Zvonimir Hodak: Budale su uvijek sigurne, a mudri puni sumnje

Petak, 4 listopad 2013 0:47
Written by: admin
Leave a reply

{jathumbnail off}Oni koji umru ove jeseni, za njih nema zime. Oni koji prežive 2013., naj…. su 2014. godine. Bojim se da se to odnosi na veliku većinu nas koji nećemo otprhnuti s lišćem ove jeseni. Ponekad nam u tome može pomoći humor, makar bio i crni. Mislim pri tome na komentare koje nedavno pročitah u Jutarnjem, a načrčkao ih je Davor Butković. Bule je pravi velemajstor kad poraz treba pretvoriti u pobjedu. Ma ne samo pobjedu, već trijumf genijalnosti vladajuće elite koji uredno medijski prati lijeva novinarska falanga u kojoj je naš Bule istaknuta perjanica.

Navodno su Srbi ozbiljno zainteresirani da im Bule, u svojoj genijalnosti pretvaranja poraza u uspjeh, pomogne modernizirati njihovu verziju Kosovske bitke. Kad je uspio napraviti intrigantan intervju na ručku s dragim Ivom (kojeg nije ni vidio) onda se može javiti i kao specijalni izvjestitelj beogradskih medija i prenijeti kako Turci upravo, potučeni do nogu, traktorima bježe s Kosova polja.Tako Srbi više neće morati tumačiti kako ih je u toj nesretnoj kosovskoj epopeji izdao Vuk Branković i Aleksandar Ranković.

U Jutarnjem od 28. rujna ove godine, Bule nam otkriva istinsku “anatomiju zablude” Lex Perković. Ako naša Vlada, nakon ovako poltronskog uvlačenja Buleta, istome odmah ne oprosti sav do sada neplaćeni porez, onda doista nije zaslužila ni da padne na glasovanju o povjerenju u Saboru. Usput bilo bi doista prenaporno prepričati sve što Bule u tom članku bulazni. Za sve gluposti počinjene u svezi Lex Perković Bule je pronašao krivca u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova jer je to Ministarstvo navodno ono koje je potvrdilo tekst zakona sa spornom odredbom, a ne Premijer. Nadalje, Bule nas, kao iskusni pravni profač, upozorava kako je u slučaju Perkovića nastupila zastara kaznenog progona. Oglođena kost koju lijevi mediji stalno dobacuju svima onima koji ništa ne kuže, a takvih je nažalost u Hrvatskoj i previše. Kao pokvarena gramofonska ploča, Bule stalno ponavlja, kako Perković ne može biti izručen nacistima ni poslije 1. siječnja 2014., zbog apsolutne zastare. Dragi moj lojalni druže Bule, zastara u slučaju Perković nastupa tek 2023.g.!!! To znaju čak i studenti prava! Riječ je o kvalificiranom ubojstvu iz niskih pobuda, a za to je djelo u hrvatskom Kaznenom zakonu predviđena kazna od 20-40 godina.

Sličnu tvrdnju imamo i kad je riječ o dvojezičnosti. Ljevica i vladajući uporno citiraju članak 12. Ustavnog zakona, a članak 8. kao da nikada nisu ni pročitali. To se inače zove “zmijine noge”. U mom zaseoku u Lici, makar je blizu Smiljana gdje je rođen Nikola Tesla, neki ljudi i danas vjeruju da zmija stvarno ima noge. Naravno! Kako bi bez nogu mogla onako brzo vijugati i napadati. Osobito ako je riječ o ustaškoj zmiji o kojoj voli zboriti naš vrli Predsjednik. I kako zmija uspješno krije svoje ultra brze nožice, tako i Bule i drugi poltroni kriju pravi rok kad Perkovićevo djelo stvarno zastarijeva, kao i sadržaj članka 8. Ustavnog zakona o dvojezičnosti. Stvari su, međutim, itekako jasne! Naš Premijer je u jednom trenutku pokazao zube EU-činovnicima i to sam pozdravio. Nakon toga se vratio u rikverc i parkirao tamo gdje je Hrvatskoj, obzirom na njenu važnost za Europu, i mjesto. Bule, pak, vidi te stvari sasvim drugačije. On piše kao da je osobno nazočio utrci Formule 1 gornjgradskim ulicama, a lovorov vijenac je na glavu stavio Zoran Milanović odvozivši počasni krug u novom Audiju A8. I još nešto, ako u ovoj mojoj kolumni pročitate ikada nešto o vladajućima ili HDZ-u napisano tako poltronski kao što čini Bule onda možete biti sigurni da su mi nešto “našli”. Buruch Spinoza je napisao: “Sreća se sastoji u tome da čuvaš samoga sebe”. Bule je to očito na vrijeme shvatio.

