Rasprodaja nacionalnog bogatstva da bi se financirala nesposobnost i nerad Partije
Nakon ovolikog nereda i nerada, nestručnosti i nesposobnosti naši se ministri na čelu s premijerom mogu još samo pomoliti dragom Bogu da nas spasi. U stvari, možemo se pomoliti mi, jer većina njih su ateisti i agnostici, pa ni taj dio neće odraditi za svoj narod.
{jathumbnail off}Republika Hrvatska biti će prva nova članica koja će Europskoj uniji više novca dati nego primiti. Arhitekti navodne popularnosti ministra financija Slavka Linića tvrde da on ni za što nije kriv, a da je za sve zaslužan. Na njihovu žalost, Zakon o ustroju i djelokrugu rada ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave kaže da je baš ministar financija najodgovorniji za tako nešto.
Slavko Linić očito se ne uzbuđuje što će Hrvatska morati uniji dati 44 milijuna eura više nego što će primiti, iako je moglo biti obrnuto da je on odradio svoj posao. On će taj iznos nadoknaditi novom poreznom presijom, novim otpuštanjima i novim blokadama. Najavio je to nedavno na tribini SDP-a u Sesvetskom Kraljevcu, tvrdeći da će nam zbog toga biti bolje u 2014. godini. Pomaci se vide. Više ne obećavaju u slijedećem tromjesečju, nego u sljedećoj godini. Možda zato što smo u zadnjem tromjesečju ove godine.
Republika Hrvatska ima, baš kao i sve druge članice, određenih financijskih obaveza prema EU. Međutim, Unija se brine da nove članice u prve dvije godine svog članstva ne bi bile u minusu, odnosno da ne bi morale više davati nego što dobijaju. Stoga su hrvatski pregovarači uspjeli postići da te kompenzacije, dakle dio koji unija daje u Hrvatskoj na početku članstva, budu veće od uobičajenih.
Naravno, unija je svoj pristanak uvjetovala. Naša administracija trebala je do kraja 2012. sastaviti plan upravljanja i kontrole sredstava iz fondova EU. Umjesto u prosincu prošle godine, taj je dokument predan tek prošli tjedan i to nakon što je na opomenu iz EU odgovoreno da će biti izrađen do kolovoza, ali ni onda taj rok nije ispoštovan. Sad se samo možemo nadati da predaja vrlo važnog dokumenta bez kojega nema novca iz EU, nije obavljena definitivno prekasno. Stvar je za nas još pogubnija, jer smo se s Bruxellesom zaigrali i oko Lex Perković, pa nam je i zbog toga zaprijećeno da ćemo ostati bez Unijinog novca.
Kad državna uprava napravi ovako grube propuste i želi to popraviti, onda ona u Europskoj komisiji, koja je praktično Vlada Unije, mora imati puno prijatelja i puno ljudi koji će biti spremni lobirati za nas. Koga mi tamo imamo? Imamo vrlo ljutitu potpredsjednicu Viviane Reding, koju je naš premijer vrijeđao, blatio i pokušao diskreditirati u očima predsjednika Europske komisije. Ne treba očekivati ni da će nam José Manuel Barroso pomoći, jer je Zoranu Milanoviću jasno dao do znanja da ne prihvaća takve napade na svoju zamjenicu. Dakle, naši ministri na čelu s premijerom sad se mogu samo moliti dragom Bogu da nas spasi.
U stvari, možemo se moliti mi, jer većina njih su ateisti i agnostici, pa ni taj dio neće odraditi za svoj narod. A tko je u ovom slučaju propustio napraviti domaću zadaću?
U Narodnim novinama broj 39/13 (vrlo bitno jer upućuje na to da se radi o zakonu iz ove, 2013. godine) objavljen je pročišćeni(!) tekst Zakona o ustroju i djelokrugu rada ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave. U članku 5. navode se obveze i ovlasti Ministarstva financija. Tako se u stavku 3. i 4. kaže da „Ministarstvo obavlja poslove financijskog upravljanja u okviru decentraliziranog sustava provedbe pomoći Europske zajednice u Republici Hrvatskoj i korištenje europskih sredstava i fondova“ te da „Ministarstvo obavlja poslove koji se odnose na doprinos Republike Hrvatske u proračun EU i sudjelovanje u radu tijela EU u područjima iz svoje nadležnosti“. Nakon što se ovo pročita, nema sumnje tko je bio odgovoran za izradu Plana korištenja i kontrole sredstava iz EU. To je Ministarstvo financija, odnosno potpredsjednik Vlade i ministar financija Slavko Linić, čovjek za kojeg arhitekti njegove navodne popularnosti kažu da je jedini u ovoj Vladi koji radi i koji se trudi. Možda nešto i radi, samo je pitanje što i kako.
