VIDEO: Ljudi se sjete beskućnika samo za blagdane
Ljudi se sjete beskućnika za blagdane, mi smo im posvetili tri godine života, bilo je genijalno
{jathumbnail off}Bilo je to početkom devedesetih godina prošloga stoljeća u vrijeme koje svi u Hrvatskoj pamte po Domovinskom ratu. Mi ga pamtimo i po tome što smo sudjelovali u projektu zbrinjavanja zagrebačkih beskućnika pune tri godine.
Dakako, u početku nismo znali da će sve tako dugo potrajati ali sve u svemu, bile su iako teške godine, na neki način i lijepe jer smo mogli napraviti puno dobra. U barakama smještenim u sjeni starih kestena i hotela tada zvanog Esplanade, adresa Grgura Ninskoga bb bio je za mnoge nesretnike jedini dom kojega su imali. Razloga za to je bilo koliko i njihovih osobnih sudbina, neki su deložirani iz stana radi pravnih procedura, neki nisu mogli plaćati podstanarstvo, drugi opet jer su voljeli skitnju i biti u ‘žiži’ na ulici gdje je uvijek pa čak i u tim godinama bilo relativno lako prosjačenjem doći do novca. Bilo je ratno stanje pa bi nam u svako doba dana i noći netko od prognanika i izbjeglica pokucao na vrata prenoćišta Predah i pitao ima li mjesta?
Mjesta je bilo na podu, na strunjačama, našem rezervnom smještaju nakon što bi popunili dvije sobe u kojima je spavalo oko pedeset muškaraca. Za umorne i opterećene kakvi su uglavnom bili ti ljudi i to je bilo prihvatljivo. Neki su ostajali samo pokoji dan a neki i godinu, dvije pa čak i do kraja, do listopada 1995. kad je Predah zatvoren odlukom gradskih vlasti kao nesigurno mjesto za život. I bilo je. Daščara stara sedamdeset godina nije bilo najsretnije rješenje ali je ipak ostala nedirnuta (sve do ove godine kad je napokon srušena) pa smo stigli ponovo otići tamo i snimiti dokumentarac Korica kruha kojim smo željeli senzibilizirati javnost na problem beskućništva u Hrvatskoj.
Korica kruha počinje kadrovima snimljenima oko Predaha i u samom prenoćištu. Bio je to vrlo emotivan trenutak. Krenula su sjećanja… na stotine ljudskih sudbina od kojih smo neke jako dobro poznavali. A znalo je tamo biti opasnih tipova, zatim oboljelih od neizlječivih bolesti, jedan je umro na vratima prenoćišta. U kaputu je imao 50 tisuća maraka. Uopće nije morao spavati tamo, mogao si je kupiti stan s tim novcem. Jednom je netko aktivirao ručnu bombu pa je kao vrući krumpir bacio u ruke drugom korisniku. Jedan od volontera, sada svećenik, bio je nevjerojatno pribran i brz, zgrabio je bombu i bacio preko Miramarskog podvožnjaka pa je eksplodirala u Botaničkom vrtu i nitko nije stradao. Ma, u Predahu je bilo genijalno. Na život i smrt, ali svi smo hvala Bogu još živi.
U međuvremenu film je prikazan samo nekoliko puta po našim župama te na Festivalu vjerskih filmova Niepokalanov u Poljskoj i na njegovoj hrvatskoj inačici trsatskom festivalu. Od neki dan dokumentarac Korica kruha je u ponudi Web TV portala Dnevno.hr pa je time i napokon dostupan široj publici. Uživajte…
{youtube}eAB7-EYH97A{/youtube}
Autor: Dražen i Kristina Bušić/dnevno.hr
