Pročitajte izvanredno pismo biskupa Košića
Sisački biskup odgovara ‘tužibabama’ koje su poslale pismo Papi
{jathumbnail off}‘Što žele? Žele da papa Franjo napiše pismo – kojim bi dao packe zločestim biskupima u Hrvatskoj jer ga, navodno, ovi ne slijede i ne slušaju. A tko to vidi i zna? Svih ovih 26 tužibaba, oni su i tužitelji i suci, oni su ne samo tužili biskupe, nego im i presudili, po onoj: Kadija te tuži, kadija te sudi.’
Niz nevladinih inicijativa i udruga uputilo je pismo papi Franji u povodu recentnih događaja u Vukovaru u kojem su izrazili zabrinutost oko stava episkopata u Hrvatskoj, a u pismu navode i primjere govora s misnih slavlja kardinala Bozanića i sisačkog biskupa Vlade Košića, ističući kako ih žalosti i navodi na djelovanje što se od hrvatskih biskupa ne čuju riječi i djela u duhu Evanđelja i ne prepoznaju da slijede Papin primjer niti temeljne dokumente Drugog vatikanskog sabora.
Vlado Košić, biskup sisački, odgovorio je na optužbe niza udruga na svom Facebook profilu, prenosimo njegove riječi u cijelosti:
“Pismo građanskih inicijativa i organizacija papi Franji 15.11.2013.
uputile su sljedeće udruge i organizacije:
1. B.a.B.e.
2. Centar za mirovne studije
3. Centar za građanske inicijative Poreč
4. Centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj
5. Cenzura Plus Split
6. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
7. Delfin Pakrac
8. GONG
9. Građanski odbor za ljudska prava
10. Hrvatsko debatno društvo
11. Kuća ljudskih prava Zagreb
12. LUČ za dijalog i nenasilje, Berak
13. Miramida centar Grožnjan
14. Nansen dijalog centar
15. Oaza Beli Manastir
16. Odbor za ljudska prava Karlovac
17. RODA – Roditelji u akciji
18. RAND – Regionalna adresa za nenasilno djelovanje
19. Srpski demokratski forum
20. Srpsko narodno vijeće Karlovac
21. Socijalna politika i uključivanje SPUK
22. Udruga za samozastupanje
23. Udruga za promicanje inkluzije
24. Udruga Delta Rijeka
25. Volonterski centar Osijek
26. Volonterski centar Zagreb
Ovih 26 udruga, predvođenih udrugom B.a.B.e. ovim činom predstavili su se kao tužibabe. Koga oni tuže? Hrvatske biskupe. Koga izrijekom spominju? Kardinala Josipa Bozanića i mene, Vladu Košića. Što žele? Žele da papa Franjo napiše pismo – kojim bi dao packe zločestim biskupima u Hrvatskoj jer ga, navodno, ovi ne slijede i ne slušaju. A tko to vidi i zna? Svih ovih 26 tužibaba, oni su i tužitelji i suci, oni su ne samo tužili biskupe, nego im i presudili, po onoj: Kadija te tuži, kadija te sudi.
Oni dakle očekuju da je papa, kao poglavar Katoličke Crkve, spreman na ovu tužbu reagirati tako da ukori biskupe koji nisu po volji – ali kome, zar Papi? Ne, oni nisu po volji ovim tužibabama. A čime se to ovi bave, tko su oni, što rade, kakve stavove dijele da bi mogli ovako s pozicije tužitelja i s pozicije suca dijeliti pravdu u Katoličkoj Crkvi?
