Srbija ponovno napada!
U HRVATSKOJ SU JEDINO UGROŽENI – HRVATI ! Sramotno mlak odgovor hrvatske diplomacije
{jathumbnail off}Vidimo da je jučer objavljena po diplomatskim standardima i praksi teška međudržavna optužba od strane države Srbije prema državi Hrvatskoj, jer da se u Hrvatskoj navodno progone Srbi. Istina je upravo suprotna: u Hrvatskoj se od strane Srba progone Hrvati.
Progon hrvatskog naroda i vitalnih hrvatskih interesa je nakon instrumentaliziranja većine medija u Hrvatskoj, instrumentaliziranja djelatnosti dijela Državnog odvjetništva, navodnih nevladinih udruga građana, te konačno suradnika i funkcije Predsjednika Republike Hrvatske te dijela Vlade Republike Hrvatske eskalirao i poprimio oružane oblike. Iako bi se u Hrvatskoj nakon teških zločina protiv hrvatskog naroda i čovječnosti počinjenih više puta tijekom 20. stoljeća od strane srpske zajednice trebala uspostaviti NULTA STOPA TOLERANCIJE prema srpskom nacionalizmu, u Hrvatskoj se tolerira srpski nacionalizam, a pokušava uspostaviti nulta stopa tolerancije prema hrvatskom nacionalizmu koji je u osnovi obrambeni.
Garniture hrvatskih državnih vlasti i garniture parlamentarne oporbe, koja je po svemu sudeći također dijelom kreirana u velikosrpskoj kuhinji, ispod su razine zahtjeva sadašnjeg trenutka i ne štite u pravoj mjeri interese hrvatskog naroda. Usmjeravanje hrvatskih pogleda prema Velikoj Britaniji kao krivcu, makar je u nekim pitanjima ispravno, često puta je spin, a propušta se vidjeti pravo izvorište zla prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, a to su vlasti države Srbije i srpski šovinistički stroj.
Ovaj napad od strane države Srbije dolazi u prvom redu kao osnaživanje pozicije takvih hrvatskih vlasti koje srpskom šovinističkom stroju zapravo odgovaraju i djeluju suradnički, a tek u drugom redu kao protupropaganda. U državi Srbiji naime otvoreno djeluje neprijateljska organizacija prema državi Hrvatskoj strukturirana na način uvezivanja ostataka zločinačke vojno-represivne pojave samozvane „Republike Srpske Krajine“ (1990. – 1995.), a koju je zapravo ispravnije nazivati „Velikosrpska okupacija u Hrvatskoj“. Ta neprijateljska organizacije prema državi Hrvatskoj uživa domaćinstvo i podršku države Srbije. Srpski nacionalni cilj je potpuno jasan: iseljavanje Hrvata a naseljavanje Srba („Vojvođanski poučak“), praksa „krvi i tla“, a strategija i, konačno, taktika se prilagođavaju okolnostima i zahtjevima vremena.
Budući da sam se ispod teksta Vašeg suradnika Zorana Metera pod naslovom „Reakcije na izjave Tomislava Karamarka“ javio sa širim komentarom u kojem iznosim neke bitne činjenice koje nisam stigao tehnički porediti, a poznato mi je da je taj tekst u određenim krugovima preuzet, predlažem da se objavi kao zaseban tekst.
U bitnom Karamarkova ocjena ne stoji. Potpuno je jasno da već duže vrijeme, a vrlo aktivno od Mesićeve „Osme ofenzive“ koju je pun mržnje zlokobno označio pod „Cvijetom“ u Jasenovcu 2009., Hrvatska jest napadnuta i ORUŽANO. Hrvatski političar to bi trebao prepoznati i onda, ako hoće, to javno kazati. Ako neće, iz bilo kojih razloga, u redu, ali onda ni u kom slučaju ne smije izjaviti da se Hrvatska danas ne rastače i oružjem.
Dakle, kao dio bitnih događanja možemo navesti da je dana 7. lipnja 2011. Srbin, četnik, Paravinja oteo je hrvatsku djevojku Antoniju Bilić od koje su kasnije pronađeni tek neki posmrtni ostaci. Dana 12. kolovoza 2011. Srbi u Gvozdu su pjevali četničke pjesme i prijetili eliminiranjem hrvatskoj obitelji. Dana 28. studenog 2011. maloljetni četnici su u Borovu spalili hrvatsku zastavu.
Dana 13. ožujka 2012. godine Srbin Aleksandar Bogojević u Kistanjama kod manastira Krka prijetio je smrću hrvatskom novinaru Željku Huljevu, te je prethodno nasilno blokirao cestu tako da se njome nije moglo prometovati. Dana 23. travnja 2012. maloljezni četnici su u Borovu sprejem šarali velikosrpske grafite. Dana 3. svibnja 2012. policija je, kako je objavljeno, nemilice premlatila mladiće i djevojke (Hrvatice i Hrvate) u Gvozdu zbog toga što su slušali Thompsonove pjesme.
Dana 6. svibnja 2012. Srbin Petar Novaković, svjedok iz slučaja „Lora“, ubio je u Dalmatinskoj zagori Hrvata, zaklao ga je, i nakon što je priveden odmah je pušten na slobodu. Dana 11. srpnja 2012. ubijen je u selu Mala Popina, strateški iznimno značajnom prostoru između Knina i Srba, Hrvat otac petero djece. Ubijen je zbog navodnog duga od 500 eura. Dana 19. srpnja 2012. u Počitelju kod Gospića od podmetnute mine je poginuo Hrvat (52 godine), a minu je postavio Srbin, kako se navodi Milan Uzelac.
