AMERIKA – Potpuna LGBT indoktrinacija; RUSIJA – Putin je to na vrijeme spriječio
Pročitajte kako su LGBT udruge uz blagoslov američkih vlasti ušle u školski sustav gdje vrše besramno ispiranje mozga djeci i tinejdžerima. Roditelji su, nažalost, nemoćni bilo što napraviti da zaštite svoju djecu od najrazličitijih oblika perverzije. Ruski predsjednik Putin, očito odlično upućen u sve što se po tom pitanju događa, na vrijeme je spriječio da se isti scenarij ne dogodi i u njegovoj zemlji.
Na Vladimira Putina srušio se val kritika i poziv na bojkot ZOI u Sočiju zbog stroge zabrane homoseksualne propagande maloljetnicima, u što spadaju i gay parade. Zbog čega je zabrana homoseksualne propagande u Rusiji bila sasvim logičan potez i što se to godinama događa u američkom školstvu pod utjecajem gay lobija pročitajte u sljedećem tekstu.
Kvirizacija američkog obrazovanja
Nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin u lipnju prošle godine u rusku Dumu odaslao zakon kojim se strogo zabranjuje homoseksualna propaganda maloljetnicima, na njega se sručio bijes zapadne javnosti iako se radi o unutarnjem svjetonazorskom pitanju jedne zemlje i iako takvim zakonom nije uopće došlo do ugrožavanja ljudskih prava. Zbog tog zakona kojim se štite maloljetnici Rusija se našla pred velikim udarom kritika, a predstojeće zimske olimpijske igre u Sočiju iskorištavaju se kao poligon za osvetu Putinu što se drznuo zaustaviti divljanje homoseksualnih udruga i poguban utjecaj gay lobija na djecu i mlade. Bojkot olimpijskih igara najavili su političari poput njemačkog predsjednika Glaucka i potpredsjednice Europske komisije Viviane Reding, francuski predsjednik Hollande i ministar vanjskih poslova Laurent Fabius, poljska delegacija i naravno, delegacija američkog predsjednika Obame. Na bojkot je pozvala LGBT aktivistkinja ruskog porijekla Masha Gessen, poznata po svom priznanju da je krajnji cilj homoseksualnog pokreta uništenje institucije braka, a osim bojkota olimpijskih igara traži se sve veći pritisak i izolacija Rusije od strane međunarodne zajednice ukoliko ne ukine zakone koji su trn u oku daljnjem napredovanju homoseksualne agende.
Obrazovanje je već 1972. godine bilo dio američkog homoseksualnog plana i programa, ali tada se to činilo teško ostvarivo. Šesta točka platforme gay prava koja je usvojena na Nacionalnoj koaliciji homoseksualnih organizacija u Chicagu 1972. godine sadržavala je zahtjev za federalnim financiranjem i podrškom programa spolnog odgoja čiji bi autori, a također i predavači, trebali biti lezbijke i homoseksualci. Prema tim programima homoseksualnost se treba prezentirati kao valjanu i zdravu opciju, a homoseksualni životni stil kao održivu alternativu heteroseksualnosti. Takvi se programi moraju implementirati na nivou saveznih država gdje god je to moguće. Ova platforma gay prava sadržavala je između ostalog zahtjev za potpunim ukidanjem dobne granice za spolne odnose.
U tekstu Roberta R. Reillyja „Kvirizacija obrazovanja: Puno je gore nego što mislite“ opisana je strategija koju koriste vodeći homoseksualni aktivisti da bi LGBT ideologiju i propagandu uspješno uveli u obrazovanje. Osnivač vrlo moćne Gay, lezbijske i straight obrazovne mreže (GLSEN) homoseksualni aktivist Kevin Jennings izložio je 1995. godine na jednoj homoseksualnoj konferenciji nacrt uspješne retoričke strategije kojom će se slomiti otpor javnosti kod uvođenja LGBT ideologije u javne škole. Konferencija se održavala pod nazivom „Kako pobijediti u kulturološkom ratu“. Jenningsova strategija predvidjela je da bi konzervativna javnost mogla optužiti homoseksualne udruge da su se polakomile za djecom kao seksualnim plijenom ukoliko krenu s uvođenjem LGBT propagande u javne škole. Dosjetili su se kako će svoje protivnike potjerati u defenzivu: konstantnim prikazivanjem homofobije kao društvene opasnosti koja se može iskorijeniti jedino tako da se djecu od malena uči kako je homoseksualnost normalna i prirodna pojava. Drugi argument je da se time štite prava djece koja u sebi osjećaju istospolne sklonosti tj. njihovo pravo na spolni odgoj i obrazovanje koje mora biti prilagođeno seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu osobe sukladno načelu Yogyakarte br. 16.
