Prljavi rat protiv djece, braka i obitelji
Zakon o životnom partnerstvu donosi ukidanje temeljnih sloboda, prava djece i otvoreno uvođenje totalitarizma utemeljenog na rodnoj ideologiji
{jathumbnail off}Hrvatski birači su dvotrećinskom većinom na referendumu odlučili da u Ustav Republike Hrvatske uđe odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Nesporno je da bi pripisivanje gotovo svih prava koja ima brak, kao zajednica žene i muškarca, jednoj sadržajno potpuno drugačijoj zajednici, predstavljalo izigravanje volje birača i demokratskog izjašnjavanja.
Prijedlog Nacrta Zakona o životnom partnerstvu, koji aktualna saborska većina namjerava izglasati, sadrži niz odredaba u kojima se na izrazito težak način krše temeljna ljudska prava, a navlastito prava djece. Radi se o novoj podvali vladajućih i iznimno opasnom zakonu koji će, ako bude donesen, imati posljedice na slobode i prava svih građana, na prava djece, kao i na cjelokupno društvo.
Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti izjednačuje s brakom, i to kako za istospolne partnere koji će se registrirati, tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici.
Životno partnerstvo ima ista prava i obveze kao i bračna zajednica u pogledu bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom, sada ili ubuduće, propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na:
– porezna ili slična fiskalna davanja (članak 57. – 61.),
– mirovinsko osiguranje (članak 62. – 65.),
– sustav socijalne skrbi (članak 66. – 67.),
– zdravstvenu zaštitu (članak 68. – 70.),
– zapošljavanje i radne odnose (članak 71. – 73.)
– pristup javnim i tržišnim uslugama (članak 74. – 75.)
– azilantsku zaštitu (čl. 79.)
Nekoliko odredbi vrlo jasno razotkriva prikrivenu podvalu autora ovog Nacrta u odnosu na neke odredbe postojećih zakona u Republici Hrvatskoj:
MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA OMOGUĆENA ISTOSPOLNIM PAROVIMA!
Postojeći Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji zabranjuje pristup istispolnim parovima medicinski potpomognutoj oplodnji. No, ovaj nacrt zakona to mijenja jer izričito navodi da životno partnerstvo ima ista prava i obveze kao i bračna zajednica u pogledu bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom, sada ili ubuduće, propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na zdravstevnu zaštitu. Dakle, ako izjednačava prava, jedno od tih prava je svakako i pravo na MPO. Ovime se na najgrublji način krše prava djeteta jer premaKonvenciji o pravima djeteta (čl. 12.) svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb. Država ovime omogućuje dizajniranje ‘obitelji’ u kojima je djetetu unaprijed oduzet jedan biološki roditelj, bilo otac ili majka, a kako bi se udovoljilo želji homoseksualnog para da ‘ima dijete’, što na niti jedan način prirodnim putem ne može ostvariti jer je to stvar prirodnog zakona (za začeće djeteta je uvijek potreban otac i majka, komplementarsnost spolova), niti je ta nemogućnost uvjetovana bolešću, kao kod neplodnosti heteroseksualnog para.
DOZVOLJAVA SE POSVAJANJE DJECE, ALI POD NOVIM NAZIVOM ‘PARTNER – SKRBNIK’
U članku 48. Nacrta zakona autor jasno naglašava da se zasnivanjem skrbi između partnera-skrbnika s jedne strane te djeteta i njegovih potomaka s druge strane, zasnivaju prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece i njihovih potomaka. Dakle, samo je naziv drugačiji, ali je sadržaj i pravni učinak identičan. Ovime se ponovno na najgrublji način krše prava djeteta jer premaKonvenciji o pravima djeteta (čl. 12.) svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb. Ovaj zakonski priedlog to pravo sustavno poriče, dokida te uvodi „pravo na dijete“, koje ne poznaje niti jedan međunarodni dokument o ljudskim pravima.
RODITELJI MOGU OSTVARIVANJE RODITELJSKE SKRBI O DJETETU PRENIJETI NA TREĆU OSOBU (!?)
Životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje obiteljske odnose (članak 40.). Oba roditelja ili roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu u cijelosti, (ako je drugi roditelj umro ili proglašen umrlim, nepoznatog boravišta, odsutan), mogu ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu djelomično ili u cijelosti privremeno povjeriti životnom partneru ukoliko ispunjava pretpostavke za skrbnika propisane posebnim zakonom koji uređuje obiteljske odnose.
Ovakva odredba potpuno je nepoznata dosadašnjoj praksi i predstavlja nevjerojatan presedan u obiteljsko – pravnim odnosima.
POD KRINKOM JEDNAKOG POSTUPANJA – UKIDANJE TEMELJNIH SLOBODA I UVOĐENJE NOVOG TOTALITARIZMA?
Ovaj nacrt po prvi puta ‘protu – diskriminaciju’, koja predstavlja okomitu obvezu, što u suštini podrazumijeva jednakost pred zakonom, odnosno, zaštitu pojedinca od nepravedna ili neprilična postupanja od strane državnih vlasti – uvodi u područje privatnosti, u odnos između pojedinaca. U članku 74. uvedena je, samo naizgled, nesporna odredba da ‘nepovoljno postupanje temeljem statusa životnog partnerstva u pogledu pristupa svim uslugama, kako na tržištu tako i u javnom sektoru, predstavlja oblik diskriminacije temeljem seksualne orijentacije i kao takva je zabranjena.’
Diskriminacijom se općenito smatra uglavnom postupanje s nekim gore nego s drugima te je ona kao takva ovisna o subjektivnome doživljaju takva postupanja.
„Protu-diskriminacija” i „jednako postupanje”, zvuče dobro i poželjno. No pogledajte o čemu se zapravo radi na nekoliko konkretnih primjera.
PRIMJER: IZNAJMLJIVAČ STANOVA/APARTMANA VIŠE NE MOŽE IZNAJMITI STAN KOME ŽELI – MOŽE BITI TUŽEN I KAŽNJEN ZBOG DISKRIMINACIJE!
Dok zakon o najmu treba jednako primjenjivati na sve unajmitelje stanova i kuća (okomita obveza – jednakost pred zakonom), vlasnik kuće trebao bi imati pravo kuću koja mu pripada iznajmiti radije obitelji, negoli homoseksualnome paru, ako to želi, a da ga se pritom ne optužuje za diskriminaciju. Poduzetnik bi trebao moći slobodno odabirati poslovati s kim god želi, a da nikome ne odgovara za svoje poslovne odluke. No ovaj nacrt zakona jasno kaže da se takva sloboda ukida i smatra diskriminacijom, koja je kao takva kažnjiva. Zanimljivo?
Postavlja se pitanje svim iznajmljivačima apartmana, stanova, svim obrtnicima, poduzetnicima i bilo kime tko nudi bilo kakvu uslugu na tržištu – što će se dogoditi danom stupanja na snagu ovog propisa ukoliko bude usvojen?
Pojam jednakosti prebacuje se iz okomita odnosa država-pojedinac (jednakost pred zakonom, koju je moguće zakonito i provoditi) na vodoravni odnos pojedinac-pojedinac (koji tvori našu privatnost i ulazi u područje osobnih sloboda). To znači da će odsada nadalje privatnost nadzirati i regulirati država, dok će nepoćudno ponašanje biti prijavljeno ‘nadležnim tijelima’ i kao takvo kažnjavano. Teret dokaza pritom se premješta na optuženika!
U Hrvatskoj su sada ugrožene temeljne slobode i načelo pravednosti, upravo putem postojećega nacrta Zakona o životnom partnerstvu, jer se njime želi uspostaviti pojam jednakosti koji se više ne temelji na načelu pravednosti, već ga, naprotiv, obrće: jednakost odsad znači postupati prema svima jednako, neovisno o objektivnim razlikama. Različito postupanje u različitim slučajevima – primjerice, kada su posrijedi s jedne strane bračni par, a s druge par homoseksualaca – smatrat će se diskriminacijskim. To je daleko od onoga što smatramo suštinskim za slobodno i pravedno društvo.
NAJMODAVAC NE MOŽE RASKINUTI UGOVOR O NAJMU SA HOMOSEKSUALCIMA???