Da smo u banani, jasno je i vladajućima! Tješi ih jedino što je Karamarko po anketama daleko najnepopularniji hrvatski političar. Čak i šire. Navodno mu u Sibiru i Kaliforniji također rapidno pada popularnost. A uostalom, “zna se” tko nas je to doveo do zida! Nije to toliko samoposluga dragog Ive koji je skupljao milijune kao da bere gljive! Mitski uzrok svih uzroka svih naših problema je “lopovska privatizacija”. Ljevičari tu mantru ponavljaju k’o papagaji još od sredine devedesetih tako da su uspjeli uvjeriti i dobar dio naroda. Mantru o “lopovskoj privatizaciji” vežu isključivo uz lik i djelo dr. Franje Tuđmana i njegove suradnike iz devedesetih godina. U bilo kojoj polemici pred kamerama “objektivnog” HRT-a nijedan od ministarskih supermena ne propušta s visoka dobaciti nekome od iskompleksiranih HDZ-ovaca “Vi samo šutite! Da niste toliko krali i da nije bilo lopovske privatizacije, mi bi danas bili bar kao Katar! Ovako smo u katranu do koljena i još posuti bijelim perjem”.

Čitam ovih dana u Večernjaku tekst o 227 najvećih dioničara u Lijepoj našoj. Iz perspektive dioničara, u Lijepoj njihovoj! Tko su ti sretnici koji drže nešto oko 70 posto hrvatske imovine u svojim zlatnim ručicama? U HDZ-u su provjerili i tvrde kako su samo njih sedmorica (slovom I brojem 7) članovi njihove stranke. Za troje još provjeravaju. Eto na što je spao taj nekada gordi HDZ koji je u vrijeme Tuđmana, po ljevičarima, stvarao 200 bogatih obitelji. Lopovska privatizacija, pljačka narodne imovine, neopravdano bogaćenje u doba rata, bajka o 200 bogatih obitelji, a eto ispalo da je sve to uspjelo ostvariti samo sedam (7) HDZ-ovaca. Čvrsto vjerujem kako među preostalih 220 sigurno nema nijednog SDP-ovca, a pogotovo nijednog HNS-ovca!

Ovih sedam HDZ-ovaca i dalje provocira napaćeni narod. Kaže mi nedavno jedan znanac, bivši član SDP-a: “Zašto bi mi uopće sudjelovali u lopovskoj privatizaciji, kad je sve što je stvarno nešto vrijedilo otišlo u privatizaciju već ranije. Mi smo pošteno i transparentno privatizirali sve što je vrijedilo još u Markovićevoj fazi privatizacije (npr: Plivu, Zagrebačku banku itd.). Tada se još nešto i moglo! Ništa osobitog nije poslije ni ostalo. Kad ste došli sa HDZ-ovskom privatizacijom, sve ste kao hijene opljačkali tako da nije ništa više ostalo!” “Ok! Shvaćam!” brzo procijedih. “Ali reci ti meni nešto o famoznom partijskom zlatu koje je upotrijebljeno u toj privatizaciji?” nadodah. “O kakvom ti to zlatu trabunjaš?”, narogušeno će moj znanac. “Pa znaš ti taj pojam još iz Lenjinovih vremena, a o tom je zlatu javno govorio i pisao jedan vaš čelnik iz samog vrha vaše stranke!” -“Gledaj” zabrza moj znanac, “ova tema je promašena, a i žena me čeka s dobrom večericom!”, i rastasmo se u 13,30h…