To je zanimljivo pitanje, to je veoma važno i presudno pitanje. Kao što, recimo, premijer – koji je deklarirani nevjernik, naime, on to sam za sebe kaže, naime da je ateist – rado docira vjernicima, pa je npr. za referendum o braku kao zajednici muškarca i žene ustvrdio da je to protiv kršćanstva, tako i ovi. A možda i premijera i ove (misli se na „tužibabe”) smeta što su se 12. studenog u Zagrebu našli predstavnici 8 vjerskih zajednica, koji usput budi rečeno predstavljaju 92% populacije u RH (tako barem proizlazi iz popisa stanovništva, kojem ove tužibabe vjeruju) koji su dali potporu referendumu, odnosno definiciji braka kao zajednici žene i muškarca. Time su predstavnici ne samo kršćana (iz 6 vjerskih zajednica u RH) nego i muslimana i Židova (Židovska općina Zagreb se nije uključila, dapače se distancirala), dakle 8 vjerskih zajednica u RH rekli da poduprijeti brak kao zajednicu muškarca i žene ne samo da nije protukršćanski i protiv naših vjerskih učenja, nego dapače suprotno: takav brak je jedino u skladu s našim vjerskim učenjima. Tako se pokazalo da vjernike poučavaju o vjeri oni koji ništa o vjeri ne znaju. To se pokazuje i u ovom primjeru gdje se ovih 26 udruga bavi Katoličkom Crkvom, a očito, ili nisu – većinom – vjernici, ili su slabi i loši vjernici, jer ne poznaju ni učenje Drugog vatikanskog sabora, na koji se doduše nestručno pozivaju, ni Katekizam Katoličke Crkve, ni ustroj Crkve ni njezin nauk. Žele biti papskiji od Pape, pa hoće poučavati katolike što je to njihova vjera, a sami se ne znaju ni prekrižiti.
Toliko je tu neistina i zlonamjernosti izneseno da bi trebala čitava studija da se iznesu sve stavke, poimence, i na njih odgovori.
Međutim, samo jedno bih istaknuo – jer se izrijekom i mene spominje – i želim naglasiti da su to ovi tužibabe namjerno (i zlonamjerno!) u ovom pismu prešutjeli, a to je da sam ja već 13 godina i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog. U tom Vijeću dakle sa svojim suradnicima organizirao sam toliko susreta, simpozija, međureligijskih i ekumenskih molitava da se na jednom ovakvom kratkom mjestu to ne bi moglo lako ni izbrojiti. Znaju dobro ovi tužibabe kako sam zajedno sa svojim ekumenskim prijateljima i prijateljima iz drugih religija puno puta nastupao i davao, i osobno kao predstavnik katolika, i nekoliko puta zajedno s Kardinalom Josipom Bozanićem, poruke o suživotu, miru, o vrijednostima koje dijelimo, kao npr. o daru života (2004.), o obitelji (2011.), o teškoj gospodarskoj i moralnoj krizi (2012.) i o braku (2013.). Nisam jedanput predvodio međureligijsku molitvu „U duhu Asiza”, te sudjelovao i na tuzemnim i inozemnim kongresima i ekumenskim susretima, od kojih je bio najveći 2007. u Sibiju, u Rumunjskoj. Još 2000. godine sudjelovao sam na simpoziju O oprostu i pomirenju što ga je organizirao Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve (kojem sam, usput budi rečeno, kao predsjednik komisije HBK „Iustitia et pax”, predsjednik Upravnog vijeća) i Hrvatski Caritas, a na kojem sam zajedno s delegacijom SPC iz Beograda sudjelovao i u donošenju nekih zaključaka koji se mogu naći u zborniku O oprostu i pomirenju, izdanom na hrvatskom i engleskom.
Možda sam jedini hrvatski biskup koji je prije pet godina posjetio i Svetu goru Atos u Grčkoj i divio se manastirima pravoslavnih Crkava, koji imam i stekao sam brojne prijatelje među pravoslavnim kršćanima, i srpskim i makedonskim i bugarskim, ali i evangeličkim, reformiranim, pentekostnim i baptističkim kršćanima, kao i među muslimanima i Židovima. Bio sam na čelu odbora Zagrebačke nadbiskupije za europski susret mladih kršćana Europe, pod nazivom “hodočašće povjerenja na zemlji” u Zagrebu 2006./2007. godine koji ekumenska zajednica iz Taize-a organizira po gradovima Europe. Među braćom i suradnicima zajednice iz Taize-a imam brojne prijatelje koji su protestanti, reformirani, pravoslavni. U Zagrebu se tada okupilo mnogo mladih među kojima i pravoslavni iz Srbije, i svi su bili zadovoljni.
