Biskup Vlado Košić: Ova vlast nije uz narod!
Imam osjećaj da ova Vlada provodi nečije tuđe strane interese, a ne interese svojega naroda
{jathumbnail off}Sisački biskup Vlado Košić dao je intervju Slobodnoj Dalmaciji u kojem se osvrće na najnovija zbivanja u Hrvatskoj.
Biskup Košić, jedan je od najglasnijih crkvenih velikodostojnika u komentiranju kretanja i stanja u društvu, a posebice kada zastupa, tumači ili brani ono što on smatra da je dobro za narod i hrvatsku državu. Zbog toga ga često svrstavaju u novu crkvenu desnicu, odnosno kao predvodnika desne struje u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. O tome i drugim aktualnim temama razgovarali smo u dane obilježavanja 4. obljetnice ponovne uspostave Sisačke biskupije.
Gospodine biskupe, referendum o braku muškarca i žene, kao ustavnoj definiciji je iza nas. Jeste li očekivali tako premoćnu pobjedu inicijative za obitelj i zašto tako veliki broj građana nije izašao na referendum?
– Ja sam čak predviđao veći postotak glasova ZA. Mislio sam da su naš hrvatski katolički narod, te tradicija koju njeguje i prema kojima živi stoljećima, uporišta da se mogu nadati i očekivati da ćemo referendum biti plebiscit. Međutim, očito je promidžba koja nije birala sredstva, učinila svoje.
Moram priznati da sam jako iznenađen pa čak i konsterniran kako su političari iz samog vrha političke vlasti, predsjednik, Vlada i svi ministri pa i predsjednik Sabora, bombardirali ljude da je glasovanje za brak štetno i opasno za Hrvatsku, a potpredsjednica Vlade rekla je čak da će Hrvatska biti osramoćena ako se dogodi da ljudi glasuju za ustavnu definiciju braka, da će to biti diskriminacija. Takvo ponašanje, takvo navijanje vlasti je neprihvatljivo, nedemokratski. Oni su pokazali da ne misle da trebaju slušati narod i poštivati narod.
Vi ste, komentirajući zbivanja u Gvozdu i Vukovaru, rekli da je hrvatska vlast nenarodna, da ima tri izbora: priznati da je pogriješila, ispraviti pogrešku ili odstupiti? Treba li Vlada odstupiti zbog rezultata referenduma jer je narod glasovao na referendumu protiv onoga što je ona toliko zdušno zastupala?
– Ostajem i dalje kod te tvrdnje i smatram kada bi bilo etike kod državnih dužnosnika, ministara i predsjednika Vlade, oni bi trebali dati ostavku. Trebali su je podnijeti još nakon događaja u Vukovaru. Oni su u Vukovaru ostali poniženi, jer su željeli i tamo upravljati narodom, a u Vukovaru takav stav ne treba. Oni se cijeli svoj mandat ponašaju kao da imaju poslanje da preodgajaju narod, da ga ateiziraju, oni bi htjeli izbrisati sve stoljetne i tisućljetne tradicijske vrijednosti naroda, na kojima taj narod počiva. Neće to ići, ne možete graditi kuću ako nemate temelje.
Hrvatsku vjerojatno čeka još jedan referendum, pitanje o ćirilici. Vi ste rekli da ste potpisali zahtjev za referendum. Zašto Hrvatskoj treba da na referendumu odlučuje o uporabi pisma jedne nacionalne manjine?
– Trebamo se vratiti na početak, što je iziritiralo ljude kod nasilnog uvođenja ćiriličnih ploča baš u Vukovaru. Ne mogu se oteti dojmu da je tu riječ o velikoj dozi bahatosti i samoljublju Vlade, koja čuje i gura samo svoje viđenje problema i tumačenja što je to postupanje po zakonu u čitavoj državi, posebice u Vukovaru.
Također smatram da je bila pogreška, koju je napravio bivši HDZ-ov premijer, a s tom praksom nastavljaju i ovi sada, da se udružuju s onim Srbima koji su rušili ovu državu. Vlast se treba povezivati s onim članovima srpske zajednice u Hrvatskoj koji su branili Hrvatsku i koji je žele graditi. S rušiteljima, agresorima naša vlast pregovara samo zato da si osigura većinu u Saboru i gradu Vukovaru, na primjer.
Onda su se dogodili ti gotovo nenaravni potezi ustupaka koje su tražili Srbi četnici, a ne Srbi hrvatski građani koji Hrvatsku istinski drže svojom domovinom, kojima je stalo do Hrvatske. Sada se favoriziraju oni koji ne bi imali zapravo što tražiti u zemlji, posebice u politici i vlasti zemlje koje su rušili.
Je li Amerika pregovara s Al-Qa’idom? Ne, ali to ne znači da ne priznaje svoje lojalne građane muslimane, ljude koji izgrađuju svoju zemlju.
Hoće li referendum o ćirilici dovesti u pitanje i prava drugih manjina, Talijana, Čeha?
– Ma ne, nitko to ne dovodi u pitanje. Nitko ne dovodi njima u pitanje pravo na pismo i jezik, jer je to dio dogovora od ranije, tradicije, koja je na snazi prije ovih odredbi u Ustavu o trećini pripadnika nacionalne manjine u nekom mjestu da bi se dobilo pravo na nacionalno pismo i jezik. Postoje različiti europski demokratski standardi, ali jedno je važno – ako narod ima pravo na svoju volju, ima je i kod ovog pitanja. Zašto bi sada predsjednik Vlade imao pravo reći: dok sam ja premijer neće biti referenduma o ćirilici.
