Pred održavanje “referenduma za brak” opet Vas posjećujem želeći dati svoj mali doprinos ovoj inicijativi čiju nasušnu potrebu najbolje ‘opravdavaju’ napadi na nju. Ako ste i malo pratili našu javnu scenu mogli ste vidjeti kako su argumenti tih napada prozirno šuplji, a čija se šupljina u mnogim slučajevima pokušava ispuniti jedino mržnjom, jer drugo se nema čime.

{jathumbnail off}MEDIJI: TOTALITARNA NACISTALJINISTIČKA PROPAGADNA DIKTATURA

Poštovani i dragi svi!
Pred održavanje “referenduma za brak” opet Vas posjećujem želeći dati svoj mali doprinos ovoj inicijativi čiju nasušnu potrebu najbolje ‘opravdavaju’ napadi na nju. Ako ste i malo pratili našu javnu scenu mogli ste vidjeti kako su argumenti tih napada prozirno šuplji, a čija se šupljina u mnogim slučajevima pokušava ispuniti jedino mržnjom, jer drugo se nema čime.

Više je nego očito da se dirnulo u “osinje gnijezdo” (možda organizatori “U ime obitelji” nisu u početku bili toga ni svjesni). Sada je to kristalno jasno. Nitko nije ovim referendumom ugrožen, u što nas tako revno žele uvjeriti, kao što nijedna glava pokrivena kosom ne ugrožava nijednu ćelavu glavu. Da bismo to povjerovali trebali bismo samo malo sići s pameti i prihvatiti njihovu tezu koja stoji u pozadini (i na kojoj uostalom, prema potrebi, grade ‘novu kulturu’) da prirodna različitost znači društvenu nejednakost, pa tako, eto, vrlo jednostavno postaje “diskriminacija”. Šuplje, da bi i trbuh mogao zaboljeti! No, referendum ni tu izmišljotinu ne ugrožava. Oni koji budu htjeli tako misliti, ustavna ih odredba, ako referendum prođe, neće u tome priječiti.

Ono što ovaj referendum stvarno “ugrožava” jesu planovi koje oni imaju s našim društvom. Samo se tu krije razlog sve ove hajke kojoj smo svjedoci u posljednje vrijeme. Referendum ih je već natjerao da (barem jednim dijelom) otkriju karte, a ako on uspije, oni će morati nekim zaobilaznim putovima do cilja, morat će se više otkrivati (što najmanje žele), morat će razrađivati novu strategiju itd. To će, normalno, trajati duže i društvo se, ako se uspije ‘probuditi i osvijestiti’, neće tako lako miriti s time da ga jeftino vuku za nos i lišavaju njegovih naravnih, elementarnih prava (kao što je pravo svakog ljudskog bića na život, djeteta da ima oca i majku, roditelja da odgajaju svoju djecu itd. – sve ono što im je priroda spremna dati ili već dala).

Bit će nažalost ljudi koji su već intelektualno i psihički anestezirani i prihvatili su igrati igru koju su im eksperti za društveno kondicioniranje namijenili. Nije neočekivano, jer se na tome radi godinama. Ne smije nas to obeshrabriti. Samo ako ovu priliku za aktivaciju naše tzv. participativne demokracije iskoristimo na najbolji mogući način glasujući na referendumu “ZA”, značit ćemo nešto za sebe… i za njih.

U neku ruku možemo protivnicima referenduma biti i zahvalni, jer čini se, samo njima možemo zahvaliti da su mnogi među nama tek sada ‘otvorili oči’. Toliko smo (rekao bih) intelektualno lijeni, da smo vrlo mirno ‘spavali’, makar ovi problemi tutnje svijetom već 40-ak godina.

U prilogu Vam šaljem interview koji sam nedavno dao “Kvarnerskom vezu”. Neki od Vas će Kvarnerski vez vidjeti, ali većina s ove mailing-liste neće za to imati priliku pa sam se zato odlučio na ovaj korak.
Činim to nadajući se da će Vam taj razgovor pružiti širi uvid (koji je potrebno imati!) u kontekst i problematiku koja je usko vezana uz referendum za brak 1. prosinca o. g.
Sve vjernike među Vama potičem da ne zaboravite moliti na ovu nakanu. Sjetite se Isusovih riječi: “Bez mene ne možete učiniti ništa”.
Također preporučujem da ovaj mail šaljete dalje svojim znancima, ako mislite da će im biti od koristi. Ako ne, šaljite nešto drugo ako imate, prikladnije, što će im pomoći razbistriti pojmove.
Srdačan pozdrav!
Nikola Radić

To je pismo mons. Nikole Radića, koje je poslao mnogima (pa sam ga srećom i ja dobio). On je u utorak navečer, 26.11., u organizaciji ogulinske podružnice HKZ “MI”, u školskoj sportskoj dvorani u Ogulinu održao tribinu pod nazivom “GENDERIZAM – Antropološka hereza XXI. stoljeća” (novo shvaćanje ljudske naravi). Premda je u njegovu izlaganju meni malo toga bilo nepoznato, cijelo jednosatno predavanje odslušao sam u dahu.
Mons. Nikola Radić svećenik je Krčke biskupije. Uz redoviti je pastoral završio također studij „gestalt-terapije“ i pastoralne psihologije ter dugi niz godina prati i proučava aktualna globalna društvena pitanja vezana posebice uz shvaćanja temeljnih ljudskih vrijednosti i promjena koje se na tom području zbivaju. Među prvima je na hrvatskom prostoru upozoravao na tzv. gender ili rodnu ideologiju i tzv. Novu kulturu. Uoči sudbonosnog “referenduma za brak” ta je tema došla kao “točka na I”. U ovom postu prenosim samo nekoliko dijelova tribine (jer cijela bi bila “ubitačna plahta” za čitanje većini duhovno lijenih blogera), a dio ću ako bude potrebe “razasuti” u komentarima.
Spomenuti intervju nadam se da će biti dostupan na internetu pa ću objaviti link čim ga uredništvo “objesi”. Krenimo dakle s upoznavanjem “genderizma”.

UVOD

Michel Schooyans, danas već umirovljeni profesor filozofije politike i ideologija na Katoličkom sveučilištu u Louvainu napisao je prije nekoliko godina (2006.) knjigu s naslovom “Terorisme avisage humain”. Htio je upozoriti da živimo u eri ne samo ‘krvavog’ terorizma zbog kojega su danas pomalo svi u panici nego i jednog terorizma koji ne ubija ‘krvavo’, koji ne sije smrt bombama i dinamitom nego korak po korak “eutanazira” ljudsko društvo (eu + thanatos = lijepa smrt).

Prof. Schooyans će u jednom interviewu reći: “Za razliku od klasičnog terorizma, novi terorizam je toliko efikasniji koliko je pritajeniji. On pribjegava nizu argumenta, koji se susreću u biomedicini, demografiji, pravu, tehnikama komunikacije. Ova vrsta terorizma dobiva logističku i financijsku potporu od najvažnijih međunarodnih organizacija. Ovaj novi terorizam napada prije svega intelektualni i moralni integritet osoba. Čini se da ima ljudski lik: čini se da poštuje istinu, da favorizira slobodu, dok se u stvari trudi odvući ljude u kulturu smrti.”

“Kultura smrti” (Ivan Pavao II) je prava riječ koja najbolje i najtočnije odgovara onome što se ovdje zbiva. I to se ne događa negdje daleko, nego među nama, kod kuće. Mi smo suočeni s imperativom da branimo najelementarnije vrjednote ljudskosti, sam ljudski život u njegovoj ljudskosti. Mnogi ljudi danas ne shvaćaju da se, suočeni s gender-ideologijom nalazimo zapravo na zadnjoj liniji obrane: jer ne branimo ovdje ni vjerske, ni kulturne, ni društvene ili neke druge vrjednote, nego ‘gologa’ čovjeka od njegova definitivnog razčovječenja.

Za nas kao kršćane (kakvi god da jesmo) nema treće mogućnosti: ili se borimo, tj. poduzimamo ‘antiterorističke’ aktivnosti, ili ne činimo ništa, što praktično znači da smo već zarobljeni u nekom “logoru smrti” (kako god se on zvao, ali nije ništa bolji od Auschwitza, Dachaua, Mauthausena… ), jer iz tog logora postoji samo jedan izlaz: smrt. To je gorak osjećaj, ali bojim se da vas tog gorkog, trpkog osjećaja neću moći poštedjeti!

