Mračne sile razaraju Hrvatsku
Napadi na čelnike građanske inicijative U ime obitelji ne jenjavaju. Naprotiv! Iz dana u dan postaju sve jači i bezobzirniji.
{jathumbnail off}• Napadi na čelnike građanske inicijative U ime obitelji ne jenjavaju. Naprotiv! Iz dana u dan postaju sve jači i bezobzirniji. Prije neki dan Željka Markić sudjelovala je u jednoj televizijskoj emisiji i govorila ono što inicijativa i zastupa. Zdrav obiteljski život. U pomanjkanju argumenata napale su je zle podle snage. Predbacuju joj da je rekla da je odrastanje sa samohranim roditeljima naprirodno okruženje. U napadima dosad je najdalje otišao potpredsjednik Hrvatskoga sabora SDP-ovac Nenad Stazić. „Željka Markić bi djecu samohranih roditelja strpala u Jasenovac“, izjavio je ovaj okorjeli orjunaš. Ovakva izjava zaslužuje žurnu osudu i zabranu političkoga djelovanja Nenada Stazića i otprije poznatoga po neargumentiranim vrijeđanjima najgore vrste svojih političkih i ideoloških protivnika. Evo što je Željka Markić stvarno rekla: „Najbolja majka, najsnažnija, najodgovornija, najkompetentnija, najnježnija, ne može svom djetetu u potpunosti zamijeniti oca. Niti najbolji otac ne može u potpunosti djetetu zamijeniti najbolju majku. Vaša majka je očito obavila odličan posao s vama (voditeljica je rekla da je njezina majka samohrana), kao što čini jako puno samohranih roditelja. Jako puno samohranih roditelja su dio ove Inicijative upravo radi toga što oni razumiju koliko je teško sam podići dijete, upravo zato što oni razumiju koliko im fali, koliko im je teško kad oni sami odgajaju dijete… Dijete treba i oca i majku i ako društvo može, treba to osigurati. Postoji niz različitih situacija, ali ja bih isto rekla da u situacijama gdje roditelji samohrani podižu svoju djecu, ti roditelji to rade uz jako velike žrtve. Također, uspjeh u odgoju te djece jako ovisi o obitelji, o onima koji su oko njih, djedovi, bake, ujaci, tete, dakle, u situaciji u kojoj se naruši jedan prirodni odnos, ulazi obitelj, ulazi zajednica koja toj djeci pomaže”. U Željkinim riječima nema ni trunka mržnje. U Željkinim riječima ima samo brige za svu našu hrvatsku djecu.
• Činjenicu kako su četnici i Velikosrbi od samoga nastanka Kraljevine SHS početkom prosinca 1918. počeli ubijati Hrvate gdje su stigli potvrđuje i svjedočenje izvjesnog Milana Trešnjića. Srbijanski forum.vidovdan.org prenosi njegove riječi iz 1932. godine i krvoprolića tijekom Velebitskog ustanka: „U jutarnjim časovima, kraj jednog ubog kućerka na Jadovnom, primećena je Trojka na umivanju pored vrelca. Planule su puške iz poterničkih cevi. Niko nije ubijen, ali je jedan ustaša teško ranjen (bio je to Stjepan Devčić, op. a.). Krv tu, i tada prolivena, određena je za osvetu…Na tom mestu otvoren je logor Jadovno“. Dakle, jugoslavenski žandari su u ličkom Jadovnu ubijali Hrvate i kasnije izmislili da su u Jadovnu stradali Srbi. Ovu gnusnu velikosrpsku laž, uz „seoskog kovača“ Đuru Zatezala i etnoSrbina Milorada Pupovca, zadnjih godina svesrdno podgrijavaju domaći izdajnici.
• Kanadska povjesničarka Margaret MacMillan opravdano je Gavrila Principa nazvala teroristom. To nije zasmetalo Slavka Goldsteina da izjavi nebulozu: „Gavrilo Princip je u vremenu u kome je živio bio borac za slobodu“. E moj, Slavko, koje li si ti sorte lažljivac?
• Sociolog religije Ivan Markešić priznaje da je “daidža”. Za to priznanje treba ga pohvaliti. Poznajem Ivana već godinama. Surađivali smo i prihvaćao sam ga onakvim kakav jest. Isto tako je i on mene. Zato njegovo priznanje da je sljedbenik onih drugih fratara u BiH može mu ići samo u prilog.
• Takozvana Antifašistička akcija Mostar pozvala je preko portala www.tacno.net svoje istomišljenike da „očiste Mostar od fašizma“. Na početku su krenuli u promjenu naziva ulica „nazvanih po fašistima i ratnim zločincima“, i onda nabrajaju „ratne zločince“ i među njima pronalazimo i blaženoga Alojzija Stepinca! Ovi jugonostalgičari nisu stali na sotoniziranju jedne od najvećih žrtava zločinačkog jugokomunističkog sustava, nego još u gradu na Neretvi traže „obnovu i zaštitu kulturno-istorijskog spomen kompleksa Partizansko spomen groblje“.