Očito je da vino iz privatizacijske pretvorbe slasno piju, kako bi rekao moj bolski prijatelj i svestrani umjetnik Ivica Jakšić Puko, “I cezari i cezarice, kraljevi i kraljice, grofovi i grofice, knezovi i kneze, carevi i carice, šahovi i šahovnice, bani i banice, Sirevi i Sirene, lordovi i lordice, gospoda i gospođe, drugovi i drugarice, predstolonasljednici, regenti, diktatori i dirigenti, poglavice i poglavnici, župani i glupani, načelnici, čelnici i čobani.” Uglavnom, piju ga svi, a ne samo HDZ. Dapače, HDZ vrlo skromno kao da je vino misno!

“Tačno.net” je moj omiljeni portal koji s užitkom uopće ne čitam osim ako me netko od mojih čitatelja ne upozori kako je vrijedno pročitati neki komentar. Tako se nedavno udarno pero “tačno.net” Goran Pandža bacio na dijalektičko demaskiranje fenomena Međugorja. Bistri Goran je odmah skužio kako se tu radi o blefu koji traje već 33 godine. S tom murdom konstatacijom su se odmah složile i ostale zvijezde “tačno.net” kao Dragan Markovina, Oliver Frljić, Viktor Ivančić te slični likovi od Triglava do Đevđelije. Goran me podsjetio na jedan vic o Muji. Mujo u Njemačkoj vozi autoputom u pogrešnom smjeru. Na radiju čuje kako upozoravaju sve vozače na povećani oprez jer neki idiot vozi u suprotnom smjeru. Mujo, čuvši to, promumlja sebi u bradu: “Ma kakav jedan …. Stotine idiota voze krivom stranom i još mi svjetlima signaliziraju!” Naš Mujo iliti Goran vozi kontra više od 30 milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta koji već 33 godine hodočaste u Međugorje, a mnogi od njih svjedoče i o ozdravljenjima koje im je Međugorska Gospa podarila. Hodočasnici dolaze bez prestanka jer nema nikoga da im na ulasku u Međugorje održi kratak dijalektički kurs kako je vjera opijum za narod. Možda je to dobar posao (a i zamamna zarada) baš za Gorana Pandžu!

Najnoviju zabunu kod naših ljevičara izazvao je Gospin kip koji je zasvijetlio fluorescentnom svjetlošću. Što učiniti? Ja bih recimo radije vidio kip Frljića kako svjetli plavo, ili Gorana Pandže kako svjetli crveno! Međutim, odmah se javila i sve objasnila, nova lijeva ikona opće prakse, dr. Pavle Močilac kemičar ili komičar iz Praga. Taj stručnjak za Wikipediju odmah je pogodio kao prstom u guz….! Poručuje premudri Pavle iz Praga kako je netko, očito u želji da napravi predstavu, prebojao Gospin kip premazom od “stroncijeva aluminata”. Sad će Crkva godinama voditi istragu o tom fenomenu, a Pavle im je sve lijepo odmah po kratkom postupku i onako iz daljine objasnio. Pavle je odmah skužio i famoznu fotografiju koja prikazuje oblak u znaku križa iznad Međugorja. Kuži on da je to maslo članova Vijeća obrane iz Mostara koji s Migovima i F16 noću rade oblake u obliku križa, a ujutro avione skrivaju u sjenicima. Pavle se prvi puta predstavio hrvatskoj javnosti kad je u Pragu skužio da su hrvatski ognjištari i desničari maznuli hrvatskoj lijevoj inteligenciji hrvatsku Wikipediju. Žalosti ga što ljevičari kontroliraju samo 95 posto medijskog prostora u Hrvatskoj!

