Situacija je alarmantna: KRIVI SU HRVATI!!!
NEVJEROJATNO: U rat smo išli jer smo Srbima smanjili prava?!?!? – ”Mi smo zbog TOGA išli u rat, zbog TOGA smo napadnuti,” – kaže nitko drugi do predsjednik Vlade RH!!!!
{jathumbnail off}Cijela hrvatska javnost u ožujku je bila šokirana kad je čula da hrvatski premijer govori da Finska, za razliku od Hrvatske, nikad nije imala građanski rat. Naravno, ne zato što uopće nije istina da Finska nije imala krvavi građanski rat, već zato što je bilo očito da kad govori o građanskom ratu u Hrvatskoj premijer ne misli na II Svjetski rat, već na Domovinski rat. Objašnjenje da je izjava istrgnuta iz konteksta nije mnogo pomoglo, jer vraćanje u kontekst i čitanje transkripta cjelovite izjave nije promijenilo ni dojam ni smisao premijerovih riječi.
Javnost mu to do danas nije oprostila, a kamoli branitelji, no te nesretne rečenice ipak su ostale zatrpane pod konstantnom lavinom više ili manje spornih izjava Zorana Milanovića u proteklih nekoliko mjeseci. Premijer jednostavno ima potrebu sve komentirati, a ozbiljne krize koje svojim izjavama izaziva, često prejudiciranje pravosudnih odluka, direktni napadi na pravosuđe, otvoreni rat s Ustavnim sudom, rat s Europskom komisijom, stalni lapsusi i gafovi, ismijavanje političkih protivnika od sindikata do oporbe, konverzacija na saborskom aktualnom satu u stilu člana kvartovske bande… svi ti ispadi uspjeli su minorizirati čak i za hrvatsku javnost uvijek skandaloznu tezu o građanskom ratu, koja se već dva desetljeća promovira kako s istoka, tako i iz zapadnih centara moći.
Ili je možda javnost i sama počela prihvaćati tu tezu? Što se tiče hrvatskih novinara, čini se da među onima koji su prije neki dan pratili njegovo izlaganje pred Glavnim odborom SDP-a baš nikome nije zapela za uho rečenica u kojoj je Zoran Milanović ponovno aktualizirao svoju tezu o građanskom ratu. Preslušavajući naknadno njegov govor, lako je zaključiti da je Milanović ovaj put otišao je i korak dalje, izjavivši da su Hrvati ti koji su zapravo krivi za rat, pa i agresiju koju su sami doživjeli – jer su doveli u pitanje manjinska prava hrvatskih Srba?!? Žrtva je kriva jer je izazivala?!?
Skandalozno? Baš nitko nije komentirao tu rečenicu, baš nikome ona nije zapela za uho! Dakako, priznajem, posve sam je istrgnuo iz konteksta, ali sad ću je odmah vratiti u njen pripadajući kontekst, pa prosudite sami što je premijer stvarno rekao, ili nije rekao. Kontekst su bili, dakako, referendumi, kako onaj već obavljeni, o ustavnoj definiciji braka, tako i onaj potencijalno mnogo dalekosežniji, ‘referendum o ćirilici’, za kojeg je Zoran Milanović odlučno rekao ‘no pasaran’ – dokle god je on premijer. I zatim se bacio u trgovinu Ustavom. Evo od riječi do riječi:
PRIJEPIS VIDEO ZAPISA:
“Nećemo dopustiti da se ruše temelji društva koji su građeni minuciozno, uz uspone i padove, pa i uz pritiske, zadnjih 20 godina, kada su u pitanju sva ova prava o kojima sam govorio na početku. I prava manjina. Možda prije svega prava manjina. Jer mi smo zbog TOGA išli u rat, zbog TOGA smo napadnuti! To, tu povratka nema. I nikakve manipulacije, nikakvo provlačenje kroz ustavne rupe nas u tome neće pokolebati, tu popustiti ne smijemo. Jer zaista imamo posla s ljudima koji bi to htjeli razbiti preko noći.”
Kako ne bi ostavio nikakve dvojbe, Milanović je čak i ponovio naglasak da smo zbog TOGA napadnuti!
{youtube}ClmvUyMwERo{/youtube}
Njegova izjava problematična je na više razina. Sasvim sigurno u ovom društvu ima i onih koji će se u potpunosti složiti s Milanovićem, ali svakom dobronamjernom hrvatskom građaninu kristalno je jasno zašto su stotine tisuća Hrvata, i svih onih koji se takvima u političkom smislu osjećaju, išli u rat i zašto su milijuni drugih koji nisu išli u rat godinama trpjeli teror i neimaštinu te još uvijek trpe posljedice tog rata.
Zato što je agresija bila isplanirana desetljećima unaprijed i zato što je Srbija htjela hrvatski teritorij i to se ne može se opravdati nikakvim pogreškama novoizabrane hrvatske vlasti! Njih je zasigurno bilo, ali one nisu mogle preusmjeriti kotač zbivanja. Jedino što je s hrvatske strane moglo zaustaviti rat je sveobuhvatno popuštanje, zapravo kapitulacija mlade hrvatske države pred balvanima te pred tenkovima narodne nam vojske.
Slučajni premijer slučajne države? Izjaviti ovako nešto krunski je dokaz posvemašnjeg nedostatka emocionalne inteligencije i političke mudrosti, što nam u slučaju Zorana Milanovića, nažalost, nipošto nije novost.
