FARE je obmana – navijača tu gotovo da i nema, već LGBT družina i radikalni lijevi politički aktivisti vuku konce

{jathumbnail off}Nema navijača, čak ni od trećeligaša…

FARE znači “Fans against racism Europe” (navijači protiv rasizma u Europi). Ali navijače tu morate tražiti povećalom. Na mrežnoj stranici FARE-a, navedene su sva društva i organizacije, koji su učlanjeni u FARE. Njih preko stotinu. Tu gotovo da nema nogometnih navijača. Tu nema kluba pravih navijača gotovo niti iz jednog jedinog europskog nogometnog kluba. Ne samo da nema navijača iz glavnih velikih klubova kao Bayerna, Reala, Barcelone, Juventusa, Milana, Arsenala, Parisa, itd., već nema navijača ni iz manjih drugoligaških, ili trećeligaških klubova. Samo nekoliko manjih beznačajnih navijačkih ljevičarskih grupa i par malih amaterskih klubova.

Velika većina organizacija koje su članovi FARE su političke nevladine organizacije, NGO-ovi, čiji je cilj politički aktivizam. Gomila ljevičarskih političkih aktivista, koji se pretvaraju da su navijači. I veliki broj od svih tih organizacija, članica FARE-a, nemaju nikakve veze sa profesionalnim nogometom, niti uopće sa nogometom. Jedini, koji zapravo imaju veze sa profesionalnim nogometom u FARE-u, su nogometni savezi Malte i Belgije, koji su navedeni kao članovi FARE. Jedina dva nogometna saveza iz Europe, od ukupno 53. Velika većina organizacija članica FARE-a su otprilike kao hrvatski NGO-ovi Građanska akcija, David, Kontra, Iskorak i slične.
Svakako se u nogometu treba boriti protiv rasizma i svih ostalih negativnih pojava. I nitko nije protiv toga. Ali čovjek se pita, kako je nogomet izdržao tolika desetljeća bez FARE-a? Ranije dok nije bilo FARE-a, kako to da ranije svi navijači nisu postali fašisti i rasisti, i kako to da se navijači nisu međusobno poubijali? Naprotv.

Otkada FARE predvodi jednu vrstu ljevičarsko-gayevske kulturne revolucije i pokušaj preodgoja navijača i mladeži, rasizam i fašizam su još više porasli. Što se FARE više bori protiv rasizma, to je rasizam veći i veći. FARE je nastao 1999. godine, ali njegov utjecaj u nogometu je porastao tek zadnjih pet-šest godina.

FARE je potpuno suvišan, jer za ispade na stadionu, su naprosto zaduženi delegati nacionalnih nogometnih saveza, UEFE i FIFE, kako je to oduvijek bilo, desetljećima prije nego što je nastao FARE. FARE želi praviti politički aktivizam, pod krinkom borbe za dobrobit nogometa.

FARE je obmana i zapravo sprdnja, ali opasna sprdnja…
FARE je obmana i zapravo sprdnja, ali opasna sprdnja, jer ima veliku moć. Naprosto je nevjerojatno i zastrašujuće, kako je jedna šarena gomila, nevladinih organizacija, NGO-ova, sebe naprosto proglasila “Navijačima u borbi protiv rasizma” i sa kojom se lakoćom ta gomila nametnula FIFI i UEFI kao oni koji navodno reprezentiraju navijače. I kako je ta gomila nametnula svoja vlastita pravila, što je nedopustivo na stadionu i što treba cinkariti i kažnjavati (sjetite se Jovanovićevog cinkaroša iz Rijeke). Većina organizacija članica FARE-a, su međusobno dobro umrežnene, a osim toga i umrežene su sa drugim organizacijam koje nisu članice FARE-a. I ova umreženost članica FARE-a i to sa čime se mnoge od njih bave je još jedan dokaz, koliko zastraćujuće su gay lobisti i ljevičarski lobisti raširili posvuda svoje pipke. U mnogim državama istočne Europe je gospodarska situacija očajna, narod nema što jesti, a ovima je samo u glavi ganjati nacionalizam i fašizam, širiti dženderizam, “jednakost spolova”, LGBT osobe, itd.

