Vlada RH pokrenula je ljetnu rasprodaju Hrvatske
Nitko nije iznenađen da izigravanje Javnosti i demokracije prati pokušaj obmanjivanja EU s lažnim podacima. Dok se većina Hrvatske odmara, Vlada je dala na bubanj zlatne kokice financija, prometa i agrarne podrške: HPB, CO, autoceste, HŽ Cargo i kutinsku Petrokemiju. Eurostat sumnja u naše podatke o javnom dugu i deficitu, a neki strani mediji prepoznaju obmanjivanje EU po uzoru na Grčku.
{jathumbnail off}Tako to treba, zadržimo loše firme i prodajmo one koje imaju budućnost, po cijeni kao da su loše. Vlada je šokirana da nakon ulaska u EU moramo stajati iza objavljenih planova. Oprostite gospodo u EU, ali kod nas planovi nisu obveza nego samo sredstvo kojim Vlada obmanjuje građane RH! Bruxelles je neumoljiv, pa Vlada RH mora hitno predati Komisiji EU obvezujuće intervale za proračun, rast BDP-a, inflaciju, deficit i javni dug, sve za razdoblje od tri godine. Nije problem što EU nema prave podatke o RH – nema ih niti Vlada RH.
Vlada je jedinstvena samo u rasprodaji Hrvatske
Konsolidacija države i ekonomije blokirana je u samoj konfliktnoj Vladi. Imamo nevjerojatno ignoriranje opozicije, stručnjaka, društvenih asocijacija i instrumenata direktne demokracije, a u samoj Vladi imamo konflikt koji izgleda kao višestranački, a zapravo je riječ o sukobu interesnih skupina. Svaka stranka u vladajućoj “lijevoj” koaliciji liberalnog fašizma imala je sponzore, koji traže “svoje”. Investicije su to trebale pokriti, a nešto se poravnalo kroz netransparentnu politiku ljudskih resursa, odnosno kroz kadrovsko promicanje stranačkih kolega, rodbine i prijatelja. Kada je koalicija Kukuriku dobila mandat na obećanju Branka Grčića o proaktivnoj politici proračuna, krenuo je neobjavljeni rat Radimira Čačića iz HNS-a protiv Slavka Linića i Mirele Holy iz SDP-a. Čačić je zahtijevao investicije, svakakve i po svaku cijenu, bez obzira na stanje blagajne, i mimo proklamirane zaštite okoliša i zaštićene baštine, za to je imao podršku i dijela SDP-a, Slavko Linić je s tog naslova podigao PDV na 25 posto – četvrtinu, Holy je gurnuta u stranu, da bi u konačnici investicije ipak izostale. Nismo dočekali žestoki finale tog sukoba, jer je Čačić završio u pržunu, jer je skrivio prometnu nesreću u Mađarskoj.
Ministri se smjenjuju, konflikt ostaje
Milanovićev savjetnik za gospodarstvo je Branko Grčić iz SDP-a, a ministar gospodarstva je Ivan Vrdoljak iz HNS-a. Vlada je posložena na principu: jedan sloj SDP-a, pa jedan sloj HNS-a, pa opet SDP i HNS u mješovitim postavama. Grčić zastupa proaktivnu politiku proračuna: sredstva za pokretanje gospodarstva treba izdvojiti i trošiti strogo namjenski, bez obzira na prispjele rate dugova. Grčić ne zna kako oživotvoriti sveučilišne poštapalice, a Vrdoljak ne zna znanstveno zamaskirati ono što mu padne na pamet. Ivana Maletić, HDZ-ova zastupnica u EU parlamentu, podsjeća da je EU vlada iliti Komisija upozorila na slabosti našeg sudjelovanja u kohezijskim fondovima i nedostatak koordinirane i strateške suradnje između naših ministarstava, kao i na činjenicu da nemamo dovoljno pripremljenih projekata. Grčić bi trebao manje spominjati ono što je dogovoreno za HDZ-ove vlade, jer “ugovorenost projekata za 2012. niža je nego što je to dogovoreno sa EU! Inercijom je u 2012. dogovoreno više projekata nego 2011. – 59 posto, a cilj je bio 70 posto!” Imate li vi osjećaj da je Branko Grčić cijelo vrijeme skriven u nekoj garaži, očekujući nevrijeme? Neki sveučilišni profesori skloni su knjiškoj odsutnosti. Nerado se hvataju u koštac s konkretnim problemima.