Nikada nisam imao problema u odnosu prema vjernicima, dapače, uvijek me veselilo susresti se sa svakim koji vjeruje jer s njim dijelim velik dio svoje duhovnosti i osobnih vrijednosnih stavova.
Međutim, u ovoj svojoj službi biskupa i aktualno čelnog čovjeka komisije „Iustitia et pax” i Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije shvatio sam da ne mogu biti svima drag, da me ne mogu voljeti niti me hvaliti i oni koji mrze vjeru, koji mrze ono što je nama vjernicima sveto i veliko, dapače koji ne vole ni svoju domovinu, jer ne vole istinu o njoj, nego su spremni stalno lagati i iznositi osobne stavove koji su vođeni često samo vlastitim probicima ugleda, koristoljublja, te sam zaključio da je to i moj križ ali i moja nagrada. Naime, rekao je to jedan starogrčki filozof kojeg se u zadnje vrijeme često sjetim: „Ja ne želim da me u mojem mjestu svi vole, jer to bi značilo da me vole i podupiru ne samo dobri i pošteni, nego i lašci, lopovi i nitkovi. Ja želim da me podupiru dobri, jer kad bi me voljeli i zli, bio bih i sam njima jednak, a to ne želim.”
Možda je to pretežak citat, jer se nadam da se on ne odnosi na ove moje tužibabe (neka se oni sami preispitaju, koliko ih se to tiče), ali vidim da kod zauzimanja jasnih stavova nije moguće da ti svi plješću. I sam je naš Gospodin, to upravo danas u čitanju Evanđelja po Luki čujemo, obećao da će njegovi učenici biti progonjeni, da će ih voditi pred kraljeve i upravitelje, i to sve „zbog imena moga” (Lk 21,12). No, Gospodin obećava svojim progonjenim učenicima, premda im prorokuje da će ih svi zamrziti zbog imena njegova: „ali ni vlas vam s glave neće propasti; svojom ćete se postojanošću spasiti.” (Lk 12,19)
I htio bih reći samo još jedno: ja nikad nisam širio mržnju, ni prema kome. Molio bih uvažene tužibabe da pročitaju moju knjigu „Župnik na prvoj crti”, u kojoj sam opisao svoje iskustvo Domovinskog rata, jer sam od 1990.-1995. bio župnik najprije Hrastovice, a potom u progonstvu od 1992.-1995. i župe Petrinje. Proživio sam mnoga zla zajedno s mojim vjernicima, koji me dobro poznaju i znaju da govorim istinu, nikad nisam pozivao ni na mržnju ni na kakvu osvetu, samo sam bio uvijek jasan i svjetlo nazivao svjetlom, a tamu tamom.
To je mislim i papa Ivan Pavao II., uskoro naš dragi svetac – a on me imenovao biskupom, i protiv moje volje, pa ga sad uvijek molim, kad mu dođem na grob, da se moli za me i pomogne mi nositi moj biskupski križ – mislio kad je rekao u Zagrebu 1994., što citiraju i ovi tužibabe: „Kultura mira ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti.”
Mislim da sam to dvoje uvijek znao razlikovati, te sam se pokušao držao one riječi našeg blaženika Alojzija Stepinca: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo. A u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti.” Ovo drugo ne mogu nasljedovati, jer je bl. Alojzije doista nenatkriljiv u domoljublju, pa ga u tome mogu samo pokušati nasljedovati, ali u ovom prvom dijelu da ljubim pravdu – ja dodajem: i istinu – a mrzim nepravdu, to doista jest i treba biti moje načelo. Mislim i načelo svakog kršćanina u Hrvatskoj.”
Autor: A. R./Dnevno.hr
