Moje svjedočanstvo: Gospodin je prava ljubav
Područje u kojemu sam ja najslabija i najranjivija jest upravo područje spolnosti. A ovaj zločesti to vrlo dobro zna i koristi svaku, pa i najmanju priliku, da rani još dublje, da iskrivi još više
{jathumbnail off}Nekako mi je na srcu već danima posvjedočiti svoje osjećaje i mali dio svog puta koji sam prošla i koji još uvijek prolazim. Kao i svaka cura, još dok nisam upoznala Gospodina, jedina iskrena čežnja u mom srcu bila je ljubav. Prava, iskrena ljubav. Sjećam se da sam jednom, nakon vremena provedenog sa svojim tadašnjim dečkom, došla kući…kleknula…i počela plakati , plakati, jer mi je nedostajalo “to nešto”, a ja nisam znala što; plakati jer to nije bila ljubav koja me ispunjavala, jer to nije bila ljubav koja mi je stavljala osmijeh na lice i brižljivo čuvala moje srce. Zavapila sam Bogu iz dubine duše da mi daruje ljubav, jer konačno želim biti voljena. Sjećam se da sam noćima znala moliti i vapiti Mu, da ne pušta On moju ruku, kad već meni izmiče Njegova. Gospodin je čuo vapaj svoje ovčice i otkrio joj se u svoj svojoj ljubavi, nježnosti i slatkoći koju samo On može pružiti. Nisam ni sanjala da je upravo On bio “to nešto” što mi je nedostajalo, da je upravo On bio ta ljubav za kojom sam toliko čeznula. Od spoznaje da je Isus uistinu živ, da to nije tek riječ nego da je to Živa Riječ koja je u svima nama u svoj svojoj punini, sve je dobilo novi smisao i SVAKI dan je postao živi dan. S vremenom, Gospodin je razbio, i razbija još uvijek, sve slike koje sam godinama stavljala u okvire i pribijala čekićem na zid svoga srca….Krive slike; slike o Njemu; slike o spolnosti; slike o samoj sebi…
Područje u kojemu sam ja najslabija i najranjivija jest upravo područje spolnosti. A ovaj zločesti to vrlo dobro zna i koristi svaku, pa i najmanju priliku, da rani još dublje, da iskrivi još više. Meni osobno, bilo je nezamislivo da bi me neki dečko mogao pogledati čistim očima, očima punim ljubavi, one bratske ljubavi, jer sam bila naviknuta na drugačije poglede, jer sam bila naučena da mamim krive poglede. Ali ono zbog čega sam i započela pisati ovo, ono što želim posvjedočiti jest da sam upravo na klanjanju i molitvi sa zajednicom Svete obitelji doživjela to, taj iskreni susret brata i sestre. Meni osobno, nema ništa draže, nego kad sretnem nekoga od braće i taj netko mi uputi pogled pun ljubavi, Kristove ljubavi, i taj netko mi pruži toplu ruku, Kristovu ruku, i taj netko me zagrli nježnim zagrljajem, Kristovim zagrljajem! Jer u Isusu je sve novo! I za mene je ta spoznaja da me netko muškog roda može gledati Isusovim očima predivna! Upravo je to ono što želim da moj budući muž čini, jer jedino Isusov pogled liječi i umiruje naša srca.
Nataša
Izvor: duhos.org