Situacija postaje posebno ozbiljna tamo gdje su legalizirani istospolni brakovi. Naime, iz obiteljskog zakona se ne može maknuti uvjet da supružnici moraju biti različitog spola kako bi im se priznala bračna prava i očekivati da će sve nastaviti biti po starom, osim što će se subotom vjenčati pokoji homoseksualni par. Homoseksualni brak u tom slučaju postaje društvena vrednota i institucija koja se treba poštovati i slaviti na isti način kao i brak između muškarca i žene i nikakva diskriminacija u tom slučaju ne dolazi u obzir. Ni u pogledu posvajanja djece, ni u pogledu odgoja svih narednih naraštaja djece u obrazovnim institucijama od vrtića pa nadalje. Vaša djeca nisu više vaša djeca već potencijalna LGBT djeca. Ista stvar vrijedi i za države gdje postoje registrirana partnerstva jer je to dovoljan pokazatelj utjecaja homoseksualnog lobija na političke strukture i zakonodavstvo.
Čim je organizacija koju je osnovao Jennings – Gay, lezbijska i straight obrazovna mreža (GLSEN – Gay, Lesbian and Straight Education Network) – počela igrati sve veću ulogu u američkom obrazovanju pokazala je vrlo brzo svoje pravo lice. 2000.-te godine izbio je u Massachusettsu (prvoj američkoj saveznoj državi koja je priznala istospolne brakove 2004. godine) tzv. Fistgate skandal nakon što su članovi Koalicije za roditeljska prava pustili u javnost snimke koje su krišom snimali za vrijeme radionice koja se održala u sklopu državne konferencije o obrazovanju, a sponzoriralo ju je Ministarstvo obrazovanja i Gay, lezbijska i straight obrazovna mreža. Za vrijeme održavanja radionica snimljeni su zaposlenici Ministarstva obrazovanja homoseksualne orijentacije kako s učenicima u dobi od 12 do 18 godina, koji su autobusima dovoženi na konferenciju iz cijele države, vrlo eksplicitno razgovaraju o homoseksualnom seksu i svim drugim oblicima seksa te kako ih potiču na eksperimentiranje i istraživanje vlastite spolne orijentacije te daju savjete kako se ponašati prilikom izlaska s istospolnim partnerom/icom (kako ‘uletiti’ potencijalnom istospolnom partneru ili partnerici itd.) Afera je dobila ime prema riječi „šaka“ (engl. fist) jer su zaposlenici Ministarstva snimljeni kako učenicima objašnjavaju kako ugurati šaku u anus partnera. Slučaj je završio na sudu te su zaposlenici Ministarstva zbog snimkidobili otkaz.