Gayevi. dženderisti, ljevičari, radikalni ljevičari, samozvani antifašisti i naravno neizbježni Soroš imaju glavnu riječ u FARE-u. Soroš i njegova zaklada Otvoreno društvo financiraju mnoge organizacije članica FARE-a, Soroš, kojega neki britanski mediji, nazivaju vladarom istočne Europe u sjeni, u zadnjih 20 godina, razapeo je svoju gustu mrežu bezbrojnih NGO-ova, po cijeloj istočnoj Europi, od Varšave do Urala, od baltičkih država do Kavkaza na jugu, je gusta paučina mreže NGO-ova, koje financira Soroš. I očito i u sportu i ovdje preko FARE-a, ništa ne može bez Soroša.
Borba protiv nepostojeće homofobije i … Nizozemci

LGBT lobi je zadnjih godina sve više pojačao borbu protiv nevidljivog i izmišljenog problema homofobije. To bi bilo isto, kao da se netko bori protiv eskimofobije u nogometu. Nema nijednog homoseksualca nogometaša u Europi, ni u prvim, ni u drugim, ni u trećim ligama, a borba protiv homofobije se iz godine u godinu pojačava. Iako godinama pozivaju nogometaše da iziđu iz ormara, nitko se ne javlja. LGBT lobi pokušava na svim poljima propagirati homoseksualnost, tako i u sportu. I vrši pritisak na nogometne saveze i velike klubove da podrže akcije protiv nepostojeće homofobije. LGBT lobisti se obraćaju nogometnim savezima i klubovima da ovi podrže “borbu protiv homofobije” I što savezima i klubovima onda drugo preostaje nego da kažu da podržavaju to. Ako pojedni nogometni čelnici i klubovi odbiju i kažu da ne podržavaju, LGBT lobi će odmah napraviti dreku i proglasiti tog i tog čelnika, taj i taj klub homofobnim.
Najdalje su otišli “napredni” Nizozemci, tko bi drugi. Ljetos na gay paradi u Amsterdamu, paradirali su i predstavnici nizozemskog nogometnog saveza, sa izbornikom van Gaalom. To je bio do sada vrhunac bezgraničnog kretenizma, odnosno samozaglupljivanja, i doslovno rečeno uvlačenja u stražnjicu, koje mnogi vrše na Zapadu, da se dopadnu LGBT pokretu i da bi dokazali koliko su tolerantni. Njemačka krovna gay udruga LSVD, zahtjevala je i u Njemačkoj isto to. Zahtjevali su od čelnika njemačkog nogometnog saveza, da se oni, njemački izbornik Joachim Loew, te nekoliko najboljih igrača njemače reprezentacije, pojave na slijedećoj gay povorci u Njemačkoj.
Velika akcija koju je pokreno FARE još prije tri godine i koja neprestano traje, je “Football vs Homophobia”(FvH), (Nogomet protiv homofobije) i koju FARE naveliko reklamira i na mnogim stadionima i među organizacijam, članicama FARE-a

Ciljevi te akcije su, kako se navodi, jesu: “stvoriti takvu sigurnost nogometnih struktura, da su LGBT osobe dobrodošle u nogometu, dati prilike LGBT osobama i poticati ih da se angažiraju u nogometu, povećati prisustvo LGBT osoba u nogometu.”
U programu ove akcije, predviđeni su mnogi projekti, koji će biti subvencionirani sa po 300 €. Među deset narednih izabranih projekata je i projekt crnogorske organizacije “Kulsport”, koja organizira jedan nogometni kamp za gayeve i lezbe i konfernenciju u školama.
Na stranici FARE-a na Facebooku sve vrvi od vijesti o gayevima, trans osobama i LGBT udrugama. Napada se Putin, hvali se Obama, zahtjeva se bojkot Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, itd.
LGBT lobi je i ovdje na prvom mjestu i taj lobi čvrsto drži FARE u šaci, kao što čvrsto drži u šaci i gotovo cijelu politiku u SAD i EU, i svugdje nameće gay propagandu, tako i ovdje. LGBT lobi već vlada politikom, kulturom i medijima na Zapadu u većini država EU, a sada želi prodrijeti i u sport. I zato im je dobro došla organizacija FARE. Taktika je ista kao i u politici, društvu, obrazovanju i odgoju. Pod krinkom “borbe protiv homofobije”, LGBT želi promicati homoseksualnost i u sportu, među navijačima i klubovima. Posebno na širokoj amaterskoj bazi, malih klubova i sportskih društava, izravno ili neizravno.

Déjà vu en Croatie: Traganje za nepostojećim fašizmom
LGBT lobi želi preko FARE-a, vršiti propagandu među djecom, tinejdžerima i mladeži, koji su većinom u tim amaterskim klubovima i sportskim društvima, po cijeloj Europi, a posebno po istočnoj Europi. Prva skupina članica FARE-a su dakle gayevske organizacije, kojih ima oko dvadesetak.

Onda dolaze brojni ljevičarski NGO-vi, koji se također, jako zalažu za LGBT pokret.
Onda su tu još jedna grupa ljevičarskih i radikalno-ljevičarskih NGO-ova, samozvanih antifašista, čiji je glavni cilj posvuda tragati za fašizmom i fašistima.
Ostatak članica i članova FARE-a je većinom malo značajan ili beznačajan i bez velikog utjecaja i oni služe samo za šminku i zamazivanje očiju. To su nekoliko amaterskih udruženja nogometnih klubova useljenika u zapadnim državama, udruženja različitih manjina, romskih i drugih, udruženja crnih useljenika u nekim zapadnim državam i slični, te trinaest privatnih osoba, koji su također učlanjeni u FARE. Aktvista, sociologa, sportskih novinara ili bivših sportskih dužnosnika iz različitih europskih država, itd.

