Ugledni hrvatski znanstvenik dr. Davor Pavuna, u ekskluzivnom razgovoru za Svjetlost govori o svom odnosu s Bogom, postojanju izvanzemaljskih civilizacija, mogućnosti ljudi da se telemanifestiraju, moći molitve i meditacije …

{jathumbnail off}Prof. dr. Davora Pavunu upoznao sam još prošlog desetljeća. Tada je govorio na tribinama u Koprivnici (njegovom i mom rodnom gradu), posvećenima znanosti i duhovnosti. Svi koji su ga čuli i upoznali sigurno će se složiti da je neobična osoba koja izuzetno pozitivno djeluje na ljude, nastojeći ih potaknuti da urone u misterij, kako on to voli reći, „unutarnjeg čovjeka“. Davor je, nesumnjivo, istinski mistik i vrhunski znanstvenik – pojava kakva se vrlo rijetko susreće u današnjem svijetu. Čak i površni slušatelj koji možda i nije u početku spreman uroniti u taj misterij fasciniran je njegovim porukama.

I osobno sam, nakon samog intervjua, shvatio koliko su te poruke i uvidi u svojoj esenciji jednostavni i moćni. Davor mi je pritom potvrdio i neke moje osobne uvide. Nastojao sam obuhvatiti pitanja koja su me osobno intrigirala kao i bitne spoznaje do kojih je Davor došao i o kojima je već govorio. Ima tu pitanja o najnaprednijim konceptima u znanosti o Svemiru i tehnologiji, o životu, ali i pitanja o našoj duhovnoj biti – ‘unutarnjem čovjeku’. Cilj mi je bio da Davor iznese cjeloviti prikaz njegovih uvida i iskustava i da time pošalje snažnu poruku čitateljima Svjetlosti.

Da sam sa svoje strane u tome uspio potvrdio mi je sam Davor kada je u popratnom e-mailu naveo da je naš intervju ‘najpotentniji koji sam ikada dao, a ne znam ni mnogo drugih po svijetu na tom nivou’. Pozivam stoga čitatelje da na Davorov poticaj i sami urone u dubine ‘multiverza’ i svog unutarnjeg bića, da iz toga izvuku pouku i da žive ljubav u akciji.

SVJETLOST: Drago mi je da ste u svom rasporedu aktivnosti našli vremena za ovaj intervju. Kao kolegi fizičaru, posebno mi je zadovoljstvo da čitateljima Svjetlosti mogu prenijeti Vaše bogate znanstvene i duhovne uvide. Odakle Vaš interes za fiziku i kako ste se našli u toj, Planckovim riječima, ‘najtrijeznijoj od svih znanosti’. Kako ste se našli u Švicarskoj i ostvarili karijeru na EPFL-u u Lausannei? Recite nam nešto o događajima koji su tome prethodili, o Vašem mističnom iskustvu tišine u kritičnom razdoblju Vašeg života i životnoj prekretnici.

PAVUNA: Poslije diplome na PMF-u u Zagrebu 1978. uzeo sam kofer i gitaru i napustio ondašnju komunističku Titoslaviju, tzv. SFRJ. Odradivši doktorat u Engleskoj (1982.), nastavio sam raditi kao asistent-profesor u Grenobleu u Francuskoj (1983,-86). Tu me pronašao i pozvao Hans Rausing (vlasnik Tetra Paka) da mu budem osobni znanstveni savjetnik, te da mu vodim nove, tajne projekte za pojačavanje ambalaža. On je imao tvornicu u Švicarskoj, pa smo započeli suradnju, a u paraleli su mi kolege znanstvenici ponudili poziciju na Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju (Lausanne). To je ona institucija ETH na kojoj je u Zurichu bio svojedobno Einstein, a to je nešto što se ne odbija. Tad sam se upravo i oženio. Od 1986. sam za stalno zaposlen na EPFL u Lausannei kao profesor na fizici, no glavne moje aktivnosti posljednjih dvadeset godina u velikoj su mjeri bazirane u Americi, ali i drugdje po svijetu. Ono što je ljudski bitno jest da sam prije toga, do svoje 26. godine u stvari bio nevjernik, student fizike, možda agnostik, ali ništa više od toga. Vjernik sam postao negdje između 29. i 31. godine. Osobno sam se upoznao s Isusom Kristom, premda sam, da bi do toga došlo, najprije prošao kroz sve religije svijeta! Mislim da nema važnije religije ili metafizike koju nisam proučavao, doslovce. Od hinduizma i zen-budizma do kabale. Čak sam istraživao što proučavaju masoni, Moonovci, Hare Krishna … Međutim, u Indiji su mi lijepo rekli: ˝Što ti treba bolje od Isusa Krista?˝ Pa sam se lijepo vratio u Zagreb i na Jordanovcu se osvijestio uz izuzetno duboke i nadahnute duhovne vježbe u našoj katoličkoj vjeri kod dr. Tomislava Ivančića i pater Zvjezdana Linića. Danas živim po Evanđelju, a tu je bitan nauk Isusa Krista, oprost sebi i svima drugima i ljubav prema samom sebi, dragom Bogu i bližnjemu svome. I naravno, uvijek ljubav u akciji – to je sve. Eto, to razdoblje od moje 29. do 33. godine bilo je ključna prekretnica: svjesno sam ‘umirao’ da bih spoznao dragog Boga, pa danas javno svjedočim da je istina da je sveprisutan Bog aktivno živ, a pritom se bavim suvremenom znanošću u prvoj liniji. Ujedno idem i puno dalje nego li se u suvremenoj akademskoj znanosti javno govori.

NOVA VIZIJA BUDUĆNOSTI

SVJETLOST: Jednom ste prilikom, na jednom od Vaših predavanja za javnost, istaknuli kako ste bili u potrazi za ‘kodom svemira’. Što je to ‘kod svemira’ i jeste li ga uspjeli naći? Može li se taj ‘kod svemira’ izraziti jezikom matematike?

PAVUNA: Da, stoji, to sam rekao u emisiji Nedjeljom u dva kod Stankovića prije četiri godine, da sam u potrazi za kodom svemira. Naime, mene je još od Pete gimnazije u Zagrebu zanimala istina i htio sam dekodirati ovo u što smo umočeni, dakle svemir. Jesam li pronašao taj kod? Ono bitno jesam. Da li se može izreći jezikom matematike? Uvelike da, ali to je matematika u najmanje 4, pa do 22 dimenzije, a u krajnjoj liniji to i opet nije konačna istina. Krajnja istina jest uvijek osobna komunikacija čovjeka s Bogom. Dakle, kod je tek aproksimacija opisa energetskog svemira. Pojednostavljeno rečeno, to zovem ‘sveto trojstvo’, dakako, fizike: da se iz singulariteta po savršenom univerzalnom prirodnom zakonu proširuje energija. I sve što mi vidimo u sebi i oko sebe to je takozvani ‘ples energije’ ili, preciznije, kompleksne, dinamičke raspodjele energije u višedimenzionalnom svemiru. Zato bih volio drugačije poučavati fiziku, odnosno preciznije physis, originalnu znanost o prirodi, jer sadašnja fizika uvelike je redukcionistički ostatak iz prošlosti, previše je tih koncepata prostora, i vremena, i sile. Radije bih odmah imao post-kvantni pristup i govorio o polju, međudjelovanjima te informacijskom kodiranju raspodjela energije u multiversu …

SVJETLOST: Svojevremeno ste bili savjetnik u Ministarstvu energetike (DoE) Administracije prethodnog i sadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame. On je najavio odlučnije korake prema održivoj energetici u kojoj neće dominirati ‘prljava’ energija koja je do sada načinila nemjerljive štete planetarnoj biosferi. Koliko je u tome njegova Administracija bila uspješna i koja je bila Vaša uloga kao savjetnika?

PAVUNA: Ne smijem o tome javno govoriti, a i dalje sam aktivan jer, ustvari, u Americi sustavno djelujem već više od 20 godina. To su samo naši takozvani ‘ljevičarski’ mediji toliko ‘eksplodirali’ u njima zanimljivom kontekstu izbora Baracka Obame. I ne radim samo s Amerikancima nego i s brojnim Europejcima, Kinezima, Korejancima, Turcima, Kanađanima … Novim Zelandom, Južnom Afrikom. Mnogo je tih plodnih suradnji. Ali ono bitno je da radimo na jednoj apsolutno boljoj viziji, naravno poglavito s Amerikancima i Azijatima jer su nam oni izuzetno važni. Ono što je važno razumjeti jest da su to sve izuzetni ljudi i stručnjaci. Izniman je genij Steve Chu koji je, naravno, ministar energetike Amerike, nobelovac i posebno inteligentan čovjek-vizionar, kao i mnogi drugi kolege koji su u tome, a sve jedan bolji od drugoga … Ali i kolege u Kini, što nitko ne zna, s Kineske akademije, briljantni su znanstvenici, stručnjaci. Dakle, planetarno, moja uloga je vrlo korisna, ali ima jako puno predivnih ljudi sa svim tim pozitivnim vizijama u kojima je, recimo Nikola Tesla jako poštivan i to će biti fenomenalna budućnost kad potpuno pobijedimo ove razne lopove, bankaroide i politikante koji su postavili brojne slugane i stvorili posvuda proletere.

SPOJNICA ENERGIJE I SVIJESTI

SVJETLOST: Koliko sam shvatio iz Vaših prethodnih izjava, taj projekt održive energetike uključivao je i napredne koncepte i tehnologije kao što je free-energy. Jesu li se pojavila konkretna tehnološka rješenja unutar Vladinog projekta u kojem ste sudjelovali, i da li se radilo na razumijevanju fizikalnih osnova iza takvih sustava? Surađujete li i dalje s DoE-om? Kad sam prije šest godina upitao dr. Edgara Mitchella koji aktivno prati tu problematiku, da li – po njegovom mišljenju – itko razumije što se događa u free-energy sustavima, on je odgovorio da nitko još to nije potpuno shvatio. Da li se sada ipak otišlo korak dalje?

PAVUNA: O svojim savjetničkim ulogama i najambicioznijim projektima ne smijem govoriti. To gdje i što radimo su sve tajne strateške teme. Mogu samo reći, kao i uvijek, da se radi na najnaprednijim konceptima i vizijama koje svatko može samo poželjeti. Pitali ste jesu li bili uključeni koncepti i tehnologije poput tzv. free-energy. Jesu, a ujedno se radi i na dubokim fizikalnim osnovama. Upravo na tome surađujemo, jer energija je posvuda. I kao što svaki fizičar zna, ovaj takozvani ‘prazni prostor’ to se danas u stvari zove free space (slobodan prostor), dakle, ono ‘prazno’ u atomu, prostor između galaktika, taj slobodni prostor-vrijeme, on nam određuje u elektromagnetizmu brzinu svjetlosti. Tko poznaje Maxwellove jednadžbe, tu ulazi permitivnost i dielektrična funkcija, i to određuje brzinu svjetlosti u tom slobodnom prostoru. Dakle, u našem dijelu svemira ona je 300.000 km/s, ali u tom ‘slobodnom’ prostoru stalno ‘krklja’ ta takozvana kvantna fluktuacija, stalno se stvaraju čestice i antičestice, i moguće je imati i svemire s drukčijom brzinom svjetlosti. Drugo što je još dodatno važno, ne samo što Edgar Mitchell kaže, mi danas ipak razumijemo što se događa u free-energy sustavima. Da li se otišlo puno dalje? Da, ali ne mogu o tome govoriti jer to nije jednostavno shvatiti laicima. No, ono što je važno jest da je tu u tom ‘slobodnom prostoru’ najvjerojatnije ‘spojnica’ između energije i svijesti. Eto, to je najjednostavnije što mogu reći. Pritom je teško precizirati gdje prestaje svijest a počinju energetske manifestacije i obrnuto. Ujedno, danas je bitno dodati još nešto: otkriveno je da se voda organizira u četvrto uređeno stanje koje je efektivno energetski rezervoar tj. odnosno izvor energije: ta tzv. EZ-zona (exclusion zone) vode upija ultravioletnu energiju Sunca. To je otkrio dr. Gerald Pollack (UW-Seattle) i o tome je govorio lani, na našoj konferenciji u Cavtatu te na Institutu Ruđer Bošković. Dakle, voda je vrlo zanimljiv sustav, ne molekule nego klasteri, i treba se tretirati fraktalnom matematikom! U ožujku nam s dr. Tomislavom Jurendićem iz Koprivnice o svemu tome upravo izlazi epohalni članak u Americi, u časopisu Water.

SVJETLOST: Nisu li te najnovije znanstvene spoznaje o vodi na tragu drevne mudrosti i duhovne prakse u kojima se vodi pripisivala osobita duhovna važnost kao mediju duhovne transformacije? Poznat je, na primjer, kultni status koji rijeka Ganges ima u hinduizmu. U kršćanstvu voda je sredstvo krštenja. Platon je element vode povezao s ikosaedrom – pravilnim tijelom koje je geometrijski parnjak dodekaedra – geometrijskog tijela povezanog s prostorom ili ‘eterom’. Ne ispada li, po tome, da je živa voda savršeni medij životne energije (chi, prane, bioenergije), energije svemirskog ‘praznog’ prostora?

PAVUNA: Sve je to dobro poznato, pa i puno više toga, ali znanstveno zasad ne bih to komentirao, iako novi uvidi idu u tom smjeru. Nemamo sve ‘tvrde’ dokaze, no u tijeku su pokusi koji bi trebali sve pojasniti. Još malo strpljenja i posložit ćemo koherentno uvide o vodi i životu.

O BOŽJEM DUHU

SVJETLOST: Vi ste na svojim predavanjima i u porukama javnosti istaknuli da svo bogatstvo očitovanog svemira, dakle svi oblici materije i energije, proizlaze iz ‘praznog prostora’. Kao fizičaru, poznato mi je da taj prostor nikako nije prazan nego je ispunjen vibrantnom energijom ‘nulte točke’. Nikako se ne mogu oteti dojmu koji je na mene ostavila izjava Maxa Plancka, da moramo pretpostaviti da iza sile koja održava materiju stoji svjestan i inteligentan Um te da je taj Um matrica (stvaranja) svekolike materije. Ujedno je dodao da smo mi sami dio misterije svemira koju pokušavamo razriješiti. Da li je Planck tu govorio o onome što mistici Zapada nazivaju Božji Duh? Da li naš um može dokučiti taj Um i kako je on povezan s ‘kodom svemira’?

PAVUNA: Da, u predavanjima sam rekao da taj takozvani ‘prazan’ prostor odnosno free space, nije prazan, ni ‘mrtav’, i mi se potpuno slažemo i da je materija u stvari raspodjela zgusnute energije na specifične načine kodirana. To u fizici kondenzirane materije vidimo svaki dan! A kad je Planck svojedobno govorio o Božjem Duhu, ja danas ne mogu reći da li je taj Božji Duh, da tako kažem, u atomu ili u tom praznom prostoru, jednostavno zbog toga što je moj duhovni mentor, dr. Tomislav Ivančić, jedan od naših vodećih teologa, posljednjih godina specifično definirao i koristio pojam duhovna duša koja je (po meni) u stvari ‘kapljica’ u Božjem Biću. Budući da je Božje Biće Apsolut, Transcendentalno, ne može se staviti u znanost i energetski izmjeriti, pa mi je stoga vrlo teško specificirati gdje u praznom ‘prostoru’ prestaje duh ili duhovna duša te ulazimo u svijest i u energetski, manifestirani dio prostor-vremena. Naime, tu je negdje granica naših mjerenja. Ali tu se, uz sve ostalo, treba dodati i – multidimenzionalnost! Eh, to mogu objasniti eventualno modelom, recimo, Matrixa. Dakle, pretpostavimo da je svemir multidimenzionalan svjestan kompjutor, i da je hologram, a da smo mi u to umočeni i integralni dio te informacijsko-energetske cjeline. Pritom bismo imali i svijest o sebi, ali i o Cjelini, te bismo imali mogućnosti djelovati na i u sebi, ali ujedno i u Svemu. Eto, tako možete dobiti nekakve preliminarne ideje što je vjerojatno dostatan početni uvid.

JESAM, DAKLE JESAM

SVJETLOST: Zapadna civilizacija često se pozivala na Descartesovo isticanje snage razuma i mišljenja, posebno na njegovu izreku ˝Mislim, dakle jesam˝. Nije li takvo shvaćanje zapravo prepreka pravoj spoznaji naše povezanosti sa svemirom i samospoznaji naše istinske biti? Naime, misli su prilično teško ukrotive i često unose nemir. Nasuprot tome, mistici ističu važnost stanja svijesti kad vlada potpuni mentalni mir, kad je svijest ispražnjena od svih sadržaja i nalik je savršeno čistom zrcalu koje odražava istinsku realnost kakva jest. To je posebno značajno u istočnim duhovnim i filozofskim tradicijama, no susreće se i kod kršćanskih mistika. Imate li Vi sličnih iskustava? Što se tada događa i kakva je to svijest?

