Zlatko Sudac – intervju

 

Neobični karizmatski svećenik Krčke biskupije vlč. Zlatko Sudac svojim propovijedima nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njegov pogled, njegov govor, način molitve izraz su toga Kristom označenog čovjeka. Jednostavno rečeno, on je sav u Kristu.

 

 

{jathumbnail off}Kad je među nama, lakše vjerujemo, lakše trpimo, lakše praštamo i volimo.
Svojim poniznim služenjem na poseban način govori o Božjoj ljubavi i svjedoči ljepotu kraljevstva Božjega. Velečasni Sudac, kako to skromno ističe, svećenik je, i ništa više i ništa manje od toga, koji želi služiti svom Bogu, svom narodu, svakom čovjeku. Silno voli biti svećenikom i najsretniji je kada može raditi kao svećenik za dobro ljudi.
Rođen je 24. siječnja 1971. godine u Rijeci. Nakon srednje škole upisuje studij teologije, a na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1998. zaređen je za svećenika. Kao mladi svećenik dobio je stigme u obliku križa, a to se dogodilo neposredno prije beatifikacije patera Pia. Zahvalan je Bogu za silnu milost i darove koje mu je dao i moli se da mu da snage kako bi ustrajao na svom svećeničkom putu.

 

Znam da ne volite pridavati važnost stigmama, ali kao da je Bog htio s njima na neki način ući u povijest vašega života.

Silno sam ljubio Boga i prije, ali htio sam se sjediniti s njime i mislim da je to najdublji put duhovnosti. Smatram da mi je Bog ovim darovima odgovorio na molitvu.

 

Na blagdan Svetog Franje stigme su se ponovile. Liječnici su pratili te pojave. Što su ustanovili?

Nisu imali znanstveno objašnjenje za njih i javno su o tome progovorili. Mogu samo reći da stigme nisu važne koliko je važno ljudsko srce koje ljubi, poniznost, poslušnost, krepostan život. Stigme jesu tu i to je činjenica, ali ono što je u srcu, jedino je bitno za moj život.

 

Jednom ste rekli da su te stigme Božji poljubac za vaše tijelo?

Istinski sam zaljubljen u Isusa Krista i možda je najljepše izreći da su stigme poljubac za moje tijelo. Kad se nekoga silno voli, tada je bol vrlo bliska ljudskom srcu, a čežnja za Bogom postaje jedna od najvećih boli ljudskog života.

 

Kad se molite, upućujete li posebne molitve Majci Mariji, a posebne Isusu?

Na seminarima ne molite uvijek na isti način. – Kad se moli Mariji, ona ne može drugo nego upućivati molitvu Isusu Kristu. Ona je sva prožeta Bogom. Usuđujem se reći da, kad se moli Mariji, to je najsigurniji put do Isusa Krista jer Marija ne može drugo nego zagovarati one koji joj se utječu. Kad se molim Isusu, to je kao da razgovaram sa svojim prijateljem, ali još dublje i još jače. Marija je moja majka, tako nježna, tako strpljiva, ona je poseban osjećaj u srcu. Ja sam se posvetio Prečistom srcu Marijinu, po molitvi po svetom Monfortu.

 

Kad ste spomenuli molitvu, kakve biste upute u vezi s njom dali vjernicima?

Sve može biti molitva ako izlazi iz srca koje moli, iz srca koje voli. Kad je riječ o molitvi, obliku molitve koju čovjek za sebe uzme, to bi trebao biti slobodan izbor svakoga od nas. Netko će se više moliti Mariji, neko više kristološki, kristocentrički, netko više štuje Boga Oca. Svatko će naći ono što odgovara njegovoj osobnosti. A molitva je naša životna snaga i ona se izgrađuje dok je čovjek živ. Ako netko želi uspjeti u životu, toplo mu preporučujem molitvu.

 

Što mislite o Marijinim ukazanjima?

To je samo još jedna potvrda koliko je Mariji stalo do čovječanstva i spasenja svijeta. Isus je prvi put došao po Mariji. Mi očekujemo njegov drugi dolazak. Duboko sam uvjeren da je Marija ta po kojoj će Isus doći.

 

Već više od 32. godine ukazuje se Gospa u Međugorju i uporno nam šalje svoje poruke. Što mislite o tome?

Međugorje je ispovjedaonica svijeta. Kroz njega su prošli milijuni ljudi, tamo se ljudi obraćaju Bogu, doživljavaju Boga, čine životne ispovijedi, idu na sakramente – To su plodovi, a Isus jasno kaže: “Po plodovima ćete prepoznati” Duboko sam uvjeren da je Međugorje sveto mjesto. Gospa je strpljiva i svojim nas porukama podučava. Jednom je rekla: “Ako vi nećete doći k meni, doći ću ja k vama.” Svi smo mi Crkva Božja i hvala Bogu što nas u Međugorju okuplja.

 

Mislite li da će Crkva priznati Međugorje kao što je priznala Fatimu i Lourdes?