• Na jednom portalu (http://www.moljac.hr/biografije/pusic_vesna.htm) čitam biografiju o Vesni Pusić: „…Sa Slavkom Goldsteinom (1992.) osniva Erazmus Gildu, čija je direktorica, a za godinu dana osniva i časopis Erazmus. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. Supotpisnica je pisma kojim se javno od Franje Tuđmana zahtijeva ostavka. Organizatorica je skupa Srbi i Hrvati u Zagrebu, za što je iz Sjedinjenih Država dobila 25 tisuća dolara. Organizirala je i međunarodni skup za jačanje demokracije u bivšoj Jugoslaviji. Zbog toga je napadaju Hrvatski Helsinški Odbor (HHO) i Otvoreno društvo Hrvatska. U politiku se aktivno uključuje 1997. Razlog tom potezu je navodno ideološke prirode. Svim dopuštenim sredstvima željela se izboriti za uklanjanje s vlasti HDZ-a i Franje Tuđmana. Radimir Čačić tvrdi kako ju je on ‘natjerao’ da se aktivnije uključi u rad stranke“. Divne li biografije.
• U EU-u imaju rješenja za sve probleme, pa tako i za zapošljavanje mladih. Osnovala je shemu Jamstvo za mlade u obliku preporuka da se svakoj mladoj osobi do 25 godina osigura kvalitetna ponuda posla, nastavak školovanja ili stažiranja u roku od 4 mjeseca po odlasku iz škole ili gubitku zaposlenja. Kako se najavljuje i Hrvatska bi od Unije za zapošljavanje mladih prema toj shemi mogla dobiti 37 milijuna eura za 2014. godinu, a 29 milijuna eura za 2015. godinu. Potroše li se ovi novci tijekom tih dviju godina, nova bi sredstva mogla biti i veća. Europska unija je u borbi s tim problemom osmislila. Jamstvo za mlade je utemeljeno na izvrsnim iskustvima Austrije i Finske.
• „Veličanstvena“ skupština Srpskoga narodnog vijeća održana je u KD Lisinski. Na njoj nije bio Ivo Josipović, ali je bio Zoran Milanović. Na skupštini je usvojena Deklaracija o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj u kojoj su navedeni prioriteti srpskih institucija: borba za toleranciju, protiv diskriminacije i govora mržnje, rad na osiguranju povratka izbjeglica, zaštita njihovih prava, utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba, procesuiranje zločina nad Srbima, razvoj povratničkih sredina, odgovarajuća zastupljenost u državnim i javnim službama, provođenje prava na jezik, pismo i obrazovanje i obnova kulturne baštine. Među prioritetima nema ni riječi o isprici Hrvatima i Hrvatskoj za neviđene ljudske i materijalne žrtve cijelo jedno desetljeće. Uz to, ova manipulacija nad manipulacija Milorada Pupovca dobrano košta hrvatske porezne obveznike. Zato se Ivan Kolar u Objektivu s pravom zapitao: „Zašto bi osiromašeni građani plaćali 7, 5 milijuna kuna godišnje za Srpsko narodno vijeće, čiji predsjednik ne odustaje od negativističkih stavova prema hrvatskoj državi i podgrijavanja loših emocija, rabeći vrlo opasne izjave o ‘proizvodnji mržnje prema Srbima u Hrvatskoj’?“
• Aktualna nenarodna vlast nastavlja neviđeni rat prema hercegbosanskim Hrvatima. Kako sada stvari stoje bez mirovine ostat će više od 10 tisuća pripadnika HVO-a.Već mjeec i pol na adrese više od deset tisuća pripadnika HVO-a iz Ministarstva branitelja pristigla su rješenja o ukidanju statusa branitelja. Iz MORH-a im javljaju da nemaju status ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj jer se ne nalaze u registru!
• Postupak Predraga Matića Freda doživio je fijasko. Ovaj kontroverzni ministar branitelja protuzakonito je i nelogično objavio Registar branitelja, i tako ih izvrgnuo dodatnom progonu od strane srbijanskog neprijatelja, jer, umjesto da je njihov broj „pao“, zbog tzv. lažnih branitelja, on je od 19. prosinca 2012. do danas porastao s 502.678 na 503.112 branitelja.
• Na Interliberu nagrada Kočićevo pero za jesen 2013. godine, koju dodjeljuje Zadužbina Petar Kočić s dvostrukim sjedištem u Banjoj Luci i Beogradu, uručena je Predragu Luciću za djelo Gusle u magli, za kako je žiri ocijenio „visoka dostignuća u suvremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi“. Dodatno jugonostalgičarsko obrazloženje zašto je baš slavni feralovac Lucić dobio ovu velikosrpsku nagradu dao je predsjednik ocjenjivačkog suda Nikola Vukolić ovim „lepim rečima“: „Posebno mesto posvetio je jeziku, koji više ne predstavlja lingvističko, nego isključivo političko pitanje, i odnosu nove kulture prema zatečenim vrednostima prethodnog vremena, posebno prema velikim majstorima pera, stvaraocima evropske reputacije i ugleda”. Ovom se obrazloženju nema što prigovoriti, nego samo dodati kako možemo biti sretni što jezik nije više lingvističko, „nego isključivo političko pitanje“. Dakle, jedan jezik! Još samo da opet bude jedna država – velikosrpska!
• Do velikosrpske agresije na Hrvatsku Miroslav Lazanski bio je „vojni analitičar“ u Vjesniku. Nakon što je prebjegao u Beograd, nadajući se da će se za dva tjedna slavodobitno vratiti u Zagreb na tenkovima JNA, ostao je jadan tamo već 22 godine. U očekivanju pobjedničkog plesa u Zagrebu, Lazanski piše povijest, i to nas svoj način. Evo kako on tumači raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. „Krajem lipnja 1991. Europska zajednica je proglasila tromjesečni moratorij na jednostrano proglašenu nezavisnost Hrvatske i taj je rok istjecao 8. listopada iste godine. Kako je obavještajna služba Armije, odnosno KOS, imala u kabinetu Tuđmana, svog čovjeka, to je informacija da će Tuđman, Ante Marković i Stipe Mesić imati radni sastanak i ručak u Banskim dvorima u Zagrebu 7. listopada u 15 sati, stigla do pilota na aerodromu Bihać. Grupa njih samoinicijativno je odlučila da kotač povijesti okrene u drugom smjeru, da bombardira Banske dvore, da tako ubije svog vrhovnog zapovjednika i svog saveznog premijera, jer Stipe Mesić je tada bio predsjednik Predsjedništva. ‘Ajde što su u tom pokušaju sudjelovali oficiri Srbi, oni su u povijesti već ubijali svoje vođe, kralja, ali tu se našao i jedan pilot Hrvat, očito svjestan Jugoslaven. Tog 7. listopada 1991. dva zrakoplova G-4 poletjela su s aerodroma u Bihaću, jer su znali da drugoj strani odatle „cure“ informacije. Jedan je G-4 nosio dvije američke bombe Mk-82 od po 227 kilograma, drugi je u dva lansera imao osam navođenih raketa „munja“. Jednim zrakoplovom je pilotirao Srbin, drugim Hrvat. Jedna bomba Mk-82 pogodila je prostoriju u kojoj su nekoliko minuta ranije sjedili i jeli Tuđman, Mesić i Marković, druga je pala u dvorište. Osam raketa „munja“ pogodile su druge dijelove zgrade i vanjski zid prema parku Tuškanac, odnosno Sofijinom putu. Tuđmana, Mesića i Markovića spasila su teška hrastova vrata, koja su ispala iz ležišta i amortizirala udarni val eksplozije. I to što su ručak završili nešto ranije. Sutra, 8. listopada 1991. Hrvatski sabor proglasio je prekid svih državnopravnih veza s Beogradom“. Na znanje povjesničarima.
• Jedan suradnik me je upitao kako odgovoriti drugu Nenadu Staziću na njegovu izjavu:„Kad se bude donosio zakon o životnom partnerstvu, homoseksualna zajednica neka se nazove ‘homoseksualnom dragovoljnom zajednicom’, skraćeno HDZ“ i odmah ponudio i odgovor: „A što mislite druže Staziću, da se vaša partija zove Stranka Doživotnih Pedera (SDP)?“ Mislim da nije loše.
• Za skojevku Jelenu Lovrić, istu onu koja je 1991. pozivala Miroslava Lazanskog i zazivala JNA da već jednom dođu u Zagreb i potamane Hrvate, preživjeli hrvatski branitelji koji su branili Vukovar su „kolovođe hrvatske inačice ‘balvan revolucije’”. Na tragu Nenada Stazića.
• Denis Kuljiš ne zna o Bosni ništa, ali zato piše o njoj. Između ostaloga napisao je da je Zoki Milanović lutao po Bosni i sve „do samostana Kraljeva Sutjeska pored Vareša“. Ali zato „zna“ da su se nakon rata u središnjoj Bosni „održali malobrojni Hrvati nakon velikog građanskog, bratoubilačkog i osvajačkog rata, tipične balkanske konflagracije, sveopće makljaže svih protiv svakoga, za nepoznate ciljeve o kojima se samo zna to da se nisu ostvarili, ali su ostavili brojne žrtve i takozvane “duboke ožiljke”“. Oh, Bože! S kakvim sve ološem mi živimo. Dobro da smo i preživjeli.
• U Sarajevu je održan jugoslavenski skup + Albanija – Slovenija (Crna Gora, Albanija, Makedonija, Srbija, Hrvatska, Kosovo, Bosna i Hercegovina). Skup je organizirao Bruxelles. Cilj skupa je „promoviranje infrastrukture geoprostornih podataka i njezinog značaja te razvoj u zemljama regije kroz aktivnosti pružanja doprinosa kreiranju točnih, ažurnih, kvalitetnih, pravilno strukturiranih i dostupnih geoprostornih podataka“. Hrvatsku je predstavljao Danko Markovinović, direktor Državne geodetske uprave Hrvatske.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
