Hoćemo li do kraja mandata trčati štafetu?
Kakva prevara referenduma! Kakva prevara milijun Hrvata koji su na referendumu glasali suprotno Josipovićevim sugestijama! Glasati ćete protiv moje volje? O.K. sad ćete vidjeti što sam u stanju napraviti! To je neizgovorena, ali jasna poruka naciji sa Pantovčaka i Burić je tu u pravu.
{jathumbnail off}Na kioscima se pojavio novi tzv. Jedinstveni hrvatski pravopis za kojeg je uporna i časna jezikoslovka dr. Sanda Ham grlo razderala objašnjavajući da u tom pravopisu nema ničeg novog ni epohalnog, odnosno nažalost ničega što već nismo vidjeli u Jugoslaviji kod primjene tzv. Novosadskog sporazuma, objašnjavajući da nas jezične dvostrukosti vode ravno u hrvatskosrpski, podsjećajući da je glavna deviza srpskohrvatskog i bila da možemo neku riječ izgovoriti i ovako i onako! Govorite kako god hoćete, sve vam je to isto, hrvatski, srpski, hrvatskosrpski, srpskohrvatski! U Saboru se s druge strane upravo izglasava novi zakon o registriranom partnerstvu kojim ljevica na čelu sa predsjednikom Josipovićem uzvraća naciji udarac obzirom da je narod na referendumu o braku glasao suprotno invektivama dragog predsjednika. Zakon kao odmazda za referendum! I samo je zastupnik HDSSB-a Burić eksplodirao rekavši da je ovakvo držanje Josipovića podmuklo i nedostojno njegove funkcije! Da sudjeluje u tome da pravnim zavrzlamama istospolne zajednice imaju pravo na usvajanje djece tako da je heteroseksualnim zajednicama brak ostao samo kao jezična figura. Kakva prevara referenduma! Kakva prevara milijun Hrvata koji su na referendumu glasali suprotno Josipovićevim sugestijama! Glasati ćete protiv moje volje? O.K. sad ćete vidjeti što sam u stanju napraviti! To je neizgovorena, ali jasna poruka naciji sa Pantovčaka i Burić je tu u pravu.
Prkosimo Njemačkoj i odgovot će sigurno uslijediti
Paralelno s tim teče promjena Ustava po kojoj će lex Perković završiti na hrvatskom sudstvu, Njemačkoj ćemo opet reći odlučno “ne” i tako nacija nikad neće službeno doznati da je izvršni odbor CKSKH kojem je od 1972. do 1980. godine na čelu bio Ivica Račan, odobravao udbaške likvidacije niti ćemo ikad saznati puni sastav tog monstruoznog tijela. Uz sve to, nove ustavne promjene donose i regiju kao novi oblik lokalne uprave što je doprinos potrebnoj decentralizaciji, ali na ovaj način postavljen, to je zapravo početak kraja hrvatske države kakvu do sada znamo, obzirom da ćemo sada dobiti pet Jakovčića i pet IDS-ova. Možda neće svi biti tako odani susjedu i lokalnoj manjini kao IDS Italiji i talijanskoj manjini koja ima dvojezičnost i u mjestima gdje ih ima zanemariv broj, možda neće svi biti utočište Lepoj Breni, Šerbedžiji i svima drugima koji nisu htjeli hrvatsku državu, ali način na koji se sada regionalizira država, to je nesumnjivo službeni početak rastakanja Hrvatske i taj se proces više neće moći zaustaviti ako sad prođu ustavne promjene kako su zacrtane. Ustavne promjene koje omogućavaju da se Perkovića ne izruči Njemačkoj, te ustavne promjene koje otvaraju proces rastakanja države izglasane će biti ne samo glasovima lijeve koalicije, jer da nema HDSSB-a i laburista Josipović ne bi uspio sa svojim naumom.
