Ivan Miklenić: Božićni paradoksi
Ovogodišnji Božić svim ljudima punima sebe, samodostatnima, bahatima, isključivima, mrziteljima i razarateljima nudi nove ciljeve života: čovječnost, dobrotu, skromnost, pravednost, istinoljubivost, izgrađivanje i ljubav.
{jathumbnail off}Usprkos svim zloporabama javnosti u Hrvatskoj Božić i ove 2013. godine ostaje najdraži i najprisniji obiteljski blagdan i neuklonjivi podsjetnik na neizbrisivu ljepotu i vrijednost izvorne ljudskosti koja je potrebna kako onima najsiromašnijima tako i onima najbogatijima. Usprkos sustavnoj i usiljenoj sekularizaciji hrvatskoga društva, svetkovina Božića, makar na kratko vrijeme, podsjeća gotovo sve ljude – bili oni toga svjesni ili ne, priznali to oni ili ne – na Boga i na ono izvorno ljudsko: obitelj, zajedništvo, ljubav, solidarnost, darivanje, radost… Paradoks je – htjeli to priznati ili ne – da su vrednote kao obitelj, zajedništvo, ljubav, solidarnost, darivanje, radost i slično veoma potrebni čak i onima koji bi željeli demontirati sve vjersko, transcendentno, pa i samoga Boga, a Bog postaje čovjekom upravo zato da bi svi ljudi, pa dakle i takvi »demontažeri«, uživali baš te vrijednosti i to – jednom u punini. Svetkovina Božića jedinstven je, neobičan i upravo čudesan Božji pohod ljudskoj zajednici, svim njezinim članovima, bez obzira na sve njihove različitosti, bez obzira čak i na stav pojedinaca ili skupina koji je nijekanje, proganjanje i isključivanje Boga. Bog dolazi svim ljudima i za sve ljude!
Dok se na marginama hrvatskoga društva čuju zasada slabašni glasovi da Božić više ne bi trebao biti državni praznik, i ovogodišnja proslava Božića otkriva čudesnu Božju poniznost: Bog dolazi kao nemoćno i krhko dijete prepuno ljubavi za svakoga čovjeka. Bog, koji je apsolutni, najmoćniji stvoritelj svijeta i svakoga čovjeka, dolazi kao maleno ljudsko biće koje ne može preživjeti, opstati ako ga kao svoga ne prihvati ljudska obitelj. Najmoćniji očekuje svekoliku pomoć! Najveći i Najjači dolazi kao najslabiji! Najbogatiji dolazi kao najveći siromah! Božićno otajstvo otkriva Boga koji se ljudima približio tako da je ušao u ljudsku sudbinu: osjetio je toplinu majčina zagrljaja, ali i gorak okus i miris štalice i siromaštva. Božić otkriva da je Bog ljudima prišao na samom dnu njihove ugrožene egzistencije, postao s njima najugroženiji i očitovao da je sva veličina čovještva i čovjeka u ljubavi. Očitovao je tako da dok ima ljubavi, nema razloga za tjeskobu, nema mjesta za nikakav strah, štoviše potvrdio je da dok ima ljubavi, sve se okreće na dobro, izgrađuje se neopozivo bolji svijet.
Fascinantna je Božja poniznost po kojoj Bog u liku Betlehemskoga djeteta postaje najbliži svima onima kojima je teško, koji su na različite načine ugroženi, koji su gurnuti na rub ljudskoga društva i na dno svih društvenih ljestvica. Božja najprisnija blizina baš onima koji se po suvremenim kriterijima smatraju neuspjelima, nevažnima i suvišnima, potvrda je neizmjerne Božje skrbi, ali i neizmjernosti jedinstvenoga ljudskog dostojanstva koje ne može ugroziti nikakva vanjska sila, nikakva ekonomska kriza, nikakva uznositost ni bahatost dobrostojećih ljudi i skupina. Božić potvrđuje da je Bog s malenima, jadnima, siromašnima, ugroženima da bi postali svjesni da nisu nemoćni, da nisu osuđeni na život u okovima niti samo na svoje snage, jer sam je Bog s njima. Božja prisnost sa svima koji su ugroženi jasan je znak da su neizmjerno voljeni i da neće biti ovisni ni o kome od ljudi dok su god spremni i sposobni ljubiti.
Fascinantna je Božja poniznost po kojoj Bog podastire svoju ljubav i svoj poziv na uzvraćanje ljubavlju te tako otvara silne mogućnosti neupućenima, ravnodušnima, zavedenima, izmanipuliranima, zarobljenima i zasljepljenima lažnim sjajem. Božić je očitovanje nenametljive, iznimne Božje ponude uz puno poštivanje slobode svakoga čovjeka. Božić je izazov za neupućene, bilo da nisu imali prilike, bilo da su zavedeni, da ne ostanu na površini bogatijega blagdanskoga stola, već da postanu uznemireni tražitelji punine istine i ljubavi koje onda otkrivaju sasvim nova predivna obzorja čovječnosti. Bog svojim skrivenim pojavljivanjem u ljudskoj povijesti u liku pravoga čovjeka, upravo u liku nemoćnoga djeteta, poziva na otkrivanje stvarnosti, otvaranje zdravih očiju i slobodna srca u prizemljenosti, jednostavnosti i otvorenosti. Stvarnost, naime, u kojoj je Bogu dano pravo mjesto koje mu kao stvoritelju, spasitelju i prijatelju pripada, neusporediva je s uobičajenim doživljajem stvarnosti neupućenih, ravnodušnih, zavedenih ili zarobljenih ljudi. Bog u svojoj poniznosti nudi posve novo iskustvo!
Više nego fascinantna je poniznost koju Bog očituje i u svojoj ljubavi i strpljivosti prema ljudima punima sebe, samodostatnima, bahatima, isključivima, mrziteljima i razarateljima. Ponajbolji ljudi teško podnose takve i često bi ih, kad bi mogli, uklonili sa scene, a Bog se njima i ovoga Božića približava u liku krhkoga djeteta i od njih strpljivo čeka da kroz obnovu čovječnosti zablista ono zrno zlata koje se krije baš u svakome čovjeku. I ovogodišnji Božić potvrđuje trajni Božji naum da ljudi, premda imaju pravo i dužnost prosuđivati djela, ne smiju biti suci jedni drugima, da nitko nema pravo po svom viđenju čistiti žito od korova jer to će učiniti tek žeteoci koji ne mogu pogriješiti. Ovogodišnji Božić svim ljudima punima sebe, samodostatnima, bahatima, isključivima, mrziteljima i razarateljima nudi nove ciljeve života: čovječnost, dobrotu, skromnost, pravednost, istinoljubivost, izgrađivanje i ljubav.
Radi Božje ljubavi, dobrote i poniznosti predivno je biti čovjek, bez obzira na to kakve su životne okolnosti! Radi Božjega utjelovljenja najveća je i najljepša zadaća svakoga čovjeka – ljubiti!
Izvor: glas-koncila.hr