Da bismo se mogli na odgovarajući način nositi s nekom problematikom, mi moramo najprije tu problematiku dobro upoznati. Trenutno je to (po mojem sudu) najslabija točka nas kršćana. Gender-probematika je našim ljudima vrlo malo poznata; gotovo bi točnije bilo reći da je kompletno nepoznata. Zato ću ja veći dio ovog izlaganja posvetiti upoznavanju gender-ideologije i pokreta, da bismo onda vidjeli kakav je to izazov za sve nas, posebno za kršćanski odgoj naše djece.

Za početak bacimo pogled na početak ove novodobne pojave i na jednu našu aktualnu situaciju. Početak joj seže u 50. i 60. godine prošlog stoljeća. Izumitelj rodne filozofije je dr. John Money (1921- 2006), koji je u Baltimoreu (SAD) otvorio prvu kliniku za određivanje roda, podvrgavajući pacijente operacijama promjene spola. On je autor sintagme “gender role” (uloga roda) 1954. Sve je počelo kad je dr. John Money na jednojajčanim blizancima Davidu i Brianu 1965. godine primijenio prvu operaciju promjene spola. Tom prilikom je od Davida učinio djevojčicu Brendu kako bi znanstveno dokazao rodnu teoriju. Dr. Money i njegov revolucionarni uspjeh je tada bio “in”. Mediji su njega i njegov uspjeh dizali u nebesa, jer je “dokazao” kako muškost ili ženskost (tj. čovjekov rod) nije nešto prirodno zadano i nepromjenjivo. No nakon devet godina, ni kemija, ni hormonalne terapije, ni socijalizacija nisu pomogle Davidu da postane Brenda. Tek kasnije, kad je Brenda saznala kako je zapravo rođena kao dječak, poželjela je promijeniti spol i postati ono što je i bila – David. (2004. počinio je samoubojstvo, moja op.). O tome, dakako, mediji više ne govore.

Na Mooney-a su se nadovezali i drugi neki autori stvarajući sintagme toga tipa: Evelyn Hooker (1907-1996.) je stvorila koncept “gender identity” (rodni identitet). Psihoanalitičar Robert Stoller (1925-1992.) s kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu glavni je promotor ideje o razdvajanju spola i roda (1960.) itd.

Da li se to nas tiče? I te kako! Europska unija je samo od 2000. do 2006. godine izdvojila oko 3,5 milijarde eura za promicanje rodne ideologije. Zahvaljujući i tim novcima kao i drugoj svesrdnoj pomoći mi danas u priručniku “Građanski odgoj i obrazovanje” hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje čitamo kako učenici moraju znati “da se rod izgrađuje tijekom socijalizacije i da se razlikuje u povijesnim razdobljima i kulturama”. U njima se treba formirati “nediskriminirajući stav prema rodnim i spolnim razlikama”.

KONTEKST

Gender-ideologija, ili rodna ideologija, kako je kod nas sada zovu, nije izolirana pojava. Ona je iz nečega izrasla, ona ima svoj kontekst, povijesni i aktualni. Bez ikakvog uvida u taj kontekst nećemo je dobro razumjeti, niti je ispravno smjestiti. Zanemarivši (velikim dijelom) povijesni, s nekoliko riječi treba se osvrnuti na njezin aktualni kontekst.
1. U širokom, možda najširem smislu, rodnu ideologiju treba staviti u kontekst New agea, ili bolje postmoderne. New age je posebna tema pa valja samo reći da se – analizirajući ovaj pokret i ideologiju koja ga nosi – neke njegove osobine potpuno preklapaju s odrednicama koje New age čine onim što on jest. Isto tako sada nije moguće govoriti o postmodernoj, ali treba reći da se ovdje krećemo u istom mentalnom sklopu koji je određen relativizmom, gdje ne postoji objektivna nego samo subjektivna istina i sl. Drugim riječima ova ideologija (genderizam) je dio jedne nove kulture, ili bolje kulturne revolucije koja je u tijeku.
2. Drugi njegov kontekst – po važnosti možda prvi! – bez kojeg se gender-pokret ne može razumjeti je tzv. “Seksualna revolucija”, koja je krenula kasnih 60-godina (1968.) i još uvijek traje. Bez sumnje je ova revolucija jedna od najdubljih, možda najdublja u povijesti čovječanstva; s najdubljim posljedicama za čovjeka i društvo.
Peter Kreeft (američki filozof) u knjizi “Ecumenical Jihad” (Ekumenski džihad) opominje: “Vjerojatno će se pokazati da je seksualna revolucija najveća rušilačka revolucija povijesti, daleko više nego bilo koja politička ili vojna revolucija, jer ne dodiruje samo život, nego istinske izvore života.”
3. Treći i najvažniji/najaktualniji kontekst u kojem je ova ideologija nastala i razvija se jest FEMINISTIČKI pokret.
Sa teološkog pak gledišta i posebno sa gledišta kršćanske antropologije ova se ideologija definitivno smješta u kulturu smrti, kao njezino najnovije izdanje.

