Biblijska razmatranja – 19. nedjelja kroz godinu
19. nedjelja kroz godinu – 11. kolovoza 2013.
{jathumbnail off}Prvo čitanje: Mudr 18,6-9
18,6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Pripjevni psalam: Ps 33,1.12.18-22
33,1Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19
11,1A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Evanđelje: Lk 12,32-48
12,32“Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” 33“Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.” 35“Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” 39“A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” 41Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” 42Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” 45“No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” 47“I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.”
Sva čitanja podsjećaju nas na naše osnovne kršćanske obveze: BUDNOST i ČEKANJE. Koga i što čekamo? Svaki čovjek pozvan je na čekanje. Čekanje na nešto vrijedno ili na dragu osobu zahvaća dubine ljudskih misli i osjećaja. Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga koji je veći od svih nas, od naše inteligencije i čitavoga svijeta. Evanđelje nas zove da budno čekamo. U tom čekanju možemo biti aktivni i pasivni. Bog u svom čekanju nije pasivan, nego ide čovjeku ususret.
U Isusu Bog ide svakom čovjeku, nudi se svakom čovjeku, kuca na vrata svakoga srca i čeka. Čeka da mu netko otvori vrata. U tom čekanju Isus je sve učinio. Sve drugo sada ovisi o čovjeku, o nama.
Autor Knjige Mudrosti je anonimni židovski intelektualac, književnik i učitelj u sinagogi. Mudrom riječju, obraća se svojim sunarodnjacima Židovima koji gube vjeru u svoga Boga. On pisanom riječju potiče svoje na traženje Mudrosti koja dolazi od Boga. Mudrost se postiže molitvom, a izvor je svih kreposti. Učvršćuje vjeru svoga izabranog naroda. Uči ih da nisu prestali biti izabrani Božji narod, te da svome Bogu ostanu vjerni i zahvalni i u novim okolnostima.
Bog koji daje uvijek traži i punu suradnju od svoje djece. Božja ljubav i apsolutna poslušnost svemu što Bog zapovijeda, vodi nas spoznaji da se Bog brine za svoje.
Kršćani imaju cilj u svojoj stvarnosti: Krista koji je ustrajao u svojoj muci i postigao slavu uskrsnuća. Iskušenja ne smiju obeshrabriti naše vjerovanje, već ga samo učvrstiti. Vjera znači sigurnost kojoj se nadamo. Zato vjerujmo Riječi Božjoj i ona je sigurna ulaznica za nebo.
Da li mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ i čekamo njegov dolazak u naš život?
Oni koji su se u životu razočarali, trebaju ohrabrenje i usmjerenje prema novoj budućnosti koja će im u život unijeti nadu, radost i veselje. Došao je Isus Krist, koji nam umjesto tame daje svjetlost, umjesto mržnje daje nam ljubav, umjesto međusobnog neprijateljstva daje nam čovjekoljubivost.
Otvorimo vrata svoga srca. Isus lagano kuca i čeka da mu otvorimo, kako bi mogao ući i donijeti nam: mir, radost, vjeru, nadu i strpljivo čekanje, njegovog ponovnog dolaska.
Ljudska neodgovornost, nebudnost, sumnja u Božje obećanje i ostvarenje, građenje sigurnosti na sebi samome, isključuje čovjeka iz onoga što mu Bog obećava.
Ispovijedati se vjernikom znači: pronaći blago pored svih ljudskih propadljivosti, vezati srce i očekivanja uz Božji slavni dolazak.
Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga u našem zemaljskom životu. Vjerničko očekivanje treba graditi na Bogu koji uskrsava i od mrtvih. U Isusu Kristu Bog nam je dao jamstvo svoga prijateljstva i svoje vjerodostojnosti.
Vežimo svoje srce uz Isusa te budno, odgovorno i zauzeto očekujmo njegov dolazak u slavi.
Budnost i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo.
Izvor: www.zdenac.org