Ministri u Vladi ne znaju komunicirati
Upravo je nevjerojatno koliko je obrazovani Branko Grčić u ovakvoj Vladi suvišan. Ako nešto savjetuje Zoranu Milanoviću, vjerojatno izbije velika pometnja, jer je veliko pitanje može li Milanović proniknuti Grčićevu ekonomsku filozofiju. S druge strane, Milanoviću je posve jasno što mu priča Ivan Vrdoljak, ali to nije jasno samom Vrdoljaku. I onda se još pridoda Linić sa svojim ljestvama duguje-RH/potražuje-EU, koje su jednostavnije od knjigovodstvenih, ali ih je teže uravnotežiti. Nesporazumi moraju biti nepremostivi. Primjerice, ako je Linić rekao Vrdoljaku da mora nešto stornirati na četvorki, ovaj vjerojatno izađe na parkiralište, izvadi pištolj i okreće ga na četiri sata, tražeći metu. Kad tamo, na četvorki oprezna Milanka Opačić po najvećoj vrućini dolijeva antifriz u svoju limuzinu. A Linić je to lupnuo onako na blef, da ispadne knjigovodstveno kompetentan. U životu nije nikada pogledao bilo koju bilancu. Uvijek je imao svoje cure, koje su znale kako nešto proknjižiti, rasknjižiti i zamuljati. Šefovi izraze želju da se muljaže prikriju i cure to preknjiže, podknjiže, rasknjiže, potkože i još petnaest puta storniraju. Naravno, bilo koja četvrtica bilo koje naše Vlade nikada se ne stornira – može se samo duplirati. Računalne evidencije daju vam prekrasne mogućnosti – umjesto da nešto stornirate, jednostavno to obrišete.
Kaos je spas
Ako se Branko Grčić i Ivan Vrdoljak naguravaju iznad istog resora, tko vodi naše gospodarstvo? Bilo bi dobro da je prepušteno samo sebi, ali gledajući te nikakve rezultate, bit će da se Grčić i Vrdoljak pridodaju baš tamo gdje sve pokvare. Istina, ne postoji tako pametna osoba koja bi bez sjekire uz ovakvu promašenu fiskalnu represiju i restriktivnu monetarnu politiku mogla izgraditi zdrav gospodarski sustav, ali to ne opravdava dvojac sa odsutnim kormilarom, koji okolo skuplja narodne zvižduke. U biti, Vlada je ekonomski samu sebe totalno potukla. Kako ti ljudi zabijaju u vlastit gol, toga nema niti na prodanim utakmicama. Radimir Čačić bio je u Vladi glavni, a nakon što je prisiljen na ostavku, glavni je Slavko Linić, trenutno stvarni premijer RH. “Linić je istureni član Vlade, ali ministri Vrdoljak, Hajdaš Dončić i ja radimo teži posao!” – ljubomorno progovara Grčić, jer ga nema nigdje, a Linić popunjava sedamnaest stranica u svim novinama. Valjda su Grčić i društvo dobili teže fascikle. Helenko se hvali da je ova vlada glede fondova EU više učinila od prethodne. Zar u EU nismo ušli po kalendaru prethodne vlade, sa zadanim parametrima. HDZ-ova vlada nije za to zaslužna, niti kriva – moralo je biti tako. Naravno da je moglo biti puno bolje.
