Ustavne promjene: U Liliputu (Banskim dvorima) vlada paničan strah od naroda
Po ubrzanoj proceduri nositelji vlasti pripremaju novi paket Ustavnih promjena, a među njima ključni dio nije onaj koji se odnosi na zastarijevanje teških (koja li su laka?) ubojstava, već onaj koji se odnosi na uvjete raspisivanja referenduma…
{jathumbnail off}…pri čemu je očita namjera da se ti uvjeti što više otežaju, da se postavi visok prag izlaznosti te da se maksimalno proširi krug pitanja o kojima građani mogu izravno odlučivati. Na djelu je, nema sumnje, specifičan oblik demofobije, što bi mogla biti najtočnija psihološka dijagnoza sadašnjih obnašatelja vlasti.
Ovoj je Ustavnoj inicijativi prethodio niz grčevitih poteza kojima se pokušalo zaustaviti raspisivanje referendum o braku, najprije pokušajem da se samo referendumsko pitanje proglasi neustavnim, pa onda tumačenjem Ustavne odredbe o referendumu suprotno od napisanog te prijedlozima da se promjenom Ustava preduhitri sam referendum, a kad je sve propalo zahvaljujući pravnim stručnjacima i Ustavnom sudu, kojega se nastojalo omalovažiti, ministri su zajedno s Platformom 112, koja okuplja opskurne udruge kojima se ne zna ni broja ni imena, ali koje su u deset godina financirane, koje li simbolike, upravo sa 112 milijuna kuna iz raznih svjetskih liberalnih centara i iz same Vlade RH, stupili u otvorenu kampanju koja je suprotna inicijativi za raspisivanje referenduma i, pretpostavljamo, a danas će se sve vidjeti, uvjerljivo većinskoj volji građana.
Oni u tragikomičnim spotovima poput plaćenih nogometaša, glumaca i pjevača pozivaju građane da glasaju protiv, ne uviđajući kako rade antireklamu. Jer ti glumci, sportaši i pjevači su, za razliku od njih, ipak obično popularne i omiljene osobe.
Važnost referenduma
Vlastodršci u Hrvatskoj, što je, doduše, već povijesni i tradicionalni problem hrvatske politike, ne ponašaju se kao zastupnici i provoditelji volje naroda, već kao postavljeni upravljači od strane moćnih krugova izvan same zemlje u službi njihovih interesa, vizija i svjetonazora. Svoja politička opredjeljenja i svoje programe ne prilagođavaju i ne izvodi iz narodne volje i općih uvjerenja, koje i ne poznaju, već obrnuto nastoje sustavom manipulacija, a sredstva su danas moćnija nego ikada, najčešće pod firmom borbe za ljudska prava, prava manjina i civilizacijskih vrijednosti, svoju volju odnosno volju svojih gazda nametnuti narodu, promijeniti mu genetski i društveni kod, uvjeriti ga kako je u njegovu interesu ono što je protiv tog interesa, nametnuti mu svjetonazor koji mu je posve stran.
Ministarstvo odgoja šalje školama slikovnice koje slikaju obitelj koju čine dvoje djece nastale križanjem dviju mama koje žive zajedno i dvojice očeva koji žive jedan s drugim, odvojeni od mama. Kakav đavolski odgoj? S vremenom takva vlast narod, koji ugrožava njezinu poziciju, počinje doživljavati kao nešto neprijateljsko, počinje ga se bojati, a na koncu i mrziti ga i nazivati najpogrdnijim imenima, a sebe, kao što smo slikovito vidjeli u Vukovaru, doživljavati kao strano tijelo. Na djelu je, nema sumnje, specifičan oblik demofobije, što bi mogla biti najtočnija psihološka dijagnoza sadašnjih obnašatelja vlasti.
Oni su napredni, pametni, civilizirani, a narod je zajedno s inteligencijom, seljacima, liječnicima, poduzetnicima i svećenstvom zaostao, glup i barbarski i, da, fašistički! Reći će, dobili smo povjerenje birača, što stoji, ali nisu dobili bianco mjenicu za sve što rade, većinu čega nisu niti naznačili u svojim programima. Nije danas, 1. prosinca, samo glasanje o definiciji braka. U pitanju je puno više od toga. Opredjeljujemo se zapravo između narodnog identiteta i novog svjetskog poretka, koji bi da briše pojedinačnosti i posebnosti, zajedno s običajima, moralnim shvaćanjima i institucijama.
To je poredak koji je najtočnije nazvati liberalnim totalitarizmom, koji od liberalizma ima samo ime, koji kao i svaki totalitarizam traži novog čovjeka oslobođenog od tradicije, roditelja, obitelji, vjere i naroda, traži tabulu rasu u koju se može upisati i uprogramirati sve, ili neku divlju sortu na koju se mogu navrnuti nove u laboratoriju stvorene vrste. Odatle i taj začudno i na prvi pogled paradoksalan spoj komunističkog i (kvazi)liberalnog mentaliteta.
Konzistentni stavovi
Kao mjesto koncerta u sklopu kampanje spomenutih udruga najavljen je Trg Republike, ne Trg bana Jelačića. Učinjeno je to ne greškom, nego vrlo tendenciozno. Između opredjeljenja protiv braka kao zajednice muškarca i žene i drugih političkih stavova, primjerice o Crkvi, Bleiburgu, Domovinskom ratu, domovini i državi, postoji visok stupanj konzistentnosti.
Povik nogometaša Šimunića na kojega je odgovorila publika, ne zbog poistovjećivanja s jednom ideologijom, nego zbog kaprica, jest nepametan i štetan (uostalom, to je baš ono što ona druga strana jedva čeka i godinama priziva) ali ga je nemoguće ne dovesti u vezu s agresivnim zagovaranjem homo brakova, s protežiranjem srpske manjine, s razvijanjem srdačnih odnosa s Srbijom, čiji predsjednik negira i samo postojanje Hrvata, s Titom u veleposlanstvima, s proslavama četničkog ustanka itd.. Zakonit odgovor na neojugoslavenstvo jest neoustaštvo.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija
