knina gdje je stolovao, koji nisu htjeli pomoći papi u ratu protiv Seldžuka, a pozvani od kralja Zvonimira, jer mu je pisao car iz Bizanta i papa iz Rima da se pridruži ostalim vojskama iz europskih kraljevina/carevina. Zato smatram da je primjereno podići svetište za sve naše svete od te solinske koljevke pa do današnjih dana.

Napokon evo nas u Prugovo, zagorsko-dalmatinsko selo nedaleko od Solina, oko 12 km, koje je administrativno oduvjek pripadalo Solinu. Tu bi, pak, mogli podići svetište o kojemu je ovdje riječ, jer je potrebno samo neznatno sredstava da se obavi ta konstitucija. Zašto baš Prugovo? Naravno da je ovo nešto, za mnoge u Crkvi kod Hrvata , pa i van Crkve stoji kao iznenađenje ili makar velika nepoznanica, što se tiče samog ambijenta. Kad govorim o ambijentuonda isključivo mislim na prostor oko crkve sv. Antuna, sveca kao zaštitinika župe u Prugovu.

Po mojoj procijeni taj prostor, koji je ograđen lijepo obrađenim betonskim zidom, a dobrim dijelom i zidom od fino klesanog kamena što odiše krasnom arhihekturom, tu se može prihvatiti (smjestiti) preko 100 tisuća ljudi odnosno hodočasnika, ako je riječ o svetištu, ako ne i mnogo više. Za one koji ne poznaju taj ambijent opisat ću u kratkim crtama. Sad dok ovo pišem nisu mi poznate jedinice površine cijelog crkvenog prostora, ali slobodan sam reći aproksimativno oko 30 tisuća kvadrata. Sama crkva sv. Antuna smještena je, također unutar ograđenog prostora prema sjevernom dijelu ogradnog zida, udaljena svega 10-15 metara. Inače van tog zida, tj. uz sami zid je cesta(valjda državnog reda) i odmah s druge strane kolnika je lijep arhitektonski zid od zajedničkog lijepo uređenog groblja, u kojem je ostatak prve župske crkve odnosno apsida s preslicom za zvono.

Ostatak ograđenog prostora oko crkve je gotovo, u užem dijelu, prelijepi park, tj. njegovana trava, ukrasno raslinje i cvijeće.

Prema zapadu od crkve podignut je baldekin, tj. krovište od crijepa na 4 stupa ispod kojeg je kip sv. Antuna Padovanskoga, i dalje u istom pravcu je podignut, među razrijeđenim stablima borova i hrastova, na nasutom i posebno obrađenom uzvisenju, kameni oltar iza kojeg je improvizirane malo brdašce kao Golgota odnosno Kalvarija s velikim križem na kojem je isp- isano trima jezicima: židovski, grčki i latinski; ISUS NAZAREĆANIN KRALJ ŽIDOVSKI, na velikojploči pri vrhu križne vertikale* Inače uz ogradni zid, naravno nutarnja strana, postavljene su postaje križnog puta izgrađene od fino klesanog kamena.

Dio prostora je još neobrađen, tj. obrastao je šumom, više sađenjem od župljana nego bi se reklo divlje izraslo, ali guši je nisko raslinje koje bi u nekoliko zajedničkih akcija lako bilo odstraniti, jakim strojevima izravnati, tj. razbiti poneku veću stijenu te lagano pretvoriti u travnati teren.

I sad je ono glavno što još treba dodati tom prostoru, tj. podići jedan objekat koji će zapravo manifestirati sve ono zašto bi se to moglo nazvati SVETIŠTE SVIH…….

Prilaz župskoj crkvi odnosno glavni ulaz je na pročelju same crkve koji je okrenut prema drugom dijelu prostora samog svetišta, koji je nešto niži od prije opisanog, a odjeljen je također lijepim kamenim zidom i ulaznim(kao dvorišnim) vratima i k njima se crkvi prilazi sa ledine, kako je popularno nazvana, uz par kamenih stepenica. Ta ledina(livada) je nešto manja od nogometnog igrališta. Tu se nekad pri blagdanu sv. Antuna igralo seljačko kolo, tj. događao se dernek. Prema rubovima ledine također je bogato raslinje pitomih borova, lipe i drugih biljaka. Dvorišni zid župske kuće sa sjeverne strane dodiruje uzduž tu ledinu, a između dvorišnih vrata i župske kuće i zida koji je ispred pročelja crkve je mali Gospin park uz kojeg je i mala fontana.