Korisno je također podsjetiti tko su PRETEČE, IDEJNI ZAČETNICI I PROMICATELJI seksualne revolucije i feminizma: Simone de Beauvoir (“Sve dok se ne uništi OBITELJ, mit o obitelji, mit o majčinstvu i majčinski instinkt, žene će biti potlačene.”), Elisabeth Badinter (“Vrijeme je da već jednom shvatimo da INCEST nije nužno perverzija i oblik duševne bolesti…”), Alfred Kinsey (sadomazohist, pedofil, zoofil, ovisnik o seksualnim PERVERZIJAMA), Margaret Sanger (osnovala “Planned Parenthood”, koja danas obavlja daleko više POBAČAJA nego bilo koja slična organizacija u svijetu), Shulamith Firestone (“Konačan cilj feminističke revolucije… /mora biti/ eliminacija samih spolnih razlika; GENITALNE RAZLIKE između pojedinih ljudi neće imati društveno značenje.”), Alison Jagger (“Kraj biološke OBITELJI ukinut će potrebu za seksualnom represijom… Čovječanstvo će se konačno vratiti svojoj polimorfno perverznoj seksualnosti.”), Judith Buttler…

FEMINISTIČKI POKRET i GENDERIZAM

On je, kako je rečeno, treći okvir, zapravo gnijezdo (točnije bi bilo reći “leglo”) iz kojega je niknuo gender-pokret. Feminizam je imao nekoliko svojih povijesnih faza: liberalni feminizam, marksistički orijentirani feminizam, a potom GENDER-FEMINIZAM. Njegove bitne teze su da dvo-rodnost (razlika muškog i ženskog roda) uzrokuje sva podjarmljivanja i porobljavanja pa je treba ukloniti, a potom na toj bazi oblikovati ljudsko društvo. Dakle, spol i rod se ukidaju, a bitan je “gender”, rodni identitet, za koji se svatko odlučuje prema svojim željama i sklonostima.
Zato su već 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća radikalni feministički teoretičari i teoretičarke pojmu “gender” dali sasvim novo značenje po kojemu on nema više nikakve veze s biološkim spolom. Slobodan od svih bioloških preduvjeta gender je čisti društveni konstrukt, koji se dakle društveno i kulturalno oblikuje i koji je zbog toga čovjekov izbor, slobodan i po volji promjenljiv. Poznata feministica Kate Bernstein će reći da fluidnost gendera ne poznaje granica ni pravila.

Među najpoznatijim ideolozima i promicateljima gender-ideologije je američka filozofkinja Judith Buttler (r. 1956.), Židovka rusko-mađarskog podrijetla, lezbijka, sveučilišna profesorica, predaje na više visokih učilišta. Napisala je knjige “Nevolje s rodom” (1991.) i “Raščinjavanje roda”. Te su joj knjige naime prevedene na hrvatski. Zovu je “kraljica spolnog dekonstrukcionizma” (dobitnica je više prestižnih nagrada i odlikovanja, od 2001. stipendist je Rockfelerove fundacije, 2004. je dobila Brudnerovu nagradu na Yaleu za “zasluge u lezbijskim i gay studijima”, 2008. je odlikovana Andrew W. Mellon odlikovanjem koje je dotirano s 1,5 milijuna $, a u rujnu 2012. je dobila nagradu Theodor Adorno s 50.000 € – to je samo za ilustraciju da se vidi koliko je rodna ideologija etablirana na Zapadu; daleko, daleko od toga da bi tamo bila “nadiđena”, kako neki kod nas vole reći.)

