Programirani kaos po starom receptu
Svaki dan neki ministar na HRT-u objašnjava nam da ne vidimo ono što vidimo, da smo krivo shvatili ono što je i malom djetetu jasno, da smo krivo čuli pored zdravih ušiju, da je crno – bijelo i obrnuto. Zato je doveden Radman. Da učvrsti zadnju crtu obrane ove vlade u ovoj zemlji. Ove vlade koja je ad acta i ove zemlje od koje rade cirkus za novi balkanski pokus.
{jathumbnail off}Okvir političkog sustava
Osim radmanovizije koja brani politiku ove vlade u ovoj zemlji, formirala se i hrvatska crta obrane opet i opet u Vukovaru. Agresor je na njemu slomio zube 1991., privremeno je, istina, uveo ćirilicu i gradonačelnika Vojislava Stanimirovića, ali tad smo imali HRT s kojega je prethodno maknut Radman. Sad Radman opet ima HRT a odnarođeni usluge partijskog hotelijera i osobu u kontinuiranom sukobu interesa. Hrvati su medijski razoružani po uzoru na ono uoči velikosrpske agresije. Kreatori unutarnje agresije misle da će lakše negoli agresor 1991. u Vukovaru obilježiti i zapasati teritorij Velike Srbije. Kriva procjena.
Josipovića HRT drži malo postrani, skrbeći tako za njegov idući mandat i održavajući mu napuhanu popularnost. Međutim, on je i u Crnoj Gori gdje na „balkanskoj turneji” uzalud obnavlja bratstvo i jedinstvo pod krinkom europskog puta, komentirao, kako javlja HRT – „najnovije izgrede povezane s postavljanjem dvojezičnih natpisa u Vukovaru”. Uputio je prosvjednike da svoja stajališta o nametanju ćirilice u Vukovar „artikuliraju u okviru političkog sustava”. Misli, naime, da smo bedasti.
Gurnimo glavu iz pećine: Nemoguće je hrvatskom čovjeku kroz „politički sustav” artikulirati, kamoli sprovesti u djelo bilo što u interesu hrvatskoga naroda i države, jer „političkim sustavom” upravlja Partija a nadzire ga Služba državne bezbednosti! Oni postavljaju i predsjednike stranaka i predsjednika države i tako dalje po dubini i širini „političkog sustava”. „Politički sustav” je odnarođen i protunarodni. On je, napokon, osim u službi osobnih interesa odnarođene klijentele Partije i Udbe i u službi države koja više ne postoji. Njega u Hrvatskoj zanima samo hrvatski proračun, a u Europskoj uniji – fondovi.
Ista meta, drugo odstojanje
Upravo je politički sustav, kojega je nametnuo zloglasni Račanov režim, proizveo i ovu vladu u ovoj zemlji, ali i onog Sanadera s njegovim koalicijskim drugovima. Politički sustav na koji nas upućuje Josipović pokazao se izvrsnim u proizvodnji trojanskih konja. Svojim kadroviranjem i sustavnom proizvodnjom pristanka „politički sustav”, taj zatvoreni krug s kojim računa odnarođena sekta, nijedno važno pitanje nije riješio, ali je državu u svakom pogledu dugoročno pretvorio u nemoguće mjesto za rad i život.
Politički sustav na površinu je izbacio i jednoga Milanovića čija je temeljna karakteristika zadrta iracionalna tvrdoglavost očitovana na Lex Perkoviću i nametanje ćirilice u Vukovaru. Ta dva čina pokazala su svu odlučnost Partije da zaštite i obnove komunistički režim u nekom malo mekšem obliku od onoga klasičnoga i europski osuđenoga, ali s istim političkim načelima i ideološkim polazištima. Kako bi se jeneaovski reklo: Ista meta, isto odstojanje.
Milanović kaže kako je vrijeme da shvatimo da je rat gotov. Rat je gotov, ali nije i velikosrpska agresija u mirnodopskim okolnostima. Ako mu to nije jasno, neka odmah, sad, trenutno i neizostavno podnese ostavku dok još svojom politikom nije prouzročio, potpuno nepotrebne, ljudske žrtve. „Sva je odgovornost” na njemu jer on je u poziciji, on vuče poteze, a ne HDZ koji se, istina, ne može tek tako oprati od Sanader-Kosorove odnarođene politike, kao što bi to Karamarko želio. Dolazi vrijeme kad će Karamarko morati pokazati svoje domete, hrabrost i odgovornost.
Struka je na svim područjima realnoga života, od kulture do gospodarstva i od ekonomije do jezikoslovlja, Milanovićevoj ekipi s razgranatom mrežom aparatčika, klijentelista, černiložderilaca, penezolovaca, škudolizaca i kipočastitela – dala crveni karton. A narod joj je definitivno okrenuo leđa poslije partijski režirane i udbaški tempirane provokacije s ćiriličnim pločama u Vukovaru. U tim okolnostima Vlada bi pokazala odgovornost jedino da sama odstupi.
Sve je to proces koji ide svojemu kraju
I gdje smo sad? Seljaci i ribari rezignirano su se povukli. Inteligencija odlazi van ili šuti. Radništvo je nestalo. Umirovljenici strepe hoće li preživjeti tjedan. Studenti i mladež nemaju se oko čega okupiti (čak je i u tvrdom komunizmu bilo studentskog tiska!). Državni službenici i namještenici u strahu su od otkaza. Od „moralne snage hrvatskoga naroda” preostali su preživjeli hrvatski branitelji i Katolička crkva. Kao i toliko puta u odnarođenim etapama nacionalne povijesti. No, ovaj put imamo i onaj međunarodno priznati okvir, državu, koju nam je u baštinu ostavio Tuđman. Imamo Hrvatsku i kad preostane „samo narod”.
Hrvatski narod je prozreo i prezreo ovu vlast i više je ne osjeća svojom, jer i nije njegova. Ona je partijska i udbaška. Ona programirani kaos uvodi po starom receptu destabilizacije i izolacije – namjernim podgrijavanjem hrvatsko-srpskih sukoba, dok istodobno svi pokazatelji govore da Hrvatska tone u bezdan. Najglasnije je svoje stajalište prema prividu slobode, blagostanja i demokracije izrazio Zvonko Bušić. Njegov hitac nije pucanj velikosrpskoga egzekutora u beogradskoj skupštini, kao u slučaja Radića, ali ima isti politički domet i nacionalno povijesnu težinu.
Ovu vladu jedino još podupire London, Beograd, te na jednom krilu patetični etnotajkun i umiljato dijete Partije, kojega ne podupire ni deset posto srpske nacionalne manjine, a na drugom krilu, Boško Buha, prva drvena puška Istre.
U aktualnoj situaciji u kojoj se hrvatski narod našao nedostaje samo osoba koja će povesti Hrvatsku u novo hrvatsko proljeće. Valja vjerovati da će se i to dogoditi. Do tad će nas dobro ukopana radmanovizija i dalje svakodnevno peglati i bombardirati opsjenama. Ne treba gubiti živce. „Sve je to proces” (A. Gotovina), koji ide svojemu logičnom i konačnom kraju. Da nije tako, ne bi svaki dan na HRT-u gostovala prva liga odnarođene sekte u strahu pred procesom kojega više ne može zaustaviti.
Nenad Piskač/HKV