Dakle cijeli prostor sa župskom kućom je kompaktna cjelina. No, od dvorišnih vrata prema pročelju župske crkve je uz stazu(možda nešto više od 10 metara), lijevo i desno su postavljene biste na lijepo oblikovanim postamentima naših čuvenih franjevaca: franjevac trećoredac laičkog statusa, niko drugi nego sada naš blaženi Alojzije Stepinac(mnogi to niti ne znaju), fra Ante Antić i naš mještanin (Prugovo) mučenik fra Rafo Kalinić. Njih trojica su me inspirirala da im se nekako priključi sve naše svete i mučenike-svjedoke Kristove.

Predlažem slijedeće (a ja vidim-vidio sam tu lokaciju): kad se gleda sa kamenog oltara kojeg sam opisao u prostoru na desno, a to je prema jugoistoku, na 30-50 metara udaljenosti neka se izgradi objekat kojeg pokušavam opisati ovako: neću sad govoriti u deminezijama, jer će to struka procijeniti, baš prema zadanom prostoru, jedan prstenasti bazen i to ne sasvim kao kružnica nego blaga elipsa usred kojeg će, kao, izranjati zemaljska kugla, ali ne sasvim kao lopta u cijelini, nego nešto malo više od same polovice kugle. Naime, nekako bi reljefno, kao na zamišljenom globusu, trebalo istaknuti geografske granice odnosno grafiku naše Lijepe Hrvatske; a upravo u predjelu Splita odnosno Solina, tj. iz te točke podići jednu sklupturu koja se blago uzdiže prema Nebu, a zamislimo kao do je to jedna povorka ljudi koja se kreće iz rečene točke(A) prema točki B u kojoj su prepoznatljivi likovi naše trojice svetaca: sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Mandić i sv. Marko Križevčanin. Tek, neposredno, iza njih nek se prepoznaju lica (glava) ponekog blaženika ili blaženice, i dalje prema točki A samo vrhovi glava, da bi u samoj točki A bilo te neprepoznatljivosti . I to bi bilo sve u jednom komadu. A budući da je drugi zaštitnik župe Prugovo ili subpatron Bezgrešno začeće blažene djevice Marije onda bi njezin lik odnosno kip postavili(primjerene dimenzije) na vrhu kugle zemaljske koja izvire, kako smo rekli iz vode. I, naravno, neka se postavi jedan lijepi most-mostić preko vode do kugle, kako bi svaki hodočasnik mogao prići sklupuri naših svih svetih, bilo ju dotaknuti, slikati, pokraj nje se pomoliti. Taj kompletni objekat također treba oblikovati na malom uzvišenju da mu hodočasnik priđe uz stepenice.* A da već ni ne govorim o okolišu: tepih travi, cvijeću, klupama a možda i o vodoskoku u jednom djelu bazena. Dapače, lijepo bi bilo makar nešto od životinjskog carstva pridružiti toj ljepoti svetišta; neka bi to bili za pokus parovi pauna.

I kada bi se trebalo svetkovati taj nacionalni blagdan Svih svetih Hrvatica….?

Naravno, po dogovoru. Volio bih da to bude u Gospinu mjesecu i da ne bude paraleno uz još neko ve-liko hodočašće Hrvata u istom mjesecu; naprimjer u rujnu kad se ide u Udbinu. Pa bi to mo-glo biti krajem listopada, četvrta subota tog mjeseca, a listopad je mjesec pobožnosti Gospine krunice. Inače selo Prugovo je prometno izvrsno povezano za jug i sjever Hrvatske preko ulaza odnosno izlaza na autoput u Dugopolju koje je udaljeno od Prugova oko 5 km.

Nikola Bašić, Vis

Vis, 16. lipnja 2013.

*
I sve bi ovo po meni moglo koštati manje od milijun kuna, a po natječaju možda i mnogo manje.
*
Prekrasni oltar, Kalvarija s križem i veliki dio parka u župskom svetištu je izgradio, kao i poljepšanja u župskoj crkvi, te postavljanje rečenih bista ispred pročelja crkve (pomaknute iz donjeg dijela – recimo manje sakralnog), je sadašnji župnik fra Miroslav Modrić, a do tada nije bilo župnika koji nije nešto lijepoga ostavio iza sebe glede župske crkve i okoliša.

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save