Laburisti i HDSSB drže ljestve Milanoviću
Laburisti su realno govoreći najveći politički lažnjak na političkoj sceni jer narodu prodaju najpoželjnije iluzije o radničkoj jednakosti i o tome da će eto oni promijeniti svijet negdje na crti socijalističke pravde. Premda, gdje god su na vlasti nikakvog traga te njihove proklamirane spasonosne formule, jer je jednostavno nemaju. Nema ničega osim šarenih laži i prodavanja starih iluzija koje gladna nacija uzima kao narkotik. No, dignuvši ruku za nove ustavne promjene koje realno znače „ne” izručenje jednog udbaškog čelnika kojeg se sumnjiči za likvidacije emigranata, laburisti su se ideološki razodjenuli do kraja. Jer na kraju ispada da sva ta ljevičarska ekipa funkcionira kao „pluralizam unutar socijalističkog saveza” obzirom da kad god je Partija u pitanju, kad god je partijska povijesna Omerta u pitanju, kad se god ozbiljnije zagrebe ispod površine, oni trče jedan drugom u zagrljaj i su svi kao jedan! U međuvremenu su osvojili Savkin HNS i „provalili” još u onaj stari Budišin HSLS (koji upravo sprema koliaciji sa Gabrićem!) tako da se ispod tog istog kišobrana krije sve više likova koji u ključnom trenutku na poziv partije odmah kliču: na zapovijed!
Stečaj sa preustrojem nije drugo negoli druga faza privatizacije
Kad se svemu tome pridoda stečaj sa preustrojem kojim se pod dirigentskom palicom ministra Linića harači po firmama odlučujući krajnje arbitrarno koga će poslati u stečaj, a kome će pomoći, mi smo svjedoci stvaranja jedne posve nove Hrvatske i taj posao se sada zakucava ustavnim promjenama. Naime, ovaj Linićev zakon nije ništa drugo negoli „druga faza privatizacije” jer će po tom modelu stotine poduzeća promijeniti vlasnika, a sve pod organizacijskim vodstvom SDP-ovog ministra financija! Klasična, tipična, već smo je vidjeli, ništa drugo negoli : druga faza hrvatske privatizacije koju opet vodi politika samo ovaj put sa drugim zastavama. Nakon prve faze privatizacije vidjeli smo taj ponor nepravde i pljačke, a ništa ne sugerira da će sada biti bolje. Možda perfidnije, možda lukavije, svakako izvan dosega medija, ali podjednako politički i stranački arbitrarno kao i onda!
Koju ova vlast ako nikako onda, silom nije promijenila
Pogledajte što nam sve je ova vlast na ideološkoj razini do sada donijela. Promijenili su nam jezik, da baš promijenili, jer novi pravopis bez bilo kakve potrebe vodi hrvatski prema srpskohrvatskom! Slovenija je jezik uredila posve samosvojno čak su donjeli i dodatak izmislivši slovenske riječi za sva moguća tehnička pomagala koja donosi novo tisućljeće. Crnogorci su napisali novi pravopis i novu gramatiku pazeći pomno da razvijaju autohtonosti koliko i gdje je god to moguće. Bošnjaci svako malo izbacuju nova jezična rješenja ne bi li svoju samosvojnost i jezično do kraja zaokružili. Samo Hrvati, ti najbolji Jugoslaveni od kad je prokletstvo od Jugoslavije izmišljeno, tumaraju starim jugoslavenskim stazama, prepuni nostalgije i molećivog političkog pogleda koji vapi za zajedništvom, regijom, utopljenošću hrvatstva u bilo kakvo jugoslavenstvo. Ta patologija, ta nenormalnost, ta anacionalnost koju nitko čak ni u regiji ne iskazuju kao Hrvatska, to traži znanstveno proučavanje. Jer, budimo realni, to nije normalno! Naime, mi se kao politička nacija ne ponašamo kao normalan svijet!
Mi uporno tragamo za mrvicama dokaza da samosvojni nismo i da nam država u tom smislu i ne treba. Kod svih drugih naroda država je upravo nužni okvir samosvojnosti i samostalnosti. Nitko toliko ne bježi od sebe i onoga što jest, nitko toliko ne bježi od svoje povijesti i tradicije kao lijeva Hrvatska i njeni postsocijalistički lideri koji se još nisu „skinuli” sa tog političkog heroina. “Regija” to im je neka vrsta metadona, ali navika se ne skida! Jezik su dakle odgurnuli od sebe i vratili ga prema Beogradu (ne dakako kao u doba Novosadskog sporazuma jer to baš tako sada nije moguće, ali najviše što se sad dalo napraviti!). Vjeru i tradiciju ruše na svakom koraku, sada je na redu revidiranje ugovora sa Vatikanom, a doslovno kao odmazdu pripremaju zakon o registriranom partnerstvu koji će zaobilazno, ali ipak dopustiti usvajanje djece! To vam je kazna jer nas niste poslušali na referendumu, tako glasa neizgovorena, ali zato ništa manje jasna poruka Milanović – Josipovićeve vlasti!