Dana 30. kolovoza 2012. četnik provokator iz Rijeke, naoružan nožem, je u kavani u Kninu uzvikivao „Ovo je Srbija“ nakon čega je došlo do obračuna, ali su privedeni i Hrvati koji su mu se suprotstavili. Dana 22. rujna 2012. betonskim „projektilom“ od 2 kg napadnuta je podružnica HSP-a u Sisku prigodom čega je razbijena staklena stijenka i srećom su izbjegnute ljudske hrvatske žrtve. Dana 29. listopada 2012. objavljeno je da je zahvaljujući i HDZ-u promijenjeno ime Gvozd u Vrginmost uz veliko ogorčenje Hrvata i prosvjed biskupa Košića.
Dana 10. studenog 2012. godine službenim priopćenjem SRP-a potpisanim od strane izroda totalitariste Ivana Plješe izlazi se s monstruoznim zahtjevom da se Srbima u Hrvatskoj dade konstitutivnost. Dana 12. studenog 2012. godine zlokobnim mukom je popraćena činjenica da su u Golubiću kod Knina ponovo bačeni balvani na cestu i da je promet onemogućen. Dakle, ponovo balvani! Dana 23. studenog 2012. godine rastrgana je još jedna hrvatska zastava pokraj slapa Krčić u blizini Knina. Dana 17. prosinca 2012. godine objavljeno je da je u Beogradu održana „Skupština Republike srpske Krajine u izbjeglištvu“ te je usvojen „dokument o pravu srpskog krajiškog naroda da obnovi RSK“. Dana 3. siječnja 2013. godine snažno se najavljuje da će se uvesti ćirilica u svakom mjestu gdje ima barem trećina Srba (Arsen Bauk). Dana 13. siječnja 2013. godine Srbin Vojislav Blažević, prikriveni diverzant, postavlja eksplozivne naprave u Podsusedu koje izazivaju srećom manje ljudske žrtve, a onda i goleme materijalne štete.
Dana 6. veljače 2013. godine objavljene su zastrašujuće i zlokobne fotografije okupljanja četničkih „veterana“ s četničkim šajkačama, zastavama i odorama kod Gvozda. Dana 9. veljače 2013. godine objavljeno je kako je dogradonačelnik Vukovara. Srbin, nazočio otvaranju paravojnog kampa za obuku mladih Srba u Apatinu.
Dana 13. travnja 2013. godine objavljena je Kalvarija obitelji hrvatskih branitelja iz Jakšića u Slavonsko-požeškoj županiji gdje ih, kako je navedeno, susjedi Srbi svakodnevno provociraju i prijete im da će ih zapaliti. Dana 6. lipnja 2013. godine Srbin Jovan Subotić sjekirom je prijetio istoj hrvatskoj obitelji Mate Matijevića uz, kako se navodi, uzvike kako neće dočekati zoru. Dana 9. lipnja 2013. godine u Kninu je ispod vozila 47 godišnjeg muškarca postavljena ekspolozivna naprava koja se nije aktivirala. Dana 3. studenog 2013. godine Srbin Boško Šapić je, prethodno im prijeteći klanjem i psujući majku „Ustašku“ zaklao dva Hrvata. Isti je, može se zaključiti, po načinu na koji je izveo zločin bio obučen za takve radnje. I to nije sve!
To je samo dio kronologije novog prilagođenog ratnog djelovanja koje je prema Hrvatskoj i ORUŽANO! Za sada je otvoreno na razini niskog intenziteta ali je svakom promatraču jasno da ESKALIRA. Velikosrpski zločini se nastavljaju uz potporu i aktivni angažman hrvatskih apatrida, bivših komunista i komunističkih zločinaca, te lažnih ljevičara i ucjenjenih hrvatskih političara. No, ni to nije sve!
Mnogi istaknuti hrvatski ljudi su bili i fizički napadnuti ili im je prijećeno, da sada i ovdje ne navodim njihova imena. Otvoren je i političko-pravni progon istaknutih hrvatskih ljudi, u kojem se koriste najbrutalnije metode totalitarnih režima. Ostalo je nerazjašnjeno i više drugih ubojstava značajnih osoba. I to nije sve! Svojevrsnim državnim udarom represivni aparat hrvatske države, dakle sila i oružje, uzurpiran je i koristi se bezakonito i bezmoralno protiv hrvatskih interesa, fizički progon hrvatskih ljudi i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar.
Iz iznesenog možemo zaključiti da ocjena da se Hrvatska ponovo rastače ali „ovaj put ne oružano“, jednostavno potcjenjuje ozbiljnost sadašnjeg trenutka.
Vodstvo HDZ-a, ako se dobro sjećam, ni 1990/1991. godine (Manolić, Tuđman, Mesić, Boljkovac…) nije imalo dobru procjenu događanja: „Rata nema i neće ga biti“. Ili je nije htjelo imati. Ne kažem, naravno, da je situacija ista, ali, eto.
Mr. sc. Stjepan Lozo/croative.net