Članak 75. donosi nam jednu zanimljivu situaciju. Govori se o ugovoru o najmu stana, o raskidu tog ugovora. ‘Ugovor o najmu stana sklapa se s jednim partnerom, a iznimno s oba životna partnera. Najmodavac ne može raskinuti ugovor o najmu ako se stanom koristi životni partner koji nije naveden u ugovoru o najmu.
Zanimljivo. Vi kao najmodavac sklopite ugovor sa Ivanom Ivanovićem. I Ivan Ivanović useli u vaš stan koji iznajmljujete. On Vam npr. ne kaže da je u životnom partnerstvu sa Markom Markovićem. I Marko Marković se useli u stan. Vi više ne možete raskinuti ugovor o najmu. Vi možete raskinuti ugovor o najmu u svim drugim situacijama; ako se radi o obitelji, o osobi sa psom i mačkom, hrčkom ili ribicama, ali ne možete ako su u vaš stan uselila dva homoseksualca. Nevjerojatno.
STJECANJE HRVATSKOG DRŽAVLJANSTVA?
Nacrt ide toliko daleko da osoba koja je u životnom partnerstvu s hrvatskim državljaninom može steći hrvatsko državljanstvo ukoliko ima odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske te se iz njenog ponašanja može zaključiti kako poštuje pravni poredak i običaje Republike Hrvatske. Dakle, novi kriterij za stjecanje državljanstva jest biti homoseksualac i odlučiti sa drugim homoseksualcem osnovati ‘životno partnerstvo’. I postaneš državljanin Republike Hrvatske. Zanimljivo.
AZILANTSKO UTOČIŠTE
U čl. 79 pak predviđena je i azilantska zaštita s tim da dovoljno da “osobe žive u stabilnoj emocinalnoj istospolnoj zajednici koja traje najmanje tri godine”. No to je praktički nemoguće utvrditi i dokazati pa će im se po svemu sudeći vjerovati na riječ. Hoće li time Republika Hrvatska postati azilantsko utočište za istospolne zajednice i je li to jedina mjera populacijske politike sadašnje Vlade?
ZAKLJUČAK:
Prijedlog Nacrta Zakona o životnom partnerstvu, koji aktualna saborska većina namjerava izglasati, sadrži niz odredaba u kojima se na izrazito težak način krše temeljna ljudska prava, a navlastito prava djece. Radi se o novoj podvali vladajućih i iznimno opasnom zakonu koji će, ako bude donesen, imati štetne posljedice na slobode i prava svih građana, na prava djece, kao i na cjelokupno društvo, zato što:
izigrava volju birača i demokratskog izjašnjavanja u Hrvatskoj
na izrazito težak način krši prava djeteta premaKonvenciji o pravima djeteta (čl. 12.) po kojoj svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb.
omogućuje istospolnim parovima medicinski potpomognutu oplodnju čime se djeci otima i uskraćuje jedan od bioloških roditelja, uskraćuje pravo da raste u najboljem okruženju koje predstavlja zajednica žene i muškarca
jer omogućuje istospolnim parovima posvajanje djece, ali pod drugačijim nazivom (‘partner – skrbnik’)
uspostavlja vrlo problematičnu definiciju ‘diskriminacije’ i ‘nepovoljnog postupanja’ koja omogućuje dokidanje i iskrivljavanje temeljnih sloboda i ljudskih prava svih građana
izobličuje koncepte ‘pravde’ i ‘jednakosti’, gdje se različitome prisilno mora postupati na jednak način, čime se upravo dokida pravednost
će provedba ovakvih odredbi zakona dovesti do pravne nesigurnosti i konfuzije u društvu.
dovodi do stvaranja nove birokracije i institucionaliziranog javnog nadzora nakon čega valja očekivati uspostavu novih specijalnih policijskih jedinica koje bi se, kao u Nizozemskoj (‘ružičasto u plavom’), bavile ‘zločinima iz mržnje’ i zaštitom gay populacije vidi: http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/kampanja-prijavi-zlocin-iz-mrznje-nad-lgbt-osobama-400743
Autor: Krešimir Miletić/udruga-bas.hr
