Damir Pešorda: Neduhovit, provokatorski i imbecilan Tomićev govor o Gospi, zapravo je njegov govor o samome sebi
Ne čitam više Tomića jer sam ga pročitao davno. Još dok se zvao Simo Matavulj, Branko Ćopić ili tako nekako. Ipak, preletim preko tekstića da bih mogao uživati u komentarima internetskih čitatelja predstečajnog biltenčića ”zdravih snaga” zapadnobalkanske obnove.
{jathumbnail off}Naletim u virtualnom izdanju Jutarnjeg lista na kolumnu Ante Tomića o međugorskim ukazanjima s naglaskom na ove najnovije vijesti o svjetlećem Gospinu kipu u Vickinoj kući. Ne čitam više Tomića jer sam ga pročitao davno. Još dok se zvao Simo Matavulj, Branko Ćopić ili tako nekako. Ipak, preletim preko tekstića da bih mogao uživati u komentarima internetskih čitatelja predstečajnog biltenčića ”zdravih snaga” zapadnobalkanske obnove. Na putu do WC-a Pavićevoj propagandnoj mašineriji vijek je vjerojatno nešto produžen, pa valja čuti kako razmišlja čeljad koja se još uvijek pali na te pisanije. Bistra je to čeljad, uvijek na strani znanosti i napretka, oboružana neoborivim dokazima da Bog ne postoji i da bolja budućnost pod mudrim vodstvom Partije postoji.
Pa gordi sa svoje naprednosti povlađuju Antiši i kude pokojeg zatucanog ”katolika” koji tu zaluta i pokušava s njima polemizirati. A Tomić raspreda priču na tragu poslijeratnog skojevca, vatrenog agitatora protiv ”opijuma za narod”. I argumenti mu na toj razini, te zašto Gospa stalno vidjelicama ponavlja da ”mole i poste”, a ništa im ne kaže o opasnostima od Facebooka, kladionica i sličnih pošasti suvremenog doba. Antu također ljuti što, kad je već komunikacijski kanal otvoren, nije od Gospe stigao ”Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Deset Božjih zapovijedi”. Tu je, moram objektivno primijetiti, dobrohotni Ante pokazao zavidno nepoznavanje teoloških pitanja. Deset zapovijedi je, koliko me sjećanje služi, od Boga, i nema tu što Gospa dodavati ili oduzimati. Osim toga, Bog je po definiciji vječan, svemoguć, sveprisutan i tako dalje, nema on kome podnositi prijedloge za izmjenu svojih zakona. To bi Tomć, kao poklonik stranke koja je izumila demokratski centralizam, morao razumjeti.
Bilo kako bilo, Tomić je došao do zaključka da Gospa malo ”glupasta” kada nije za dvadeset i kusur godina uspjela smisliti neku interesantniju poruku. Na trenutke se stječe dojam da ga frustrira činjenica što gomile ljudi hrle u Međugorje i tamo nalaze ili barem traže duševni mir. Ljudski je to, ljudi obično zavide onima koje je lako utješiti. Ili se barem njima tako čini. A utjehe su potrebiti svi, pa i nesuđeni podoficir iz Prološca. Možda bi iz Antiše izbijalo manje zajedljivosti i zlovolje kada bi mu se, recimo, ukazala Milka Planinc, pomilovala ga svojom čvrstom rukom po glavi i rekla nešto u stilu ”Karaulom si se iskupio za to što nisi uspio kao podoficir! Ali nekako predmnijevam da nije samo to Tomićev problem, muči ga što se još nije uspio nametnuti kao ozbiljan pisac, recimo, poput Jergovića. Nikako da se makne od tih prokletih ”karaula”, ”poskokovih draga”, ”brkatih muškaraca” i sličnih stvari, tog jednog siromašnog, grubog i tako neurbanog okružja.
Svojedobno se, fore i naprednosti radi, toliko identificirao s LGBT-paraderima da se čak proglasio pederom na jedan dan. Onda ga je grdno uvrijedio jedan neotesani lučki radnik bezobraznim pitanjem: ”Tomiću, di ti je dečko?” Tomić se naljutio, pa je o tome napisao cijeli članak. No, da se vratimo komentarima uz članak. Jedan šaljivdžija napisao je sljedeće: ”Ante Tomiću, umjesto da trkeljaš kolumne za Jutarnji, marš u dvoranu, saboteru jedan! Ono što si pokazao na Europskom prvenstvu bilo je ispod svake razine!” Tako dobar komentar na internetskim forumima odavno nisam pročitao. Zanimljivo je da su neki od Tomićevih internetskih branitelja navalili na šaljivdžiju kako je glup i neobaviješten kada brka košarkaša Tomića s kolumnistom i književnikom Tomićem. To govori sve o pobožnim čitateljima Pavićevih izdanja, za to, čini mi se, ni vlast još dugo neće davati lovu.
Previše cijenim svoje čitatelje da bih im objašnjavao poentu navedenog upisa komentatora šaljivdžije. Hvala Bogu, ipak ne pišem za ”Jutarnji list”. A što se merituma stvari tiče, Jutarnjakov kolumnist, čini se, još uvijek nije našao dečka. Kad će, ne zna se.
Autor: Damir Pešorda/Hrsvijet