Ipak, i Pavla, i Gorana i ostale jugonostalgičare treba podsjetiti na pjesmu “uzalud vam trud svirači …”. U tri desetljeća Međugorje je donijelo velike duhovne plodove pa mu nije potrebno ničije priznanje. Milijuni vjernika priznali u čudo ukazanja Gospe u Međugorju, na tom tvrdom hercegovačkom kamenu i kršu. Vjernike nisu uspjeli pokolebati čak ni nevjerni Tome poput lokalnih biskupa, a kamoli će neki Goran Pandža i grupica ljevičara iz “tačno.net”. Svjetlo iz Gospina kipa osvjetlilo je mnogo toga. Međugorje će zauvijek ostati svjetsko hodočasničko središte. Bertrand Russell je napisao: “Tragično je što su budale toliko sigurni, a mudri puni sumnje!”.

U Ljubljani postoji institut imena “IFIMES” iliti Međunarodni institut za proučavanje Bliskog istoka i Balkana. Više su negoli zanimljiva imena i funkcije “časnih” članova zainteresiranih za istraživanje zbivanja na Bliskom istoku i Balkanu. Predsjednik je legendarni bivši šef OZNA-e iz 1945., u Zadru, Budimir Lončar. OZNA je inače bila jedna od najpopularnijih humanitarnih organizacija odmah nakon rata u bivšoj Jugi. Ima navodno dosta ljudi koji su nekada radili u ili za UDBA-u, ali ni za živu glavu ne žele da ih se poistovjeti sa OZNA-om. OZNA je 1945.-47. bila gospodar života i smrti svakog Hrvata koji se 1945. nije vratio iz šume. Međutim, kad je bilo najpotrebnije, Buda je napravio za hrvatsku stvar nešto tako veliko da je nemjerljivo u usporedbi sa svim oznaškim likvidacijama. Naime, kao ministar inostranih poslova bivše Juge, odmah nakon napada JNA, Četnika i srpskih dragovoljaca na Hrvatsku 1991., predložio je Vijeću sigurnosti UN-a da se izlgasa embargo na kupnju oružja objema sukobljenim stranama. Kad je embargo bio izglasan, Hrvatska je mogla odahnuti! Oružje teritorijalne obrane već je bilo u Srbiji, a Hrvati su se mogli naoružati noževima i sjekirama kako bi se iživljavali nad JNA, Arkanom i ostalom srpskom nejači. Taj humani potez našeg Bude neki Hrvati nikada nisu zaboravili – osobito Mesić i Josipović. Počasni predsjednik IFIMES-a je boljševik Stipe Mesić, a istaknuti član, general JNA Blagoje Grahovac. Kao i obično, šećer dolazi na kraju! Potpredsjednica Instituta je Jadranka Kosor. Kud’ će suza/Suzana neg’ na oko! Počasna građanka Vukovara odmah je svoj veliki politički antitalenat stavila u službu OZNA-ša, boljevika i generala JNA. Njihovo zadnje veliko pseudoistraživanje izbacilo je empirijski rezultat. Pod nazivom “Meronizacija naše budućnosti” pobrojana dična gomilica na čelu Instituta zatražila je ostavku haškog suca Theodora Merona. Proglasili su ga grobarom Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu jer je oslobodio Gotovinu i Markača, ali i generala Perišića. U pravu su! Umjesto da potvrdi 24 i 18 godine zatvora Gotovini i Markaču te zločinački pothvat Hrvata što su oslobađali svoj teritorij u akcijama Bljesak i Oluja, sudac Meron, na užas Bude, Stipe i Jace, oslobodio ih! Sjetite se samo kako je Jaca spremno skoknula na binu među Gotovinu i Markača kad su se na Jelačić placu došli pozdraviti s oduševljenim građanima! Sad je sve jasno i zadnjem naivcu s kime je dr. Franjo Tuđman bio prisiljen stvarati državu! Na divno čudo – uspio ju je i stvoriti unatoč svim klipovima onih kojima je to bilo nezamislivo, ali su mu se ipak držali skuta. A, da dragi Ivo nije tamo gdje je, i on bi bio bar zamjenik bivšeg ministra inostranih poslova propale Juge u mračnom i vampirskom IFIMES-u. Franz kafka je napisao: “Svaka revolucija ispari i iza sebe ostavlja šljam!” Kao da je, dok je to pisao, gledao društvo u IFIMES-u.

Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr