Takozvana Građanska akcija na misi za pokojnog poglavnika Antu Pavelića
NE PADA SNIJEG DA PREKRIJE BRIJEG… Pamtite li udbaške provokacije na Božić, kod zagrebačke Bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, za komunizma? Kreteni su ispred crkve bacali petarde, ometajući božićno slavlje. Nešto slično ponovno se događa. Naime, svake godine na 28. prosinca u istoj crkvi održava se misa za Antu Pavelića, pokojnog poglavnika NDH
{jathumbnail off}Aktivisti takozvane Građanske akcije izveli su ispred bazilike jednu od svojih predstava za povraćanje. Ometali su vjernike prilikom ulaska u crkvu. Vikanjem u megafon ometali su misu. Policajci su legitimirali samo sudionike mise!
Bilo je za očekivati da će se aktivisti takozvane Građanske akcije za božićnih blagdana pojaviti samo na toj misi. Članovi te opake družine pripadnici su drugih vjera i/ili drugih kršćanskih konfesija, u odnosu na većinske katolike, čime su istovremeno pozicionirani komplementarno u odnosu na političke i rodoslovne Hrvate. Iz nekog su teško objašnjivog razloga ljubomorni na pokolj djece u Betlehemu, pa su se na jednom transparentu hvalili kako je kod nas, u Jasenovcu, ubijeno 20.101 dijete! O čemu se tu radi, pokazuje takvo priklanjanje srbijanskim brojkama glede žrtava u NDH. Usprkos antifašističkoj mimikriji, policija nije smjela dozvoliti da se obični primitivci nakite židovskim zvijezdama, jer su Židovi kulturan narod. Židovi imaju pravo autonomno izraziti svoj stav o Anti Paveliću. Svatko od nas ima pravo osobno se odrediti prema NDH.
Nakon višestoljetnog traganja za protuzakonitom misom, konačno je pronađena u Hrvatskoj. Naravno da je to koncepcijski nemoguće, jer je praštanje temelj Isusovog nauka, ali to većina aktivista takozvane GA niti ne zna. Sve što je hrvatsko i/ili katoličko, za njih je nazadno, neprijateljsko. Nacija pamti njihov natpis “Ruka na srcu, govno u glavi”, pa onda brisanje njihove prljave guzice sa hrvatskom zastavom, kao i slične jednako “civilizirane” nastupe. Navodno je riječ o osobama skromne naobrazbe. Na “prosvjedu” u Palmotićevoj ulici policija nije legitimirala nikoga od njih, pa niti one koji su grubo vrijeđali pojedine sudionike mise.
U čemu je kvaka ovaj put? Koliko su nevladine udruge zaista nevladine? Vjerujem da je svima vama poznato kako su Matija Babić i Index.hr otvorili velik prostor ispadima takozvane Građanske akcije. Ali, kada se Matija Babić okrenuo protiv Zorana Milanovića i Vlade, pa i protiv Ive Josipovića, takozvana GA išla je svim sredstvima protiv Babića, kao da ih je Babić izdao. Aktivisti takozvane GA objavili su da određena firma registrirana na Matiju Babića nije platila porez, sugerirajući da bi to mogao biti razlog njegovog naglog kroatiziranja. Porezna konverzija Matije Babića nije bila dugog vijeka – ovih se dana vratio na svoju staru platformu, sa svastikom od crveno-bijelih kvadratića, na portalu Index.
Na koju se mantru naslanja današnje protuhrvatsko djelovanje? Zašto su mise za Mussolinija i Hitlera posve normalna stvar, civilizacijski opravdane i kršćanski prihvatljive, a misa za Antu Pavelića je svjetski problem? U Njemačkoj možete javno slaviti Hitlera, u nacističkoj odori, ali ne smijete pri tome vikati u megafon, odnosno narušavati javni mir i red kao pravo drugih i drugačijih. Mussolinijeva unuka je među glavnim protagonistima talijanske političke scene, a potomci Pavelića ne smiju pokazati da postoje. Iako se mnogi trude to dokazati, ne postoji fašizam u Hrvata, nego fašizam prema Hrvatima. Na ovome prostoru iskazali su se svi mogući totalitarizmi. Svaki od njih ostavio je Hrvatima mnoštvo nametnika.
Budite jako oprezni, jer protuhrvatske snage u RH i izvan RH žele generirati snažan nacionalan prkos baš na bazi ikonografije NDH, nadajući se da bi to moglo izazvati novi pogrom nad Hrvatima. Stoljećima smo se pozdravljali sa “Hvaljen Isus i Marija” i “Za dom”, a onda su ti tradicionalni pozdravi proglašeni klerofašističkim, jer su se upotrebljavali i u NDH. Hrvati su živjeli i preživljavali u NDH, pa je mnogima život oduzet. U NDH su jeli kruh, pa su nakon NDH gladovali. Sve pozitivno u NDH bezobzirno je odbačeno. Ove smo se godine uvjerili da je film “Lisinski” Oktavijana Miletića iz 1944. remek djelo. Predivan hrvatski jezik iz NDH posve je potisnut, “iskorienjen”, u tolikoj mjeri da ga danas većina Hrvata ne doživljava kao materinski. Sve je to ostalo iza nas, ali protuhrvatska histerija nikako da prestane. Različite “građanske” akcije vise nam na grbači, o našem trošku.
Tvrtko Dolić/croative.net
