Sveti Hubert i Martin de Porres
U užem izboru za „sveca dana” našla su se ponovno dvojica kandidata iz međusobno udaljenih stoljeća i zemalja, različitog podrijetla i zanimanja, drugačijeg poslanja i djelovanja. Spaja ih jedino njihova svetost i privrženost Kristu Gospodinu
{jathumbnail off}Sveti Hubert
Stariji od njih je sveti Hubert, biskup Liègea i misionar. Rodio se u plemićkoj obitelji oko 656. ili 658, vjerojatno u francuskom gradu Toulouseu. Prema legendi iz X. stoljeća, obratio se kad je kao raskalašeni mladić loveći na Veliki petak, susreo jelena sa zlatnim gorućim križem među rogovima (taj je prizor poslužio kao motiv mnogim slikarskim majstorima). Taj događaj ga je ponukao na pokoru i promjenu načina života. Od 705. biskup u nizozemskom gradu Maastrichtu, sjedištem svoje biskupije učinio je 717. Liège, kamo je prenio i moći svetog Lamberta, svojeg duhovnog oca, savjetnika i prethodnika, umorenog biskupa Maastrichta. Misionar u istočnoj Belgiji, sjajan propovjednik i prijatelj siromaha, prozvan je „apostolom Ardena”. Preminuo je 30. svibnja 727. za vrijeme molitve Očenaša u Tervurenu kraj Bruxellesa.
Na njegov spomendan započinjali su veliki lovovi, a po njemu je nazvan lovački kaput hubertus, topli i nepromočivi ogrtač, obično zelene boje, ali i vrsta lovačkih pasa. Zaštitnik je belgijskog grada Liègea, šumara, lovaca, streličara, lovačkih pasa, krznara, trapera, matematičara, optičara, preciznih mehaničara, metalaca, strojara i talioničara. I u hrvatskim krajevima posvećena su mu mnoge crkve, kapele, lovačka društva i udruge (Donja Reka kod Jastrebarskog, Dubrava, Cernik-Strmac, Nova Gradiška, Donji Andrijevci, Slatina, Bjelovar, Križevci, Bedekovčina, Cestica, Otok kod Preloga, Karlovac, Šibenik, Makarska).
{jathumbnail off}Sveti Martín de Porres
Vremenski nam je bliži, a zemljopisno dalji, sveti Martín de Porres, brat laik, redovnik dominikanac. Rodio se 9. prosinca 1579. u Limi, glavnom gradu Perua, kao nezakoniti sin španjolskog plemića i crnkinje, oslobođene robinje iz Paname. Otac ga nije htio priznati, a kao mješanac nije imao sretno djetinjstvo i živio je siromašno, s majkom i sestrom, kao naučnik kod brijača-kirurga. Kad je navršio 15 godina, u svoje redove su ga kao trećoreca primili dominikanci. Obavljao je poslove sluge, sakupljača milostinje te liječnika sirotinje i robova. Dominikanci su zbog njega ukinuli pravilo prema kojem crnci ne mogu postati članovi reda pa je 1603. položio svečane redovničke zavjete. Od Gospodina je bio obdaren izvanrednim karizmatičkim darovima, proroštvima, zanosima, lebdenjem, bilokacijama, liječenjem bolesnika, sporazumijevanjem sa životinjama. Osnovao je sirotište, dječju bolnicu i sklonište za napuštene pse i mačke. Čudotvorac, strogi pokornik i isposnik (nikada nije jeo meso), glasovit kao „Milosrdni Martin” i „Martin od metle” (zbog svoje radinosti), prijatelj svete Ruže Limske, savjetovao je biskupe, teologe i vladare.
Preminuo je u Limi na današnji dan 1639., a njegov se pogreb pretvorio u pravi trijumf. Jedan od najpopularnijih svetaca Latinske Amerike, prvi američki crni svetac, blaženim je proglašen 1837. od pape Grgura XVI, a svetim 1962. od pape Ivana XXIII. Zaštitnik je Perua, Afroamerikanaca, crnaca, mješanaca, mulata, brijača, međurasnih odnosa, socijalne pravde, frizera, gostioničara, hotelijera, bolničara, siromaha, državnih škola, televizije, životinjskih utočišta i mnogih naselja, biskupija, župa i crkva diljem svijeta.
Preuzeto s portala www.velecasnisudac.com
