Egzorcist Gabriele Amorth: Sotona pokušava ući u Vatikan
Gabriele Amorth (85), katolički svećenik i egzorcist, nedavno je izazvao veliko zanimanje izjavom da Sotona pokušava ući u Vatikan
{jathumbnail off}U tišini svoje sobe hospicija Svetog Pavla u Rimu, svećenik egzorcist Gabriele Amorth, danas 85-godišnjak, dane provodi u molitvi i razmišljanjima. U razgovoru, kad spomene ime pape Ivana Pavla Drugog, zasuze mu oči.
Otac Amorth četvrt stoljeća je bio glavni rimski egzorcist. Ni sada nije u potpunoj mirovini, ali mu godine ne dopuštaju da se s demonima jače uhvati ukoštac.
Otac Amorth veliki je zagovornik autentičnosti ukazanja Gospe u Međugorju, a o tome je puno i često razgovarao i s papom Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Osim toga, mediji su prenijeli njegove izjave da “Sotona pokušava ući u Vatikan” pa je u razgovoru za Globus objasnio je li pritom mislio i na pedofile u redovima klera te jesu li i oni opsjednuti demonima.
Kad ste prvi put otišli u Međugorje i sjećate li se tih prvih odlazaka tamo? S kim ste razgovarali, kako su se ljudi odnosili prema vama?
Bio sam puno puta u Međugorju. Prvi put sam bio 1981., kad su počela ukazanja. Prvi tekst o Međugorju napisao sam u listopadu 1981., nekoliko mjeseci nakon što su ukazanja počela, kada sam bio urednik časopisa “Majka Božja” i želio pisati o tom mjestu ukazanja. Razgovarao sam sa djecom koja su vidjela Gospu, ljudima iz Međugorja… Tada se na svakom koraku osjećala neimaština, sirotinja. Nisam znao jezik, ali s ljudima sam se sprijateljio i sporazumijevao na svakojake načine; oko podneva, pokazao bih nekome otvorena usta i ubacivao imaginarnu hranu u njih i onda bi me odveli kod nekoga na ručak. Nakon mise u šest sati popodne, sklopio bih oči i naslonio glavu na ruke, pa bi me netko primio na počinak…
Što mislite o fenomenu ukazanja Gospe u Međugorju?
– Mislim da je ukazanje autentično. Mladi i stari dolaze u Međugorje i vraćaju se promijenjeni, prosvijetljeni. Mladi postaju vjernici. U Međugorju se najviše ispovijeda. Ljudi su fascinirani čudima koja se događaju. Mislim da oni koji odlaze u Međugorje tamo dobiju ono što trebaju po pitanju vjerovanja. Oni koji idu onamo da bi dobili jasan znak, dobit će ga. Oni koji idu da bi osjetili nešto u sebi, osjetit će.
Zašto će sad Vatikan ponovno raspravljati o tome hoće li priznati ukazanja u Međugorju?
-Dok traju ukazanja, dok se događaju, Crkva se o tome ne određuje. Osim toga, svi vidioci iz Međugorja znaju 10 tajni. Kad će tajne biti objavljene svijetu, ne zna nitko osim vidjelaca. Mislim da Vatikan u svojim istragama ukazanja u Međugorju zasad ne može previše napredovati jer dokle god ima ukazanja, ne može se donijeti konačni zaključak.
Međugorju se zamjera velika komercijalizacija, odnosno oni koji osporavaju ukazanja ukazuju radije na materijalnu dimenziju Međugorja. Je li to postao i vjerski biznis?
– To što su ondje izniknuli hoteli, restorani, pansioni, trgovine, posve je logično i normalno. Kad sam nakon Drugog svjetskog rata odlazio u Fatimu, to je također bilo pusto mjesto u kojemu nije bilo ni hotela ni trgovina niti restorana. Tko je imao automobil ili tko je došao autobusom, u njemu je i spavao. Onaj tko nije imao ništa, spavao je doslovce na zemlji. Dolazak hodočasnika bio je toliko masovan da se infrastruktura morala razviti. Tako je i u Međugorju. To me uopće ne čudi. Čak i činjenica da se prodaju suvereniri i različiti proizvodi, sasvim je normalna. Ljudi žele odnijeti kući neke uspomene. Znam za Međugorje da je čak i ovaj broj hotela koji postoji premalen jer smještaj morate rezervirati unaprijed. Mi smo često spavali u Čapljini jer u Međugorju nije bilo ničega. Sada je drukčije. Još je jedan razlog zašto vjerujem u međugorska ukazanja. Ljudi koji nisu iz same Crkve, trebali bi biti puno oprezniji i odmjereniji od klera, kad su ovakve stvari u pitanju. No, oni toliko vjeruju u Međugorje, hodočaste i posjećuju to mjesto, toliko su oduševljeni i razdragani onim što u Međugorju pronalaze da tim svojim optimizmom i vjerom zaista nadmašuju očekivanja. Međugorje je zato jedan vrlo pozitivan, jak fenomen. Danas u svijetu ne postoji takvo mjesto kao što je Međugorje kada je u pitanju vjersko prosvjetljenje ljudi i ispovijedanje vjere.