Sažetak rodne ideologije po Judith Buttler:
1. Gendera ima na izbor, koliko god se hoće.
2. Ne postoji “pravi” muški i “pravi” ženski rod; ti su pojmovi društveni konstrukt i stvoreni su radi održavanja odnosa moći, tj. da bi se održala muška dominacija nad ženama.
3. Nije samo rod (gender) društvena tvorevina, nego i spol (seks).
4. Krajnji cilj koji se mora postići mora biti “dekonstrukcija” tj. rasap društvenih konstrukata: biti muškarac i biti žena.

Što tu među ostalim vidimo? Sve te teze nemaju apsolutno nikakvog znanstvenog, empirijskog temelja ni obrazloženja. Genderizam ne samo da nije nikakva znanost, on nije ni teorija u znanstvenom smislu (kao što je teorija relativnosti, teorija evolucije i druge teorije koje se znanstveno pokušavaju dokazati te moraju biti znanstveno prokušane). On je obično “mišljenje” koje bismo svi, kako tvrde njegovi tvorci, bez ikakvih dokaza, trebali prihvatiti. Mišljenje, filozofija, opredjeljenje koje se samoproglašava istinitim i točnim. Naglašava to Tony Anatrella, poznati pariški psihijatar i član Papinskog vijeća za obitelj koji vrlo dobro poznaje tu problematiku.
Uz stanovitu zadršku mogli bismo čak reći da je genderizam radije neka vrsta religije kao što je to bio marksizam i neke druge utopijske ideologije. Jergen Lorentzen, predstavnik Instituta za rodnu ideologiju NIKK u Norveškoj, pritisnut pitanjima na kojim znanstvenim temeljima ta ideologija stoji priznaje da se teze koje ona zastupa “predmnijevaju” (usp. dokumentarac “Brainwash – paradoks rodne ideologije”).

Međutim, premda je tako, to ništa ne smeta da gender-pokret UN uzimaju kao svoju službenu doktrinu koju treba nametnuti cijelom svijetu. Genderizam postaje, možemo bez pretjerivanja reći, glavna preokupacija UN. On mora postati mainstreeming, GENDER-MAINSTREAMING, nešto čime mora biti prožeto cijelo ljudsko društvo. (Što su zapravo danas UN opisuje briljantno već spomenuti prof. Michel Schooyans u knjizi “Skriveno lice UN-a – prema novoj svjetskoj vladi”, izdanje Verbum 2006.).

STRATEGIJA

Naravno, genderisti – potporom organizacije Ujedinjenih naroda i golemom svotom novaca “teških lovaša-financijaša” – ne ostaju samo na teorijskoj razini, nego, kako je spomenuto, imaju i provode strategiju kako osvojiti društvo i kako izvesti “marš kroz institucije”. Zato organiziraju razne svjetske kongrese i konferencije (također pod “plaštem” UN!). Među najvažnije njihove zadaće spada lansiranje novih riječi i sintagmi u javnost (na idejnoj liniji talijanskog marksista A. Gramshija) – koji im služe kao svete mantre – a najvažniji su: “ljudska prava”, “diskriminacija”, “govor mržnje”, “homofobija”…
Posebno pak značenje u toj strategiji uvođenja novih pojmova ima taktika mijenjanja značenja riječima, što neki nazivaju LINGVISTIČKI INŽENJERING. Tako npr. riječi sloboda, izbor, ljudska prava, jednakost… imaju u dženderizmu (ali ne samo tu) ili sasvim druga ili modificirana značenja. Npr. različnost se shvaća kao nejednakost itd.

