Pravna država? Braniteljima ne oprašta ništa, a agresorima sve!
U kakvoj državi živimo? U državi koja je dala oprost onima koji su u Vukovaru ubili oca sad već bivšem policajcu Gilji
{jathumbnail off}Zar nije apsurdna činjenica da je hrvatska država smogla snage i udijelila kolektivni oprost onima koji su u Vukovaru ubili oca, sad već bivšem policajcu Igoru Gilji, a nije imala snage tom istom momku oprostiti razbijanje jedne table?! Zar nije žalosno da Republika Hrvatska nije naplatila niti jedne kune odštete od nikoga tko je razarao materijalna i kulturna dobra, tko je ubijao ljude ne štedeći ni djecu, ali sad želi naplatiti odštetu od generala Mirka Norca koji je 1991. u Gospiću spriječio agresora u namjeri da Hrvatsku presječe na dva dijela izbijanjem u Karlobag?
Zar nije znakovito da od hrvatske države nije moguće dobiti niti jedne kune za bilo kakvu aktivnost nevladine udruge koja bi se bavila promicanjem hrvatskih kulturnih i tradicijskih vrijednosti, ali više od milijun kuna za razne prospekte dobija udruga kojoj smeta transparent „Zapamtite Vukovar“.
Jesmo li, kako to lijepo piše u Ustavu Republike Hrvatske svi jednaki pred zakonom? Ako je suditi po nekim aktualnim društvenim događajima – nismo. Usudio bih se reći da postoje duboke podjele između dva sloja građana Republike Hrvatske. Jednima je dopušteno sve i njih zakon u ničemu ne sprječava, a drugi se nalaze pod budnim okom državnog represivnog aparata koji samo čeka priliku za udarac.
Među ovim drugima, koje ću bez imalo zadrške nazvati ugroženom vrstom, najgore je onima koji na bilo koji način iskazuju svoju ljubav prema domovini ili su bili branitelji. Oni se ničem dobrom ne mogu nadati od ove države, točnije od njezinih predstavnika, aktualne vlasti.
Neću ovdje tvrditi da je Josip Šimunić žrtva zato što je na krivom mjestu, u krivo vrijeme i na krivi način htio iskazati svoje domoljublje. Nešto drugo želim dokazati tim primjerom. Naime, svi oni koji su se obrušili na njega zbog onog nesretnog pozdrava tvrde da je on time mnogima nanio bol. Kažu da taj pozdrav izaziva patnju kod onih koji su preživjeli ustaški režim ili su sposobni suosjećati sa žrtvama fašizma.
Ne želim to osporavati, ali želim sve koji to tvrde zapitati što je sa žrtvama Vukovara? Kako su se oni osjećali kad je sa Maksimirskog stadiona skinut veliki transparent Zapamtite Vukovar’. Kako smo se osjećali svi mi koji smo sposobni suosjećati sa žrtvama Vukovara? Kolika je naša bol bila zbog toga. Nažalost, u dubini svog kršćanskog odgoja pronašli smo snage i svoju tugu u tišini zadržali za sebe.
Okrenuli smo drugi obraz. A nasilnici nisu šutjeli. Dreknuli su i udarili još jednom. Zašto nitko nije podnio prijavu protiv Zorana Stevanovića, predsjednika te čudne udruge „Korak ispred“ koji je lažnim opisom činjenica naveo delegata Fife da zatraži skidanje transparenta „Zapamtite Vukovar“.
Zar bol svih nas koji osjećamo otvorenu ranu Vukovara nije ista kao i bol onih koje je povrijedio Josip Šimunić svojim pozdravom?! Zašto policija i Državno odvjetništvo nisu reagirali po službenoj dužnosti?
Za mladog, nažalost sad već bivšeg policajca Igora Gilju može se reći da je postupio jednako nepromišljeno kao i Šimunić. Nadasve hrabro, ali budući da je u to vrijeme bio policajac, ipak nepromišljeno. Plaću je primao da te ploče brani, sviđalo mu se to ili ne, a ne da ih skida. Međutim, s obzirom na to da je on dijete poginulog branitelja, s obzirom na tenzije koje su tih dana vladale Vukovarom, a najviše s obzirom na činjenicu kako je Vukovar područje na kojem je oprošteno neoprostivo, zar se, dakle, s obzirom na sve te okolnosti nije moglo blaže postupiti prema Igoru Gilji. Koja i kakva to država pokazuje milost prema ubojicama i mučiteljima ranjenika, a nije u stanju pokazati malo tolerancije prema prijestupu mladog policajca? To je država koja ima lošu vlast.
Republika Hrvatska nije do sad naplatila niti jedne kune odštete od onih koji su razarali materijalna dobra, uništavali kulturno blago i ubijali ljude. Njihova imena i prezimena su poznata. Mnogi od njih su dostupni pravosuđu. Neki su dobili oprost od kaznenog progona, ali ne i od moguće tužbe za naknadu štete. Postoje dokazi, čak i video snimke kako pojedinci razaraju objekte koje je Republika Hrvatska njihovim vlasnicima obnavljala na teret državnog proračuna.
Moglo bi se reći da je u tom slučaju država pokazala svoje humano lice. Moglo bi se da nije slučaja s generalom Norcem. Kao što je poznato pod strašnim pritiskom međunarodne zajednice i tužiteljstva haškog suda u krajnje neregularnom procesu u kojem je sutkinja Ika Šarić selektivno prihvaćala izjave svjedoka, Mirko Norac je osuđen po zapovjednoj odgovornosti za zbivanja u Gospiću i Medačkom džepu. Žrtve ratnih zbivanja iz Medačkog džepa podnijele su tužbu protiv države zbog naknade štete jer su im stradali rođaci. I sud je presudio u njihovu korist.
Neću sad otvarati pitanje što bi bilo kad bi rodbina svih više od 15.000 žrtava Domovinskog rata podnijela iste takve tužbe. Mislim da ni proračun EU ne bi bio dovoljan za isplatu odštete. Baš zbog tog razloga je bolje o tome šutjeti. Očito se toga boje i predstavnici države pa su odlučili na vrijeme se zaštititi i regresnom tužbom žele od generala Norca uzeti novac koji je država platila rodbini ratnih žrtava. Kako se sad ne zapitati zašto se netko u Državnom odvjetništvu dosjetio da može regresno tužiti Norca i tako nadoknaditi štetu državi, a nije se dosjetio da svakog pripadnika agresorske i pobunjeničke vojske također može regresno tužiti za naknadu štete nastale razaranjem objekata i ubijanjem civila?! Kako se toga nisu sjetili?
Hrvatskom kolaju video kazete sa stotinama sati video materijala na kojima se vide ljudi koji imaju ime i prezime kako za okladu gađaju crkvene zvonike koje je kasnije država obnavljala, kako razaraju i pale kuće, kako ubijaju civile… i njima je oprošteno, ali hrvatskom heroju i generalu ništa ne može biti oprošteno. Vukovarskim krvnicima je oprošteno, ali mladom policajcu, sinu ubijenog branitelja kojem su presudili oni kojima je oprošteno, e za njega milosti nema. Za Šimunićev pozdrav nema tolerancije, ali za gaženje po otvorenim ranama Vukovara ne samo da postoji tolerancija, nego država to još financira iz proračuna.
Članak 14., stavak 2. Ustava Republike Hrvatske glasi: „Svi su pred zakonom jednaki.“
Jesmo li?
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