Za razliku od pape Ivana Pavla II., za kojega ste rekli da je vjerovao u međugorska ukazanja, smatra se da im papa Benedikt XVI. nije sklon…
– U vrijeme dok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere morao je biti vrlo, vrlo oprezan i on je takav i ostao. Kad sam prvi put bio u Međugorju, odmah sam otišao k njemu da bismo razgovarali o Međugorju. Slušao je ono što sam imao reći, vrlo pomno, ali nije baš ništa komentirao. Ništa, nijednu riječ. Samo me je slušao. On je naviknuo da govori samo onda kad je vrijeme za to i kad je odluka koju je donio i o kojoj je razmišljao konačna, ili njegov stav formiran. No, i u ovom slučaju, mislim da zasad ne treba vjerovati u neke velike promjene. Dokle god se ukazanja događaju, Komisija za istraživanja Gospina ukazanja, neće se određivati o tom fenomenu, a Vatikan neće priznati Međugorje kao mjesto ukazanja.
Katolička Crkva pokušava se suprotstaviti pedofiliji koja se događala u crkvenim redovima. Stalno se pojavljuju novi slučajevi zlostavljanja, ali javnost saznaje i za zataškane slučajeve iz prošlosti, koje je crkveni vrh prikrivao. Što Crkva treba napraviti da se pedofilski slučajevi sankcioniraju?
– To je golem problem. I za posljedicu imaju činjenicu da su nam crkve prazne, da ljudi gube vjeru… Italija se nekoć smatrala katoličkom zemljom. Ali, na referendumu o kojemu se odlučivalo o rastavi braka, pobijedila je rastava. Da sutra imate referendum o abortusu, a to je ubojstvo, pobijedio bi nad zabranom pobačaja. Katolicizam Italije nestaje. Živimo u godinama strašne moralne dekadencije i pedofilija je dio toga. Uspoređujem ovo vrijeme s onim što se događalo u nekim ranijim povijesnim razdobljima. Mislim da je moralna kriza globalna. I podsjeća me na krizu koja se događala u vrijeme pada Rimskog Carstva, to je bila slična vrsta dekadencije. I tada je bilo pedofilije, homoseksualizma, moralne propasti.
Vi ste rekli da je Sotona ušao čak i u Vatikan i da je Vatikan u opasnosti. Jeste li mislili na pedofiliju, ili?
– Nije točno reći da je Vatikan u opasnosti jer on ima zaštitu Duha Svetoga. Ništa se ne događa bez Božje volje, a on dopušta vragu da obuzme čak i svece. Pošao sam od ove premise; Sotona nas sve izaziva. Njegov je glavni zadatak da nas stavlja u iskušenje, i to radi stalno i svagdje. To je njegova misija. Svi smo na udaru, od rođenja do smrti. Demoni izazivaju sve ljude, bez obzira na to odakle su i što rade, a naročito se fokusiraju na sam vrh, na vođe. Politički lideri su im omiljeni cilj, ljudi koji vode velike kompanije… Njih stavljaju u iskušenje i nagovaraju na zla zato što će tako, putem njih, doći do još većeg broja ljudi. Isto se odnosi na pokušaj Sotone da iskušava duhovne ljude, ljude iz Crkve. Crkve su okupljališta, tu je puno ljudi.
Jesu li pedofili svećenici opsjednuti demonima?