No, problematična je njegova odlučnost, koja se ne zaustavlja samo na retorici, da vlastitoj volji podvrgne i prilagodi Ustav i zakone. Aktualne ustavne promjene u potpunosti su nepotrebne. Nezastarijevanje teških ubojstava uvodimo samo kako bi opravdali premijerove katastrofalne pogreške s Lex Perković, dijelom u pokušaju da zaštiti dragocjenog jugoslavenskog i hrvatskog obavještajca i njegove partijske nalogodavce, te da u vezi s tim spriječi prozivanje današnjeg SDP-a, a dijelom da napakosti onima koji su tražili Perkovićevo izručenje. Posve nepotrebna situacija, koja je od početka trebala biti prepuštena hrvatskom pravosuđu! Sudac je taj koji treba reći je li došlo do zastare i je li to uopće relevantno u ovom slučaju. A ne da nam se premijer pred kamerama na majku zaklinje da je došlo do zastare i da da on tu ne bi mogao pomoći ni rođenom ocu…
Jednako tako nepotrebna je situacija s referendumom o pravima nacionalnih manjina, koju je svojim slonovskim potezima u Vukovaru isprovocirao upravo Zoran Milanović i koju je svakako mogao riješiti i prije no što se krenulo u skupljanje potpisa – da je samo predložio kompromisno prijelazno rješenje koje je moglo smiriti strasti. Ovako ne možemo proći bez dugoročnih štetnih posljedica – održao se referendum ili ne.
No, u ovom istom govoru premijer je rekao i nešto dobro – javno je razmontirao drsku prozirnu laž koju je prethodnih dana ponavljala njnegova potpredsjednica. Vesna Pusić ustvrdila je, naime, da se radi o pravima na čije poštivanje smo se obvezali pri ulasku u EU i da bi smo iz nje morali izići kad bismo htjeli ta prava promijeniti. Nešto u razini njene prijetnje da ne bumo dobili mirovine ako ne glasamo za ulazak u EU. Ili njenog poziva da glasamo PROTIV, što god mislili. Milanović je u u svojem stilu njenu izjavu otpuhao kao kulu od karata, što ona u suštini i jest.
PRIJEPIS VIDEO ZAPISA:
“To je naš izbor! To je naš dogovor, ovo što imamo, naš konsenzus. Da, to je i dio pregovaračkog okvira s EU! Koji možemo promijeniti ako hoćemo. Ali nećemo. U tome se razlikujemo. Dakle, ne zato što tako misli Europska komisija, ne zato što to tako misli 100 zastupnika u EP, nego zato jer tako mislimo mi! I to smo rekli biračima.”
Ta pitanja su u različitim državama EU uređena na različite načine, priznao je Milanović, dometnuvši da nisu sva društva ista niti imaju istu povijest.
Dakle, potpuno otvoreno i iskreno, ne izvlačeći se na Bruxelles, London ili Beograd. I to je vrsta stava kakvog u načelu možemo samo pozdraviti! NO, ako je referendumsko pitanje krivo odabrano, ako je referendum štetan, to ne znači da ga treba zaustaviti tako što će se jednostavno pregaziti činjenicu da postoji 680 tisuća potpisa hrvatskih građana koji podržavaju referendumsko izjašnjavanje po tom pitanju. To znači da bi jedan imaginarni dobronamjerni premijer, kojemu nije prvenstveni interes tko drži vlast u vukovarskom Gradskom vijeću, i sam mogao predložiti održivo vatrogasno rješenje koje bi ne samo lokaliziralo, već bi i ugasilo požarište u Vukovaru, kako ono ne bi bila stalna prijetnja na nacionalnoj razini. To znači i da još uvijek sam Sabor stigne donijeti zakon kojim bi na simboličkoj razini ciljevi organizatora referenduma bili ostvareni, a da istovremeno ne bi bila suštinski ugrožena prava manjine u Vukovaru na korištenje svojeg jezika i pisma u službenoj komunikaciji.
Nažalost, i sam Milanović pod pritiskom je svojih ‘savjetnika’ koji mu zamjeraju da je on kriv što je Stožer dobio legitimitet kakvog ne zaslužuje, koji ga uvjeravaju da je u ovom slučaju potrebna željezna državnička ruka, te da je opasno dati građanima da direktno upravljaju demokratskim procesima. Nažalost, ti isti ne shvaćaju da kad se liberalna demokracija održava čvrstom rukom ona sama sebi postaje negacija. Diktature dolaze s različitim predznacima.
I zato se sad nalazimo usred drske trgovine Ustavom, u kojoj su se u kolo uhvatile stranke s potpuno suprotnih krajeva političkog spektra. Nekad se to zvalo neprincipijelna koalicija, danas nemamo razumijevanja za takvu političku korektnost: radi se o sramotnoj razbojničkoj trampi dugoročnih nacionalnih za dnevnopolitičke stranačke interese.
Ako referendum doista može postati sredstvo pomoću kojega većina može ugrožavati manjinu, to još uopće ne znači da direktna demokracija mora biti na zaplotnjački način pod svaku cijenu likvidirana, pa ni milostivo ‘samo’ uškopljena, već da je dužnost vlasti voditi odgovornu politiku koja neće poticati na ekstremna rješenja i reakcije, nego promovirati kontinuirani dijalog u kojem će se u poštivati prava nazivnih manjina jednako kao što se poštuje prava nazivne većine, i fly-by-wire održavati osjetljivu dinamičku (ne)ravnotežu, sve kako Ustav i zakoni ne bi postali samo alat ili pak maskirno sredstvo pomoću kojih manjina efikasno kontrolira i zapravo upravlja – većinom.
Autor: Ivan Hrstić/politikaplus.com