PAVUNA: Descartes je bio u krivu. Cogito ergo sum je netočno. Nije Mislim, dakle jesam nego ˝jesam Jesam˝ iliti sum ergo Sum = ˝jesam, dakle Jesam˝. Nije bitno misliti da jesam i spoznavati da jesam, već sama činjenica da je čovjek svjestan sebe, svjestan Jednote. Svijest je bitna. ´Jesam´. U stvari, dragi Bog, kad bi Kreatora trebalo opisati nekako drugačije je Jesam, ali čak Jesam bez zvuka, bez energetske manifestacije. Dakle, Ahm. Ovo je i AUM, dakle taj OM … mmmmm … ”to” je stanje svijesti koje je Bog. Mi ga svi u dubini osjećamo u sebi. To je ta Svijest na najvišem nivou. Dakle, Descartes kao i mnogi filozofi otišli su u krivo, uključujući Marxa koji je neke stvari pokupio iz fizike. Mistici uvijek govore da je važno stanje kad dostignete potpuni mentalni mir (bez ikakvih misli), a to je upravo to. Jer kad je totalni mentalni mir iznutra onda je ta istinska Realnost – kako kod istočnih tako i zapadnih mistika (kao što je Isus jako dobro znao) – totalno Blaženstvo, to je ta Kristova svijest. I tu nema Ništa, a tu je SVE i nadasve Ljubav! Da, bio sam u toj svijesti, ne jednom, dakle, ušao sam u tu Svijest još i kroz određene katoličke metode, kroz molitvu, kontemplaciju jer sam prakticirao katoličku meditaciju i kontemplaciju. Evo mogu i sad, trenutno, ući u tu svijest. U toj svijesti nema ‘ništa’. Čovjek totalno osjeća – Jesam. Da, to je Jesam koji nije ni manifestiran nego se samo u Duhu osjećam, osjećam se u jednom blaženstvu i onda sam jedan s Jednim (svemirom) i jedan, stopljen s Kreatorom. TO opisati matematički i još izmjeriti – TO je ipak nemoguće J

SVJETLOST: Ako se Jesam može prispodobiti s pljeskom bez zvuka, ne znači li tada zvuk pljeska prvo očitovanje, primordijalni Zvuk ili Prvorođenog -Shabda Brahman, Logos, kroz koji se očituje svekolika Kreacija na svim razinama i svijest u svim oblicima na tim razinama? Ne znači li to da se naš svemir svakog (Planckovog) trena re-kreira iz Ništa – čiste, neograničene, beskonačne potencijalnosti? Ispada da je to Ništa puno mogućnosti Stvaranja. Znači li to da Jesam iz Ništa izvodi svjetove Riječju? Je li to izvorni smisao ideje o Božanskom Trojstvu koje susrećemo kako na Istoku (na primjer, u Advaita Vedanti) tako i na Zapadu (u kršćanskoj teologiji)?

PAVUNA: I da i ne, to je donekle pitanje semantike. JESAM je nemanifestirani Apsolut. A da li mi to energetsko-manifestacijski promatramo kao neprestano stvaranje i anihiliranje raznih podsvemira … pa, to je igra ove sadašnje, nekompletne fizike. Kad do kraja napišem Physis bit će jasno da je sve to samo iluzija svijesti: nikad se ništa ni ne događa, iako se nama sve čini dramatično. To je sve programirano unaprijed, a mi samo izabiremo podsvemire svijesti i ta igra iluzija se nastavlja. Mi smo poput djeteta koje se igra igrice na računalu, a Programer je stalno tu, ali nemanifestiran … i smije se i našim diskusijama jer su zgodne, ili nama grozne, ali na skali Cjeline nisu bitne, bitna je Svijest o – JESAM!