Međutim, u svibnju 2009. predsjednik Obama imenovao je Kevina Jenningsa da vodi Ured za sigurne škole bez droga i nasilja koji djeluje u sklopu američkog Ministarstva obrazovanja. To je ovom radikalnom homoseksualnom aktivisti dalo priliku da uvede razne homoseksualne i transordne programe u državne škole širom SAD-a pod krinkom borbe protiv nasilja i homofobije. Njegovo imenovanje nije sablaznulo javnost samo zbog Fistgate skandala već i zbog vulgarnih ispada koje je Jennings imao prema konzervativnim udrugama, a ponajviše zbog toga što se u medijima počelo sve više pisati i govoriti o jednom detalju koji je sam opisao u svojoj knjizi Svaki deseti profesor (One Teacher in 10) u kojoj je dokumentirao istinite priče otvoreno lezbijskih i homoseksualnih profesora i njihova iskustva u borbi protiv predrasuda u školstvu. Budući da se tu našla i njegova autobiografska priča, javnost je imala prilike doznati da je Jennings prikrio očiti slučaj zlostavljanja maloljetnika dok je još bio profesor u srednjoj školi u Massachusettsu 1988. godine. Njemu se u povjerenju obratio 15-godišnji učenik i ispričao mu da ga je zaveo stariji muškarac u jednom zahodu na autobusnoj stanici. Svog je profesora upitao da li da nastavi vezu ili ne. Jennings se u knjizi hvalio kako se uvijek s ponosom sjeti što je tada savjetovao učeniku. Savjetovao mu je da nastavi odnos sa starijim muškarcem, ali da koristi kondom.
Kao član Obamine administracije takva je osoba mirno nastavila s obavljanjem dužnosti nametanja odgojnih politika malodobnoj američkoj djeci. Pored toga, većina nastavnika koji su snimljeni na vrpcama u aferi Fistgate vraćena je nakon nekog vremena na posao, a homoseksualni plan se u školama i vrtićima provodio prema svom programu. Brojni programi GLSEN-a uvedeni su u američke škole, tako da se prema kalendaru tijekom cijele školske godine odvijaju LGBT aktivnosti u kojima sudjeluju svi učenici osnovnih i srednjih škola. Tako se, na primjer, Dan šutnje odvija svakog travnja kao znak podrške šutnji na koju nailaze homoseksualci, lezbijke i transrodne osobe. Učenici se potiču da cijelog dana šute u školi u znak protesta i solidarnosti, a neki učenici čak nose i selotejp preko usana. Na taj se način učenici svih državnih škola pretvaraju u homoseksualne aktiviste. Ujedno se toga dana ili u drugim prigodama, kao što je primjerice Nacionalni dan outanja, prigodno obrađuju homoseksualne teme po školama i poduzimaju konkretne akcije poput zahtjeva za održavanjem Queer-friendly maturalne večeri i slično. U sredinama gdje to već dulje vrijeme traje, poput Massachusettsa, učenicima je doslovno ispran mozak te agresivno i vulgarno napadaju zabrinute roditelje koji im žele pružiti stvarne činjenice o homoseksualnosti.
U skandaloznom članku objavljenom 2002. u časopisu Insight on the News pod naslovom „U Massachusettsu je 1984. godina a Veliki Brat je gay“ nabrojane su sve gadosti kojima su djeca godinama izložena u toj državi, ali i drugdje u Americi, pod okriljem osnovnih i srednjih javnih škola, bez znanja roditelja. „Širom Sjeverne Amerike nastavnici potiho mejnstrimiziraju homoseksualno ponašanje čak i petogodišnjoj djeci. Brojna izvješća govore o tome da se prilikom održavanja nastave u sklopu „Gay dana“ u školama otkazuju normalni satovi i učenici su prisiljeni prisustvovati obaveznim aktivnostima prilikom kojih im homoseksualci slikovito objašnjavaju svoj „životni stil“. Pri tom se koriste takve tehnike kontrole uma kakve su bile poznate jedino u školama nekadašnjeg Sovjetskog saveza.“ U priručniku za Zdravstveni odgoj za 1. razred srednje škole u Silver Lakeu piše: „Svoju sposobnost uspješnog seksualnog funkcioniranja i pružanja zadovoljstva drugoj osobi možete u ranom pubertetu s puno manje straha i nelagode testirati s osobama istog spola.“ Ovaj priručnik učenici nisu smjeli iznositi van škole, a pogotovo ga nisu smjeli nositi doma gdje bi ga mogli pročitati roditelji. Upravo stvari koje su roditelji prisiljeni poduzimati ne bi li zaštitili svoju djecu od takvih lekcija su nevjerojatne. U državama gdje su legalizirani istospolni brakovi školsko osoblje šikanira roditelje na način da su prisiljeni podnositi žalbe, međutim bez ikakva rezultata. Političari i novinari u tim državama ne žele pomoći roditeljima jer je homoseksualni stil života izjednačen sa heteroseksualnim samim priznanjem istospolnog braka i djeca i roditelji moraju izvući deblji kraj. Najčešća rečenica koju roditelji mogu čuti od strane ravnatelja kada se pobune protiv neprimjerenog školskog kurikuluma jest: „Pa vi ste jedini koji se do sad na to požalio.“ Zvuči li vam ovo možda poznato?
Ugledni psihijatar Nathaniel S. Lehrman rekao je da program spolnog odgoja koji se podučava u školama savezne države Massachusetts djecu spušta na „razinu životinja“ i dugotrajno ih unesrećuje. „U ovim se školama odvija sustavna promidžba homoseksualnosti i promiskuiteta koja dovodi do seksualne konfuzije i eksperimentiranja kod djece.Takav spolni odgoj raspršuje i trivijalizira njihovu sposobnost da uopće iskuse vjernu seksualnu strast koja bi kasnije trebala biti temeljem njihovih brakova. Nestabilna mladež može postati naročito ranjiv plijen za homoseksualce koji aktivno rade na njihovom zavođenju.“
Obama je 2011. bio prisiljen maknuti Kevina Jenningsa s čelne pozicije za vođenje programa škola sigurnih od droga i nasilja jer je konzervativna udruga Massresistance iz Massachusettsa stalno otkrivala neugodne materijale koji su šokirali roditelje širom Amerike te su oni putem svojih zastupnika u kongresu vršili pritisak da ga se ukloni s te pozicije ili da se ukine financiranje Ministarstvu obrazovanja koje novac troši da bi učenike indoktrinirala štetnom homoseksualnom propagandom. Međutim, i nakon Jenningsa kvirizacija obrazovanja u Americi uspješno se nastavlja. Kalifornija je druga država u Americi koja je nakon Massachusettsa legalizirala istospolne brakove. Njihovo Ministarstvo obrazovanja dodalo je ove godine oko 40 naslova lektire za osnovne (6. do 8. razreda) i srednje (1. do 4. razreda) škole na temu homoseksualnosti i rodne konfuzije. Po prvi puta se na popisu školske lektire nalaze naslovi nosioci književne nagrade Stonewall, gay nagrade za književnost koja slavi homoseksualni način života. Što znači da se radi o knjigama za odrasle, a ne za maloljetnike, na što upućuju i upozorenja o sadržaju i jeziku koji je neprimjeren maloljetnim osobama. Međutim, u svrhu promicanja ‘tolerancije’, takva se upozorenja nonšalantno zaobilaze.
Skandali u američkom obrazovanju učestali su dok roditelji prolaze pravi pakao u borbi sa školama i vrtićima kako bi zaštitili svoje dijete od neželjene indoktrinacije kroz nastavne programe. U 2011. godini je prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) registrirano 1664 slučaja zaraze HIV-om putem homoseksualnih odnosa u dobnoj skupini od 13 do 19 godina, a čak 6354 slučaja zaraze istim putem u skupini od 20 do 24 godine. Širenje tog virusa zadnjih je godina u SAD-u poprimilo razmjere epidemije, a u školama se o tome šuti i umjesto toga djeci se agresivno promiče homoseksualno ponašanje. Budući da su se dvije velesile, SAD i Rusija, navikle međusobno špijunirati tijekom desetljeća hladnog rata, sasvim je vjerojatno da je ruski predsjednik itekako dobro bio upućen u ono što američke gay udruge rade djeci preko obrazovnih institucija. Njegove zabrane homoseksualne propagande maloljetnicima, u što spadaju i gay parade, kao i zabrana posvajanja ruske djece za strance koji dolaze iz zemalja koje su legalizirale istospolne brakove, sasvim su razuman i logičan obrambeni potez u kulturološkom ratu koji je pripreman desetljećima, a svoj je nevjerojatan zamah dobio imenovanjem Barracka Obame na mjesto predsjednika SAD-a čime je provođenje homoseksualnog plana i programa postalo jednim od prioriteta američke unutarnje i vanjske politike.
Izvor: zdravstveniodgoj.com