Da bi Crkva priznala Međugorje, trebat će vremena. Crkva uvijek mudro postupa i ispituje bilo vremena, no to ne znači da je Međugorje mjesto koje nije sveto. Svaka je crkva sveto mjesto, a kamoli ne Međugorje gdje hodočaste ljudi iz cijeloga svijeta.

 

Danas sam čuo od vas da je čovjek središte čovjeka, a to se baš za današnjeg čovjeka koji živi u strci, brigama i nemirima ne bi moglo reći.

Vrijeme u kojem živimo vrijeme je koje ne razumije žrtvu i ne prihvaća odricanja. Čovjek današnjice izgubljen je u svojim željama i brzom životnom tempu, otuđuje se, postao je hladan u svom srcu, prazan, frustriran. Zbog svega toga iskorištavamo jedni druge, umjesto da se žrtvujemo i darujemo jedni drugima. Ne možemo biti sretni ako tražimo sreću samo za sebe. Moramo biti oni koji ćemo je davati. Tada će sreća biti u nama.

 

Znamo da je Krist najveći globalist, a on je išao u pozitivnom smjeru. Danas se pak svi pomalo bojimo globalizacije. Je li ona prijetnja bogatstvu različitosti civilizacijskog naslijeđa na našem planetu?

Slažem se da je Isus globalist, ali ne na štetu malih ljudi, malih naroda. Globalizaciju vidim kao veliku opasnost jer veliki gutaju male. Još ne postoji ni definicija toga pojma. Zar to znači imati istu vojsku, istu valutu, nositi istu odjeću, imati istu religiju? Mali su narodi začini čovječanstva i bojim se da će se ugušiti u navali velikih.

 

Vaši su seminari iznimno posjećeni. O kojim temama najčešće govorite?

Na seminarima govorim o svakodnevnim životnim temama kao što je sloboda, praštanje, ljubav, mir, veoma naglašavam sakramente, euharistija je svaki dan prisutna, molim se za bolesne, dajem bolesničko pomazanje, molim za zdravlje, tako da ljudi uz pomoć priprema i predavanja dožive obrat svoga srca, dožive duboko poniranje u Boga. Ključno je i to predanje života koje se događa na mojim seminarima gdje kažem ljudima, bacite se Isusu u zagrljaj, predajte mu svoj život i sve ono što volite, ono za što živite.

 

Kako ljudi to doživljavaju?

Vidim da ljudi odlaze ozarena lica. To je ono najvažnije. Oni doživljavaju Boga, napuštaju svoje poroke, oslobađaju se mnogih pritisika. Trenutno radim s braniteljima bolesnima od PTSP-a, koji su u depresiji, koji su htjeli učiniti suicid, koji su na teškim lijekovima. To su ljudi iz razorenih obitelji, to su i oni čije su obitelji nastradale na bilo koji način, ljudi koji se osjećaju potpuno napuštenima. Njihov je život uistinu težak. Duboko su slomljeni u duši i s takvim ljudima je teško raditi. A kad oni dožive da ih se ipak voli, da ima nade, kad im se probudi novi smisao za život, moje je srce presretno. To je ono što vidim da se događa na mojim seminarima, a događaju se i druga ozdravljenja, ali to mi je manje bitno. Bitno mi je da se ljudsko srce obrati Bogu. Kad se čovjek susretne s Bogom, ne može a da ga tu negdje iznutra ne zapljusne val ljubavi.

 

Nije rijetkost da za vrijeme vaših propovijedi, dok se obraćate ljudima, kapne i koja suza?

Ja se volim udubiti u ono što govorim i stojim iza svake riječi koju izgovorim, što je sasvim normalno kad čovjek radi nešto iz ljubavi. Suza je tu, osjećaj je tu, jer srce je živo. Ja volim živo propovijedati. Ako je došla suza, dobro je došla.

 

Što mislite o medijima? Treba li se Crkva bojati izazova suvremenog svijeta?

Crkva je pozvana da odgovori na izazove svijeta. Ona ima priliku za ostvarivanje evangelizacije uz pomoć medija. Danas se treba koristiti svime kako bi se se Evanđelje i Božja poruka prenijeli do svakog čovjeka. Crkva treba surađivati s medijima i ponuditi izvorno kršćanstvo, ponuditi Boga ljudima. U medijima isto rade ljudi koji traže put spasa, put radosti, put mira i nade. A onaj koji traži te vrijednosti, prepoznat će ih.

 

Vjerujem da čitatelji željno očekuju vašu poruku.

Oni koji čitaju Glas mira, ovom ih prilikom posebno pozdravljam, neka ih Bog blagoslovi. Stavljam njih, njihova srca, u srca našega dobrog pastira i u rane Isusa Krista. Neka ih one štite od svakoga zla i blagoslov Božji neka bude zauvijek sa svima vama, dobri ljudi. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga Amen

Autor: Glasnik mira / medjugorje-info.com

Odgovori

Skip to content