Sad je već vrijeme da vas, svoje drage čitatelje priupitam je li vam bilo išta neobično u citiranom dijelu zakona? Ako možda niste primjetili, u onom prvom citiranom stavku se umjesto Europske unije spominje Europska zajednica. Možda ste mislili da sam to ja pogriješio. Da i jesam, mene bi ispravio moj urednik. U Ministarstvu financija očito ne postoji sustav kontrole ili im nedostaje ljudi, budući da su skoro svi raspoloživi angažirani na gaženju malih poduzetnika i na tjeranju građana u blokade. Pravo pitanje u ovom slučaju jest što možemo očekivati od ministarstva kojemu se događaju ovakvi propusti. Prema dosad viđenom, samo to da ministar i nakon ovoga pred TV kamerama počne histerično vrištati kako njega napadaju kvazistručnjaci koji ništa ne znaju i da nakon toga retorički ponavlja pitanje o tome je li on lud. Stvarna rješenja od ovoga čovjeka ne možemo očekivati.
U ovoj se državi skoro ništa ne može sakriti. Tako su otkriveni i temelji Linićeve navodne popularnosti. Ministar se strogo pridržava uputa o tome da Vlada ne smije koristiti usluge agencija za odnose s javnošću. Međutim, ta se odredba ne odnosi na poduzeća kojima Ministarstvo finacija oprašta milijune kuna duga. A nekoliko agencija za odnose s javnošću u državi radi za takve tvrtke. I baš zato, usprkos svim pritiscima na građane i poduzetnike i svim lošim potezima, nama navodna istraživanja popularnosti političara sugeriraju da je Linić popularniji i od samog Svetog Oca Franje, a onda se stručnjaci za odnose s javnošću trude dokazati zašto je to navodno tako.
Oni koji tvrde da je Linić jedini koji nešto radi u ovoj Vladi ovaj put neće moći posegnuti za već uobičajenim opravdanjima po kojima je za sve kriva bivša vlast na čelu s HDZ-om. Citirani članak zakona nije pisala bivša vlast. Odnosno možda i jest, pa je neka ljenčina u ovoj sadašnjoj samo napravila copy-paste, ali to nikoga od sadašnjih ne amnestira od odgovornosti. U suštini ovakva pogreška i nema neke posljedice, ali govori o tome kako se radi u državnoj upravi.
Također, tjera nas na postavljanje pitanja zašto je od dolaska ove vlasti pa do danas u državnoj upravi zaposleno više od 3000 novih ljudi, ako nisu bili u stanju napraviti Plan upravljanja i kontrole sredstvima EU i predati ga Europskoj komisiji na vrijeme. Zašto taj životno važan dokument koji nam je osiguravao novac iz Bruxellesa nisu napravili toliko revno, koliko su napravili sve što je potrebno da krene rasprodaja najvrijednije nacionalne imovine? Odgovor na ovo pitanje ne traže samo živi građani ove zemlje. To traže grobovi branitelja iz Domovinskog rata, baš kao i naša nerođena djeca, pa i njihova djeca.
Arhitekti navodne Linićeve popularnosti kažu da on nije odgovoran za nefunkcioniranje gospodarstva u državi, nego da krivnja leži na Vrdoljaku, Grčiću i drugim ministrima. Međutim, na već spomenutoj tribini SDP-a u Sesvetskom Kraljevcu, Slavko Linić kaže da će doći do racionalizacije u podružnicama HEP-a, Hrvatskih šuma i drugih javnih poduzeća za koja su odgovorni neki drugi ministri. Očito je, dakle, da Slavko Linić ima malo širi utjecaj nego što je samo porezna i fiskalna politika. Stoga se kao ključno nameće pitanje zašto on provodi samo represiju, a ne radi ništa afirmativno za hrvatsko gospodarstvo.
Riječ je o mentalnom sklopu. Slavko Linić u svima koji nešto rade vidi samo lopove i on je usmjeren na njihovo uništenje. Ali opet, tu ostaje činjenica da svojim partijskim prijateljima oprašta stotine milijuna kuna poreznog duga.
Jasno je zašto. Pa oni su partijski financijeri! Ovi drugi mogli bi dati oporbi. Oporba bez novca ne može se vratiti na vlast. A tko sve financira oporbu? Zar je važno kad su u blokadi svi, osim onih koji financiraju partiju?
Autor: Ante Gugo/Politika plus