– To je iskušenje i djelo Sotone. Vršio sam egzorcizme nad svećenicima koje su mučili demoni, ali nisam nikada vršio egzorcizme nad pedofilima. Oni nisu ljudi koje je Sotona obuzeo, nego ih je doveo u napast. Oni ne trebaju egzorcizam, nego preobraćenje, povratak Bogu. Moraju priznati grijehe i istinski se pokajati, ne treba im egzorcizam. Zbog moralne dekadencije o kojoj sam vam govorio, oni su ujedno i žrtve svijeta u kojemu mi živimo. Živimo u vremenu kad se ljudi sve više okreću alkoholu, drogi, sektama, okultizmu…zamislite, 14 milijuna Talijana ide kod vračeva i proroka. To su strašni podaci. Ipak, mislim da je još uvijek broj slučajeva u Crkvi, kada je pedofilija u pitanju, malen u odnosu na ostale dijelove društva. Više nije ni vijest kada se otkrije neki pedofil. S obzirom da je još uvijek vijest kada se otkrije da je pedofil osoba iz Crkve, mislim da je ovakvih slučajeva jako malo. Naravno, posljedice su goleme i Crkvi se teško nositi s tim. Papa je dobro reagirao osudivši takve slučajeve. Mislim da je to jako bitno i da je važno da dopre do ljudi.
Sjećate li se prvog egzorcizma koji ste obavili? Je li vas bilo strah?
– Kad sam postao egzorcist 1986., imao za mentora oca Candida Amantinija koji je imao 36-godišnji staž egozorcista. On je zaista bio svetac i izvrstan egzorcist. Počeo sam tako što sam gledao kako radi i radio sam s njim. Nisam se bojao, naprotiv, osjećao sam se vrlo sigurnim uz njega. To mi je jako pomoglo jer ima slučajeva kad egzorcisti zaista počinju od nule, ne znaju ništa i sami se moraju snalaziti u određenim situacijama, a to nije lako.
Što se događa s ljudima koji su opsjednuti?
– Katkad ne dođemo do potpunog oslobođenja od demona, ali barem ljudima umanjimo njihove patnje i boli. Naime, zbog toga što je osoba opsjednuta, vrlo često pate njihove obitelji, ne mogu normalno funkcionirati. Demoni su prevrtljivi, lažu, ne žele napustiti tijelo. Jednom mi je jedan rekao da će izaći iz te osobe 8. prosinca. Ali, nije se to dogodilo. Nakon gotovo šestosatnog egzorcizma, činilo se da je gotovo. Žena koja je bila opsjednuta, bila je presretna, plakala je, skakala od sreće. No, nakon tjedan dana bila je u istom stanju kao i ranije, opsjednuta. Pitao sam demona, zašto nisi izišao, rekao si da hoćeš? A on mi je odgovorio: Zar ne znaš da sam ja lažljivac? Zar ti nisu nikad rekli da je govorim laži? Šalio se sa mnom, pokušao me nadmudriti. To demoni uvijek rade. S obzirom na to da imam 85 godina, sada nastojim više raditi egzorcizme koji su lakši i koji ne iziskuju toliko snage jer je to vrlo iscrpljujući posao.
Mogu li ljudi izbjeći opsjednutost?
– Postoji mogućnost prevencije, a to je život u skladu s Bogom, molitva, izbjegavanje bilo kakvog kontakta s okultnim. Oni koji nisu spremni na to, postaju lak plijen demona koji ih opsjedaju i muče.
Kako se osjećate nakon egzorcizma?
– Jako umorno i iscrpljeno. Potrebna je velika energija jer egzorcizam katkad traje satima, a treba biti koncentriran. Obavio sam više od 50 tisuća egzorcizama i trajali su od nekoliko minuta pa do nekoliko sati.
Kako znate da je neka osoba opsjednuta, a ne samo psihički bolesna?
– Simptomi su različiti. Mi uvijek radimo u dogovoru i uz pomoć psihijatara jer je ljudima nekada vrlo teško prihvatiti činjenicu da su opsjednuti, a demoni ne biraju, oni nastoje što više ljudi preuzeti pod svoju kontrolu. Nikad ne krećemo s egzorcizmom ako ta osoba nije prošla liječenje, tj. medicinski tretman. No, simptomi su posve drugačiji; ovdje se ne radi o nečemu što bi čovjek mogao napraviti. Vrlo često, cijela ih obitelj osjeća, jer se prozori otvaraju i zatvaraju po njihovim kućama bez vidljivog uzroka, svjetla se pale i gase, ljudi ne mogu spavati jer čuju zvukove, a opsjednuta osoba govori jezicima koje nitko ne razumije, ima neke moći koje ranije nije imala. Liječnici kažu da nemaju simptome nijedne poznate bolesti. Vrlo često su mi i sami psihijatri slali svoje pacijente jer nisu znali što im je. Opsjednuti ljudi burno reagiraju na vjerske simbole; pobjesne na svetu vodicu, na raspelo. Njihova reakcija postaje strašna, jaka… Jedan dječak od 8 godina kojega su opsjeli demoni držao je u ruci težak stol koji dijete njegovih godina nije nikako moglo podignuti, a kada biste mu i dotaknuli ruku, vidjeli biste da njegov mišić nije zgrčen, da to ne radi on sam, nego da je opušten. To je bila sila demona, ne njegova. Osim toga, demon zna neke skrivene stvari koje nitko drugi ne zna. Ljudi koji su prisustvovali egzorcizmu svjedoče da im je opsjednuta osoba govorila neke stvari iz njihove prošlosti koje nitko nije mogao znati, a kamo li potpuni stranac. Mnogi od njih tako su se osvjedočili o nazočnost demona, pa su im egzorcistički obredi ostali zauvijek u pamćenju.