Krivi premijer u krivo vrijeme
Dakle, odnosi stoje otprilike ovako. Kada je u pitanju ekonomija, Zoran Milanović je pogrešna adresa. Kao tobožnjem socijaldemokratu podvalili su mu zakon kojim poslodavac dobiva besplatnu radnu snagu – 1600 kuna po glavi početnika/žrtve pada na teret države i svih nas. Njegov likvidator Linić prometnuo se u prvog protagonistu, ali zna samo podizati poreze, disciplinirati male poduzetnike i rasprodavati obiteljsko srebro. Taj može ubiti neko poduzeće u jednom danu. Bira lake mete, koje može gurnuti u grmlje bez da se digne velika prašina. Nije mu niti na kraj pameti poslati Poreznu u poslovne banke, u osiguravajuće kuće i u fondove! S druge strane, njegova protuteža Branko Grčić je bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, za kojeg je bilo za očekivati da je skroman operativac, a ispalo je da je i manjkav makroekonomist, jer Vlada još uvijek nema nikakvu smislenu ekonomsku politiku, koja bi se mogla uklopiti u bilo koje svjetske trendove. Žao mi je što ću razočarati Mirelu Holy sa ovom izjavom – čini se da je Radimir Čačić bio bolji operativac od Branka Grčića. Možda je za Čačića dobro da se sklonio od nevremena, makar i u zatvor.
Ministri i ministrice cijelo vrijeme banče
Činjenica da je upravo Branku Grčiću dodijeljen resor EU fondova, ne znači da Grčić ne treba pokrivati cjelinu gospodarstva. Naprotiv, baš zato je dobio brigu za EU fondove, koji su jako značajni za dugoročni ekonomski razvoj. Problem je što bi taj resor trebao voditi kvalitetan iskusan operativac, koji bi uspostavio učinkovit sustav, nadzirao ga, izlazeći na teren, a manje trubio o nekakvoj financijskoj nestabilnosti ukoliko stranim poslovnim bankama padne dobit. Išao sam pogledati to nesretno parkiralište kod Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ima naziv “Potrošeni ekonomski modeli”. I zaista, jedan je komad proaktivno ušetao u sivi terenac. Grdosija se neko vrijeme ljuljala i to je otprilike sve. Malo bolje pogledam, zaista nepristojno, nije to Grčić! Gdje je taj čovjek? Mora pronaći način da se opusti! Za nas bi bilo dobro da se Vlada bavi isključivo s takvim modeliranjem. Da su se ministri ovog ljeta odmarali, privatizacijska pljačka odgodila bi se na dva mjeseca, a onda bi možda nekome u Vladi proradila savjest.
Čemu služe državna administracija i lokalna samouprava?
Tri temeljne politike: monetarna, fiskalna i gospodarska, nisu same sebi svrha, nego je naš glavni cilj smanjivanje nezaposlenosti. I to je ono po čemu se mjeri uspješnost bilo koje naše vlade i naše ekonomije. Ovakvoj ekonomskoj politici Vlade najvažnija je stabilnost stranih banaka, a to u praksi znači da će strane poslovne banke i dalje ubirati ekstra profite i da smo osuđeni na sramotnu i promašenu konsolidaciju kroz rasprodaju imovine i povećanje poreza. Uostalom, to je suština potrošenog Plana 21, koja je konačno vidljiva. Vlada se ponaša kao vojna hunta, koja poznaje samo oružje, pa stalno angažira nekakve vanjske savjetnike. Vjerovali ili ne, “naša” ih Vlada angažira za saniranje javnih poduzeća, reorganizaciju javne uprave i iskorištavanje EU fondova. Za pripremu projekata iz EU fondova namijenjenih lokalnoj samoupravi angažirani su savjetnici iz UN! Pa zar lokalna samouprava nije predviđena baš za takvu namjenu? Zar ne postoje regionalne agencije? Građani se pitaju čemu služi Vlada i sveukupna državna administracija, koju preskupo plaćamo?
Izovr: Tvrtko Dolić/Dnevno.hr