Nazvali ste tu izjavu opasnom nedemokratskom, autoritarnom gestom?
– Da to je vrlo opasna Milanovićeva rečenica, on kao neće nešto dopustiti narodu. Sjetite se, i Tuđmanu su zamjerali kada nije htio u Zagrebu priznati izbore za gradonačelnika koji mu nisu bili po volji. I u jednom i u drugom slučaju, to je oznaka i naslijeđe autoritarne politike, a ne demokratske koja poštuje volju naroda. Pitanje je sada je li do toga trebalo doći. Zašto se nije razgovaralo, slušalo drugu stranu, zašto se đonom išlo na Vukovar.
Zašto se išlo đonom u Vukovaru i s Vukovarom?
– Meni se čini da se oni osvećuju Vukovarcima, sada kada govore o ćirilici i referendumu, jer smatraju da su u Vukovaru 18. studenoga poniženi. A nisu oni prvi poniženi, oni su prvo ponizili branitelje, Vukovarce. Vlada je branitelje Vukovara ponizila represijama. Zar se ikada moglo očekivati da će se iz Zagreba slati specijalce na Vukovar? Ne znam, što bih drugo rekao, imam osjećaj da ova Vlada provodi nečije tuđe strane interese, a ne interese svojega naroda.
Ja sam lijevo orijentiran
Jeste li vi vođa desne struje u HBK, što se često može čuti?
– Ne, to nije uopće točno. Što to znači biti lijevo ili desno u životu? Ako su u pitanju tradicijske vrijednosti ovog naroda, koji je na tim temeljima stoljećima uređivao svoj život i svoju zajednicu, onda jesam desno, onda sam konzervativan. Ali ako me hoćete gledati u smislu borbe za socijalna prava, itekako sam lijevo. Ja sam se zalagao protiv prodaje hrvatskih voda, za poštivanje slobode govora, pomagao sam radnicima Željezare kada su dobili otkaz, osnovao sam pučku kuhinju, borim se za stipendiranje studenata čiji su roditelji socijalno ugroženi.
Kada sve to zbrojim ja bih prije rekao da je sisački biskup lijevo orijentiran. Sjećam se, jednom u Rimu, bio je prvi svibnja, praznik rada, prosvjednici ljevičari, socijalisti, komunisti, nosili su transparent s natpisom: Papa, ti nemaš prava govoriti o radnicima, to je naša tema. Zašto bi to bila ekskluzivna tema ljevičara, socijalista, komunista, a ne pape, biskupa ili svećenika? Zar mi u Crkvi ne trebamo slušati što je Gospodin govorio da treba nahraniti gladnog, odjenuti gologa, brinuti se za čovjeka? To je naša primarna zadaća. To je pitanje pravde, to je pitanje koje papa Frane otvara, on je glasnogovornik tih zahtjeva za čitav svijet. Što će onda netko reći da je Crkva ljevičarska?
Kleveću nas kod Pape
Kažu analitičari da papa Frane ide jednim putem, a hrvatski biskupi drugim. Je li to točno?
– To udaraju, iz Hrvatske, po nama hrvatskim biskupima iz drugih razloga. Lažno tumače kako mi ne slijedimo stazu i politiku novoga Pape. To je potpuno neprikladno i netočno. Lojalnost hrvatskog naroda i crkve Svetoj Stolici je povijesna konstanta.
Grubišić je neprijatelj Crkve
Bivši svećenik, sada saborski zastupnik, Ivan Grubišić pokrenuo je inicijativu za referenduma s namjerom da se vjeronauk iz škola vrati u crkve. Kako to tumačite, da takva inicijativa krene od bivšeg čovjeka crkve?
– On više nije crkveni čovjek. Čim je ušao u Sabor njega je njegov nadbiskup razriješio svećeničkih ovlasti, on više ne nastupa u ime Crkve. On se sam stavio na drugu stranu, on je ovim potezom rekao da je na strani neprijatelja Crkve. Kod bilo kakve rasprave o tome, a vjerujte da i mi u Crkvi raspravljamo što smo dobili s vjeronaukom u školama, treba znati da je to pitanje uređeno međunarodnim ugovorom Hrvatske i Svete Stolice. Za svaku promjenu trebaju suglasnosti obje strane.
Bojkotirajmo HRT!
Podržavate li odluku gospođe Markić da uskrati akreditaciju novinarima na dan referenduma?
– Mislim da je trebala izdržati i ne uskratiti akreditacije, iako su nju i sve nas u Hrvatskoj mediji izluđivali svojom agresivnom kampanjom protiv refrenduma i incijative u ime obitelji. Ne govorim toliko o medijima u privatnom vlasništvu, nego o javnom servisu, HRT-u. Ta se kuća pretvorila u glasilo vlasti, a svi je financiramo. Ma kako to bile teške riječi, moja bi poruka bila da trebamo bojkotirati HRT. Ja više osobno ne gledam dnevnik HTV-a, jer smatram da ili treba promijeniti strukture koje vode HRT i koje su HRT pretvorile u ispostavu SDP-a, te nas danonoćno izluđuju, ili ih naprosto treba prestati gledati.
MATE PIŠKOR/Slobodna Dalmacija