Jeste li imali teških slučajeva opsjednutosti? Kako taj postupak izgleda? Rekli ste da je slavni film “Egzorcist” gotovo autentičan, ali da ima malo predimenzionirane efekte?
– Prije svega je potrebno da se osobu blagoslovi da bi se vidjelo je li opsjednuta. Njegova reakcija bit će takva da će se odmah po zjenicama otkriti je li u tu osobu ušao demon. Potom kreću molitve. Postupak može dugo tajati i ponavljati se. Jedan od mojih najtežih slučajeva zbio se gotovo na samom početku moje karijere egzorcista… Opsjednuti je bio 28-godišnji seljak iz okolice Rima. Za vrijeme egzorcizma počeo je govoriti samo na engleskom. A ja engleski nisam znao pa sam morao tražiti nekoga da mi prevodi što govori. “I am Lucifer”, govorio je. To je također neobično jer demon obično ne želi govoriti svoje ime, on ga ljubomorno čuva, a ovaj je odmah otkrio identitet. Četvorica pomagača morala su ga svladavati koliko se otimao i vikao.
Levitirao je 40 centimetara od zemlje. Ipak, zanimljivo je da je bio tako snažno opsjednut i očekivalo bi se da za oslobađanje od demona treba proći nekoliko godina, ali kod njega je to išlo brzo, trebalo je samo nekoliko mjeseci. Počeli smo u veljači i demon je rekao da će izaći 21. lipnja iz tog čovjeka.
Ispune li se te riječi uvijek?
-Ne, vrag je lažljivac. Želi nas kontrolirati. Baš u ovom slučaju, ja sam namjerno rezervirao još jedan termin za egzorcizam nakon tog datuma, ali kad je čovjek došao, ništa se nije događalo. Ona četvorica koja su ga trebala držati dok traje egzorcizam bila su nepotrebna. Demon je iz njega izašao. Pitao sam ga je li mu se nešto neobično događalo na taj dan. Rekao mi je da je bio u polju i da mu se čini da je urlikao. Obično se to događa kada demon izađe, oni izlaze iz ljudi uz jak urlik.
Rekli ste da su opsjednuti demonima bili i ljudi poput Hitlera, Staljina… Ima li danas opsjednutih političara?
– Ne znam ima li opsjednutih političara, ali svakako da su oni cilj demona. Rekao sam da demoni uvijek nastoje iskušavati ljude koji su na vlasti. Što uopće reći o zlu koje su napravili Staljin i Hitler. Međutim, oni nisu bili opsjednuti u smislu da ih je preuzeo demon i da je vladao njima pa ih potom pustio. Zlo je bilo dio njih. Oni su bili podanici demona. Sve ono što su napravili govori o tome.
Među prvima ste napali knjige o Harryju Potteru J. K. Rowling, kasnije i filmove. Zašto?
– Harry Potter uči djecu o magiji. Dijete koje to čita ili gleda želi biti Harry Potter. A to je opasno. Ne razumijem kako je moguće da je imao toliki uspjeh. Naime, taj serijal pokušava objasniti da postoji razlika između bijele i crne magije, a to ne stoji. Razlike nema jer magija uvijek na kraju vodi prema vragu. Ljudi gube vjeru i umjesto toga se okreću praznovjerju, magiji, sotonizmu, prizivanju duhova, a to sve otvara vrata demonima. Oni ne biraju, nego opsjedaju i nastoje preuzeti što je više ljudi moguće.
Izvor: Bisera Fabrio/Globus