Na taj vid unošenja pomutnje u shvaćanje riječi treba posebno upozoriti. Radi se, kako bi Lewis rekao, o “korupciji jezika”. Nerazumijevanje odnosno krivo razumijevanje koje tu nastaje nije slučajno nego traženo. Jezik i govor su za čovjeka ljekoviti, kad su jasni. Reinterpretacija dobra u zlo, kaže Lewis, pokazuje se najprije u jeziku. Kada se promijene riječi ili njihovo značenje, mijenja se opće shvaćanje neke stvari. Cilj je, navesti ljude na to da nešto smatraju dobrim, što nikad ne bi učinili kada bi točno znali o čemu se radi.
Zanimljiv slučaj planskog ideološkog “prEUsmjeravanja” određene datosti ili vrijednosti na “drugi kolosijek” je i – u ovom žargonu vrlo važna riječ – REPRODUKCIJA (‘reproduktivno zdravlje’, ‘reproduktivna prava’… ) kojom se zamjenjuje riječ PROKREACIJA. Dok je u kršćanskom shvaćanju svaki novi čovjek ‘kreacija’, jedinstveno ‘stvorenje’ Božje u čijem su stvaranju sudjelovali s Bogom njegovi roditelji, ovdje je novi čovjek ‘produkt’, ‘proizvod’. Takvo shvaćanje na kraju ima razorne posljedice. MPO je tu samo jedan primjer, ali i jedna realizacija opće prihvaćenog principa “imati pravo na dijete”. Što je, dakako potpuno logično, ako je dijete produkt, objekt, stvar. Tu je prisutna i karakteristična zamjena teza: umjesto “prava djeteta” – koje kao osoba doista ima svoja prava – govori se o “pravu na dijete”, koje se time razosobljuje, a da mnogi to ni ne primjećuju. Dalje, na toj liniji možemo imati (i imamo) surogat-majke (zamjenske majke), “baby-farme” u Indiji i sl., gdje je dijete doista “proizvod”, pa se tako prema njemu i postupa, može ga se kupiti i sl. Zaključak je jasan – djeca su produkti-objekti na koje se “ima pravo”. Pa ih je lako i POSVOJITI!

Nažalost, sve je to već (pre)daleko odmarširalo – postalo je dio života, poglavito politike, medija i industrije zabave, ali i zakonodavstva. Primjera ima bezbroj. Španjolska je npr. u svojim zakonima pojmove oca i majke zamijenila s “roditelj 1″ i “roditelj 2″, Argentina je umjesto suprug i supruga uvela riječ “kontrahenti” (ugovornici), u Švicarskoj su – smatrajući neke izraze previše “muškima” – zamijenili neutralnima; tako npr. “pješački prijelaz” na cesti (Fussgaengerstreifen) koji zvuči previše “muški”», zamijenili su izrazom “zebra-linije” (Zebrastreifen).
Većina pučanstva nema pojma koliko je taj proces uznapredovao. Jedan od razloga za to mogao bi biti, kaže Gabriele Kuby, što većina ljudi ne može zamisliti da su njihovi političari, sveučilišni profesori, pravnici itd. to već prihvatili kao svoju životnu filozofiju. Dogodit će se (i već se događa) ono što je rekao filozof J. Ortega y Gasset: “Ono o čemu se danas misli i razgovara na sveučilištima sutra će se činiti na ulicama.”

NA DJELU JE GENDER-IMPERIJALIZAM S JASNIM CILJEM STVARANJA GENDER-ČOVJEKA ODNOSNO GENDER-DRUŠTVA

Dakle, potpuno je očito, cilj toga pokreta je stvoriti čovjeka po mjeri gender-ideologije, gender-čovjeka, što u konačnici znači gender-društvo koje se neće sastojati od dva prirodna roda (muškog i ženskog) nego od tko zna koliko proizvoljno samoproglašenih i samoizabranih rodova (gendera), što će, navodno, konačno omogućiti da bude eliminirana svaka diskriminacija i čovječanstvo će moći uživati blagodat utopijske “jednakosti”. A kako bi to moglo izgledati korisno je prisjetiti se “sreće” klonova u “vrlom novom svijetu” koji je opisao u istoimenom romanu A. Huxley (a on je bio “insajder” i znao je što se planira).

Korisno se ovdje podsjetiti na utopijske ideologije i povući paralele među njima, kojima je bilo obilježeno 20. stoljeće a koje su se urušile i nažalost u moru krvi ugušile:
1. NACIONAL-SOCIJALIZAM – hranio se na utopiji o dominaciji arijevaca nad “nižim” rasama stvorivši tako rasni sukob. Niže rase su neprijatelji: trebaju nestati ili biti porobljene. Treba stvoriti čisto rasno (arijevsko) društvo. Rezultat te sulude ideje smrt milijuna ljudi (posebno Židova, Roma..), a kršćanstvo je također smatrano neprijateljem i smetnom.
2. MARKSIZAM – konkretizirao se u komunizmu hraneći se na utopiji o besklasnom društvu i stvorio sukob među klasama. Teži se ka besklasnom društvu. U ime ideje da klasni neprijatelji moraju nestati poslao je u smrt još više milijuna ljudi nego njegov prethodno spomenuti “brat”.
3. GENDERIZAM. I nacional-socijalizam i marksizam su kao ideologije nestali, ali nije nestala utopijska misao, ovaj put o “jednakosti”, kojoj na putu stoje dva biološki ukorijenjena roda: muški i ženski. Genderizam nudi rješenje. I opet se inicira sukob, ali ovaj put u samom čovjeku koji mora u sebi prepoznati neprijatelja: svoju društveno nametnutu muškost ili ženskost. Njih se treba riješiti (dekonstruirati ih), prepoznati se kao neki gender. Idealan cilj bi bilo bez-rodno društvo, tj. društvo bez muškog i ženskog roda. Bilo bi to gender-društvo (društvo raznih gendera) čime bi se otklonila posljednja prepreka za ravnopravnost i jednakost među ljudima. Ovdje, barem inicijalno, čovjek ne ugrožava drugog čovjeka. On najprije i vrlo efikasno ‘gubi samoga sebe’. To je, usuđujemo se reći, najveće i najdublje otuđenje poznato u povijesti ljudskog roda…

Eto, smatram da je sve navedeno dovoljno za šok i triježnjenje. Ali i ZA odluku na predstojećem referendumu da se ZAokruži ZA!

ZA kraj želim samo upozoriti da treba obratiti pažnju na još jednu činjenicu, koja s iznesenim direktno nema veze, ali se promovira paralelno s genderizmom i neovisno od njega, a to je teorija da LJUDI NISU RAZLIČITI OD ŽIVOTINJA, nego su samo jedan tip životinja, jedna životinjska vrsta. To potvrđuje radikalan primjer Ingrid Newkirk, utemeljiteljice najvećega svjetskog pokreta za prava životinja koji ima šest stotina tisuća članova, a zove se “People for Ethical Treatement of Animals” (skraćeno PETA). Ona je 1989. g. dala nevjerojatnu izjavu za Vogue: “Osloboditelji životinja ne izdvajaju čovjeka iz životinjskog svijeta, tako da ne postoji racionalna osnova za tvrdnju da čovjek ima posebna prava. Štakor je svinja, a pas je dječak. Svi su oni sisavci!”

A kada reklamiraju vegatarijanstvo želeći privući djecu i preko njih donacije, onda to izgleda ovako: “Za djecu koja žele jesti povrće, a ne svoje prijatelje!”

ZA sam kraj želim izraziti gađenje nad totalitarnim menatalitetom koji uoči referenduma o braku iskazuju gotovo svi javni mediji u Hrvatskoj – takvo neinteligentno i degutantno svrstavanje nije u Hrvatskoj viđeno ni u NDH, ni u titotalitarnoj Šugoslaviji. Novine su pretvorene u J(ednoumne) L(etke), a sve zajedno u čistu tj. prljavu propagadnu mašineriju, kojom se dokida demokracija jer je izravno okrenuta PROTIV VOLJE NARODA!!!

Sapienti ZA!
(A blenti ni budilica)!

NB: Rečenica iz naslova ovoga posta nije posuđena, nego je moja – izrekao sam spontano na kraju tribine u Ogulinu i dobio pljesak nazočnih, koji su se usput i slatko nasmijali! A ispričao sam im također kako sam svojedobno predložio da se i hrvatski Dan obitelji (koji se onda trebao održati uoči pohoda pape Benedikta Hrvatskoj) proglasi također kao Family Pride pa su me neki čudno gledali, a biskup Valter se smješkao.

PS: Evo za usporedbu – nekome može pomoći – kako je to Mađarska riješila u svome ustavu:

{jathumbnail off}Prijevod (malo slobodno):
(1) “Mađarska štiti instituciju braka, kao životnu zajednicu između muškarca i žene, koja je formirana na osnovu dragovoljne odluke, te obitelj kao osnovu opstojnosti nacije.”
Bitna razlika između Hrvatske i Mađarske: – Magyarorszagu desni centar (Fidesz i kršćanski demokrati) i Viktor Orbán imaju 2/3+ u parlamentu pa nije bio potreban referendum!

Izvor: Večernji list

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save