U četvrtoj godini života počele su moje patnje
Dolazila sam doma lica crvenog od šamara i suznih očiju zbog vrijeđanja
{jathumbnail off}Ja sam jedna Ana iz Zagreba. 20 mi je godina. U 4. godini moga života počele su moje patnje, suze i bol. Sve se dogodilo usred noći. Strašna vrtoglavica, glavobolja i povraćanje koje je trajalo 20-ak sati. Dijagnoza je bila epilepsija. Dobila sam terapiju, tablete kojima sam uzalud trovala svoj organizam jer su bile uzaludne. Napadaje sam i dalje dobivala. Nekoliko puta godišnje, bili su jaki…toliko jaki da se nisam mogla okrenuti u krevetu… 20 sati bih ležala na jednoj strani…govoriti ne bih mogla… povraćala bih svakih 5 do 10 minuta…Došavši u osnovnu školu, krenula su zlostavljanja…psihička i fizička…punih osam godina zlostavljao me cijeli razred…dolazila sam doma u papučam po snijegu, sva crvena u licu od šamara i očiju suznih od vrijeđanja.
Proživljavala sam to osam godina…trudeći se biti što jača. Trpeći napadaje i zlostavljanje…upisala sam srednju u kojoj sam dobivala neizmjernu podršku i ljubav. Bože, hvala Ti na njihovom razumijevanju. No, napadaji su i dalje vrebali…postajalo je sve gore i gore…između svakog napadaja bih trpjela strašne vrtoglavice i mučnine…u zadnjih godinu dana bilo je nepodnošljivo…sam Bog zna koliko teško…plakala sam i plakala…Znalo se dogoditi da 3 mjeseca iz dvorišta nisam izašla… bila sam ljuta na sve oko sebe. No ubrzo okrenula sam se Bogu…Shvatila sam da je on jedini doktor koji mi može pomoći. Krenula sam na duhovne obnove… Pokušala ljubiti, praštati, i živjeti svoju vjeru… Rekla sam da ne želim odjednom ozdraviti, nego želim to zaslužiti…jer znam da ću to više cijeniti, kada napokon budem sigurna da sam zdrava…Zahvalila bih Dobrom pastiru koji mi je ulio nadu da će sve biti dobro. Vlč. Radigoviću čije su me riječi potakle da se trgnem i razmislim…Posebno bih pozdravila sve članove foruma Tebe tražim…molili su za mene i tješili me kad god mi je bilo loše…Poticali me i pružili mi ruku kad sam pala. Učeniće, uspjeli smo…Svim molitvenim zajednicama koji su molili za mene. Svojoj obitelji, a posebno mami koja me vodila na susrete…Mama, volim te! A i svim ostalima koji su me svojim osmijehom vračali u život.
Ja sam danas zdrava, sretna i vesela…Uživam u životu…Sada me gotovo nikad nema doma…nadoknađujem propušteno. Veselim se s prijateljima, idem na mise, molim, zahvaljujem.
Život je prelijep, a Isus je živ…često ga vidim, osjećam uz sebe…ozdravila sam i duhovno i fizički. Idem dalje…u nove pobjede…on je uz mene i ničeg se ne bojim.
Izvor: tebe-trazim.com