Na regionalnoj razini već su potpisali dogovor oko stvaranja regionalnog sveučilišta, počasni udarac je već izveo tko će drugi negoli zagrebački fakultet političkih znanosti, a u tijeku je razrada plana glede „regionalne parlamentarne suradnje” na kojoj danonoćno radi Milorad Pupovac! Za sada ostaje jedino pitanje termina, kada ćemo dakle dobiti povezanost u regiji poput Beneluxa ili po skandinavskom modelu. Dakle neku vrstu zajedničkog parlamenta, ne baš zakonodavnog u prvu ruku, ali za početak savjetodavnog svakako. Mali je problem što smo ušli u Uniju pa to baš i nije lako napraviti, ali ako se država regionalizira kako se planira može se najprije krenuti sa regionalnim zajedničkim parlamentima. Unija protiv toga nema ništa protiv! I sve se to radi premda smo ušli u Uniju kao samostalna država! Premda bi po svakoj logici naša europska integracija trebala biti centralna politička tema! Ali, mi bježimo i od hrvatske države i od njene integracije u Uniji i samo hrlimo u regiju. Vanjskopolitički tu nas podržava London, unutarpolitički, ljevica je svu svoju energiju i emocije stavili u tu funkciju!
Hoćemo li do kraja mandata trčati štafetu?
U ideološkom i svjetonazorskom smislu, u smislu smjerova našeg strateškog razvoja u odnosu na sve što je bilo zatečeno kad je do promjene vlasti došlo, možemo slobodno razgovarati u kontekstu teze da je kod nas zapravo izvršen svojevrsni ideološki državni udar. Nakon ovakvih ustavnih promjena kakve slijede i nakon svega što su do sada napravili od eutanazije ureda za istraživanje komunističkih zločina do nasilnog uvođenja ćirilice u krvavi Vukovar mi u iduću godinu ulazimo sa hrvatskom državom kakvu do sada nismo vidjeli! Jer, više ni brak nije kao što je nekad bio, jer više ni Crkva nije kao što je nekad bila, jer više ni Europa nije što je nekad bila, više ni udbaši i udbaške likvidacije nisu što su nekad bile, više ni Njemačka nije što nam je nekada bila, jer više ni stečaj nije kao što je nekad bio, jednima se dugovi opraštaju, drugima se ne zaboravljaju! Oporba kako vidimo nema energije zaustaviti tu silovitost dvotrećinske vlasti koju čine snage ukupnog „pluralizma unutar socijalističkog saveza” (usput govoreći je li ikad itko bilo gdje čuo i vidio da je gospodin Hrelja taj časni i postojani dio velike vladajuće koalicije jednu riječ progovorio o bilo kojoj od tema koje muče umornu naciju???)! Prema tome, Bruxelles ostaje jedino mjesto i jedna snaga i nada da se zauzda ovaj lijevi teror koji se neće zaustaviti sam po sebi. Nastave li ovako, ako ne iduće godine, mi ćemo u zadnjoj godini njihovog mandata zacijelo imati na stolu dilemu: hoćemo li trčati štafetu? Goran Radman do pola atletske staze, Nikica Gabrić od pola do kraja kruga na maksimirskom stadionu, oni sami bacaju prije novčić da odluče tko će Mu predati štafetu, a Josipović štafetu ozaren čeka u loži kako bi poručio naciji ”sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost”! Nemoguće? Jeste sigurni? Pa je li bilo moguće da o braku raspravljamo onako kako smo raspravljali? Je li bilo realno da će im pasti na pamet stvarati ”regionalno sveučilište”? Uostalom je li bilo kome palo na pamet prije par godina da će se Hrvatska onako narugati i onako ismijati Njemačku kako je to Milanović napravio u priči o lex Perković? Prema tome, dobro razmislite prije negoli bilo što kategorički ustvrdite kad se radi o ovoj vlasti….
Autor: Tihomir Dujmović/Dnevno.hr