TELEMANIFESTACIJA

SVJETLOST: Znamo da je s pojavom kvantne fizike došlo do približavanja tih duhovnih spoznaja i temeljne znanosti o svemiru, o čemu svjedoče i Planckova razmišljanja. Vi ste u svojim predavanjima istaknuli da se u naše vrijeme otišlo korak dalje, pa govorite o ‘post-kvantnoj’ fizici i kozmologiji. O čemu je tu riječ i koja je središnja ideja te nove fizike i paradigme?

PAVUNA: S pojavom kvantne fizike došlo je, naravno, do približavanja duhovnih spoznaja i znanosti još od Bohra, i Plancka, i Heisenberga, i mnogih drugih. A sa skupinom izuzetnih znalaca u post-kvantnoj fizici otišli smo i dalje. Kvantna fizika govori da su već sami kvantni entiteti i fizika nelokalni, dakle elektron nije lokalni entitet. Svaki kvantni entitet = kvanton nije lokalan; kvanton je potencijalno manifestiran bilo gdje (posvuda). I, čak, kad ja mislim da sam ovdje lokalno, to je samo zato što sam sebe (svoje pod-kvantno polje uvjerenja-ega) ‘hipnotizirao’ da sam ovdje. Ustvari, ja sam potencijalno i drugdje. I stoga je pogrešan izraz ‘teleportacija’. Korektan je izraz ‘telemanifestacija’ jer kad to shvatimo onda znamo da se i mi, svatko, možemo telemanifestirati. Neki kolege smatraju da će nam biti potrebno između 3000 do 5000 godina da mi to sve shvatimo i obradimo u ‘službenoj’ fizici i realiziramo, premda mnogi kolege sa prve linije znaju sve to već sada. A na laboratorijskoj skali sve je to jasno demonstrirano i provjereno eksperimentalno, iako nije još ušlo u dodiplomske udžbenike jer je koncepcijski prezahtjevno, čak i za mnoge profesore.

SVEMIR JE ŽIVO BIĆE

SVJETLOST: Što je, po Vama, svijest i na koji način se ona očituje u svemiru? Može li se i sam svemir shvatiti kao svjesni entitet? Naime, to bi bio logičan zaključak, s obzirom na to da smo mi, svjesna bića, dio svemira. Ako postoje drugi svemiri, što bi naš svemir činilo osobitim u odnosu na te druge svemire? Da li su to temeljni odnosi i odrednice dinamike, poput vakuumske brzine svjetlosti i Planckovog kvanta djelovanja, ili se radi o nečem još temeljnijem? Što stoji iza svih tih odrednica?

PAVUNA: Ja mislim da je svijest upravo ono, što bi mi rekli, ono što je u praznom prostoru, što mi možemo dohvatiti, da tako kažem, duhovnim osjećajem, ali i energetski. E sad, kako to opisati dalje i kako postaviti, to je preduga priča. Jedna jednostavna mogućnost jest da je svijest ustvari ono što obično kolokvijalno zovemo ‘kvantna valna funkcija’. A da li se svemir može shvatiti kao svjesni entitet? Da! Najmanji model danas je da je svemir – svjestan, multidimenzionalni kompjutor, ponavljam: svjestan multidimenzionalni kompjutor. (Ovo naglašavam da uvidite do koje mjere su smiješni redukcionistički materijalisti tzv. Komunjare, jer oni mnogi još se trude dominirati kroz medije). Dakle, već je Priroda, dakle Kreacija, živo biće i pogrešno je smatrati da je svemir neživ entitet. To evidentno nije istina. Pa vidite da je Svemir stvorio Vas (nije ni bitno kako), pa ako ste Vi inteligentno biće (podskup), onda je očito da je Svemir (cijeli skup) jednako ili još više inteligentno, dakle, živo – Biće! Da li postoje drugi svemiri? Da, jer to je sve višedimenzionalno, tih svemira imate koliko hoćete, beskonačno, ali svi su u jednom – multiversu!!! I tu ulazi onaj model ljuske lukovice (izbor podsvemira) gdje mi svojom slobodnom voljom izabiremo u kojem smo podsvemiru (ljusci u lukovici). O čemu se tu radi? Ne, ne radi se o vakuumskoj brzini svjetlosti, to smo rekli ranije. Ovdje je važna svijest i tu je važna intencija, da, intencija osobe, jer osoba odlučuje u kojem će podsvemiru biti: vi intencijom izabirete svoju percepcijsku realnost! Dakle, intencija svijesti je bitna. I kad ljudi budu shvatili da smo Božja bića (svjetlosti), ujedno post-kvantna, onda će shvatiti da možemo sebe manifestirati gdje i kako hoćemo. Eh, to su najviša svjetlosna bića, poput, recimo, Isusa Krista znala. Znali smo i mi, ali smo ‘zaboravili’ kroz povijest! To znaju i danas mnogi na našem planetu, čak i mnogi fizičari. Vi ne biste vjerovali tko u Hrvatskoj sve to zna, ali ne političari, ni bankaroidi, ni pravnici J. Sve to nije nikakva tajna, ali o tome ne možemo govoriti u dnevnim novostima ili na TV-dnevniku jer bi mnogi (ipak konzumerizmom hipnotizirani) rekli da smo ludi. I ovako većina ljudi za fizičare misli da nismo ‘normalni’. J

SVJETLOST: Ako sam Vas dobro razumio, očitovanja svijesti i očitovanja Kreacije jedno drugo uvjetuju i neraskidivo su povezana. Viša razina svijesti pretpostavljala bi obuhvatniju multidimenzionalnu (holografsku) projekciju krajnje Realnosti, Svijesti koju nazivamo Božji Um. Nije li tako? Što je svijest više ograničena u, da tako kažem, nižim ‘projekcijama’ to je iluzija odvojenosti, prostor-vremenske lokaliziranosti jača. No, još uvijek nije jasno što određuje kozmološke parametre poput vakuumske brzine svjetlosti. Nije li i ta svjetlosna barijera svojevrsna iluzija zbog ograničenosti percepcije i mogućnosti opažanja?

PAVUNA: To je otprilike tako, no naglašavam da je ovo opis jedne netrivijalne multidimenzionalne igre u kojoj smo mi i režiseri i glumci. Zato je najbolje naučiti kreirati svoju Realnost kroz manifestiranu intenciju slobodne volje u Duhu, a ne o tome – pričati. Ukratko, moj opis je tek misaona vodilja, a svaka osoba se treba probuditi, postati mistik i sebe postupno očistiti u svjetlosno Božje biće, što ustvari svatko i jest, samo smo to zaboravili u cirkusu ovog konzumerizma tzv. materijalne ‘civilizacije’.

SVJETLOST: Blisko vezano uz pitanje svijesti je pitanje života. Što bi bila temeljna odrednica živog?

PAVUNA: Eh, tu je sadašnja biologija vjerojatno u velikoj mjeri u krivu. Jer ne počinje život na nivou virusa i bakterije, i tako dalje. To je jedna stara postavka redukcionističkog materijalizma ili materijalističkog redukcionizma, kako hoćete. Čak i najnaprednije američke znanstvene agencije smatraju da se nalazimo u kamenom dobu bio-znanosti. Ne postoji npr. kvantna teorija polja biologije, a da ne govorimo o genomici … To su izvrsne i vrlo važne discipline, ali su još vrlo mlade i nedostatno strukturirane, stoga tu ima mnogo posla za istraživače. Iskreno, ionako smo tek na samom početku znanosti, svega otprilike tri stoljeća od Newtona, što je zanemarivo na skali multiversa, a u odnosu na Kreatora mi smo totalni ignoramusi – niti ‘amebe’. J

ULOGA VELIKIH DUŠA

SVJETLOST: Suvremenik Descartesa, mistik i racionalistički filozof Nicolas Malebranche shvaćao je da je Svijet u Bogu. Kakva je u tom pogledu uloga ‘velikih duša’, posebno u kritičnim vremenima kakvo je bilo vrijeme Isusa Krista i naše sadašnje vrijeme?

PAVUNA: Nicolas Malebranche je bio u pravu kad je rekao ˝Svijet je u Bogu˝, sasvim sigurno. Pritom uloga ‘velikih duša’ u kritičnim vremenima jest da nam daju orijentaciju. U glazbi se to jako dobro vidi. Recimo od Handela, Mozarta, Beethovena, Bacha, svaki se od njih rodio kao glazbeni genij. Nitko od njih nije trebao ‘školovanje’. Oni su sve iskomponirali tako da je samo iscurilo kroz njih. Naravno, to je očito već na nivou Živog Boga, Isusa Krista, nedvojbeno. Apsolutno su mi to isto potvrdili i svi mudraci, a recimo među znanstvenicima to vidite na nivou Nikole Tesle koji uopće nije koristio matematičku fiziku i izražaje svog vremena. Nedvojbeno je, dakle, da kada iskreno izmolimo i dragi Bog se složi malo poslagati svijet, pa pošalje određene izuzetne osobe. Ali, naravno, budući da je nama ostavljeno da se razvijamo više-manje (naizgled) spontano-slobodno, onda to ipak moramo itekako izmoliti. Imate mnoštvo dobrih primjera i u Bibliji i u Evanđelju. Recimo, Ivan Krstitelj je znao za Isusa, a imate i u indijskoj tradiciji, recimo, mnogo o Babajiu u Autobiografiji jednog jogija od Paramahanse Yoganande. Naravno, to nije lokalni katolički svjetonazor, ali zgodno je vidjeti da i druge tradicije to razumiju. Mnogi su mistici sve to znali, to je danas puno netrivijalno sve staviti u standardnu znanost kroz matematiku i kroz eksperimente, ali to je, naravno, u tijeku… to je znanstveni proces.

SVJETLOST: Nije li također istina da je Bog u svijetu, ako osoba, mistik postigne osobni dodir s najvišom ‘Jesam’ sviješću? Ne prelazi li tada svijet, svemir na višu razinu očitovanja?

PAVUNA: Da, ali to je opet semantika, jer tko je na tom najvišem nivou svijesti njega ova cijela ‘priča’ ne zanima, budući da mu ništa ni ne treba. J

OSOBNI ODNOS S BOGOM

SVJETLOST: Jednom ste spomenuli da ste u svojoj duhovnoj potrazi imali osobni susret s nekim guruima u Indiji. Možete li nešto o tome reći i koje su bile njihove poruke Zapadnjacima? Mislim tu i na Vaš susret sa Sai Babom i njegovom porukom o Isusu.

PAVUNA: Pa, bio sam vjerojatno kod mnogih bitnih na Planetu. U Puttaparthyju su mi dali da predajem svim profesorima i svim studentima na tamošnjem sveučilištu. Održao sam im predavanje Međudjelovanje čovjeka i prirode i komunikacija čovjeka i Boga i svi su došli na predavanje, od rektora na dalje. Ali su mi odmah svi rekli: ˝Pa što ti radiš ovdje?˝ i ˝Pa, zar ti Isus Krist nije dovoljno dobar?˝, što je istina, naravno. I onda sam se, razumljivo, vratio i otišao kod dr. Ivančića i kod patera Zvjezdana Linića na duhovne vježbe i pronašao svu istinu u Isusovom nauku ”Put, Istina i Život”, kao što sam već ranije objasnio.

SVJETLOST: Jeste li se susreli s Dalai Lamom i lamaizmom, posebno u svjetlu njegovog zalaganja za približavanje meditativne prakse i kognitivne neuroznanosti, odnosno suradnje koju lame održavaju s Harvardom i drugim vrhunskim znanstvenim institucijama, prema povezivanju istočnjačke znanosti o svijesti i zapadnjačke znanosti o ‘vanjskom’ svemiru? Kakvi su Vaši dojmovi o tome? Smatrate li da je lamaistička meditacija na univerzalno suosjećanje viši stupanj od zen-meditacije?

PAVUNA: Nisam se pokušavao susretati s Dalai Lamom, a ni drugima otkako sam shvatio ono bitno, a to je da je Božja Istina i – u meni! I moje iskustvo jest da u sebi, u dubini duha, integralno ste s dragim Bogom i da to stanje nije opisivo riječima. A sve sam to doživio u katoličkoj meditaciji, nakon molitve krunice i meditacije-kontemplacije od deset dana, uz striktnu šutnju i post. Nakon toga nemate želju o tome govoriti, nego radije ohrabrujete ljude da se mole i meditiraju i da osobno svatko dohvate dragog Boga i taj duboki, predivan nivo svijesti u sebi. Sve ostalo je onda posljedica i na predivne načine se manifestira u životu, a ne usudim se to teološki niti filozofski pokušati klasificirati, to mi je čak i nekako besmisleno.

(nastavit će se)

Napisao: Nexus-Svjetlost 

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save