FARE je samo dio ukupnog projekta, za discipliniranje i preodgoj stanovništva, prije svega na “divljem istoku” u istočnoj Europi, odakle dolazi najviše NGO-ova. Taj projekt se odvija na svim razinama: političkoj, kulturnoj, medijskoj, zabavnoj, a očito i na sportskoj razini.

Vodeća skupina članica FARE-a su gayevske i lezbijske udruge:
– European Gay and Lesbian Sport Federation (EGLSF), (Europski sportski savez gayeva i lezbi), sa središtem u Nizozemskoj.
– Fußballfans gegen Homophobie (Nogometni navijači protiv homofobije) iz Njemačke. Radi se o gayevskoj udruzi. U sklopu velike akcije FARE-a, “Nogomet protiv homofobije”, ova organizacija u Švedskoj organizira obrazovni seminar sa navijačima FC Malmoe.
– Paris Foot Gay, gayevska udruga iz Francuske
– Penya Blaugrana de Gais i Lesbianes -FC Barcelona Gay and Lesbianes, (Gayevi i lezbe, pristalice FC Barcelone), gayevska udruga iz Španjolske
– Pride Sports, gayevska udruga iz Velike Britanije, prema vlastitom programu, bori se za podršku gayevskim nogometnim klubovima i jedankost gayeva u sportu
– Bildungs – und Sozialwerk. BLSBeV, iz Njemačke, radi se u stvari o gayevsko-lezbijskom savezu Njemačke (LSVD) za pokrajine Berlin i Brandenburg
– Discover Football, lezbijska nogometna udruga iz Njemačke
njihov moto je: “preko nogometa, omogućujemo posebne susrete, pokazujemo jake žene, umrežujemo ženske nogometne klubove i razvijamo koncept dženderizma u nogometu”
– Discover Football Club Kreuzberg, u stvaru nižerazrdeni lezbijski nogometni klub iz Berlina
Na transparentima drže moto: lezbijski, heteroseksualni, trans ili queer, – za takav nogomet, se mi borimo.U tijeku akcije FARE-a, “Navijači protiv homofobije, DFC Kreuzberg je organizirao obrazovni seminar o homoseksualnosti za nogometne klubove u nižerazrednim amaterskim ligama u Berlinu
– Out in Slovenia, slovenska gay udruga
– Colegasur Granada, španjolska gay udruga
– Familias Por La Diversidad, (Obitelji za različitost) iz Španjolske – gay udruga, koja se bori za gay obitelji, gay brakove itd.
– Queer Football Fans – gayevska udruga gay navijača, iz Njemačke. na njihovoj mrežnoj stranici reklamira se “Europsko nogometno prvenstvo za gayeve, lezbe, transseksualce i prijatelje” u Hamburgu, 2015. Prvenstvo organizira IGLFA, “Međunarodna gayevska i lezbijska nogometna federacija”, nešto kao gayevska FIFA. I kaže se da se gayevsko EP održava svake druge godine. Prvo je održani u Manchesteru 2011., drugo u Dublinu 2013., atreće je na redu 2015. u Hamburgu.
– Les Dégommeuses – lezbijska organizacija za lezbe u nogometu iz Francuske
– John Blankenstein Foundation (Zaklada John Blankenstein) – gay organizacija iz Nizozemske. John Blankenstein je bio nizozemski nogometni sudac, prvi i dosada jedini nogometni sudac, koji se izjasnio da je bio gay.
– Chrzaszczyki (Buba) – ženski nogometni klub, koji promiče feminizam i LGBT pokret. Surađuje sa “Europskim sportskim savezom gayeva i lezbi”, sa poljskom lezbijskom udrugom “Kobiety-kobietom” i gayevskom udrugu “Lambda”, te sa te sa gay firmom “Cincoterra”, koja proizvodi kozmetiku i druge stvari za gayeve i lezbe. U tijeku akcije FARE-a, “Navijači protiv homofobije”, Chrzaszczyki je organizirao jedan nogometni turnir za lezbe i gayeve u Poljskoj.
– Colega Jaen Lesgaybitrans – gayevska i lezbijska organizacija iz Španjolske
– Just a ball game? – gayevska organizacija, iz Velike Britanije
– The Justin Campaign iz Velike Britanije – gayevska organizacija, posvećena engleskom nogometašu Justinu Fashanu, koji se 80-ih godina bio prvi nogometaš koji je u Engleskoj “izišao iz ormara”.
– FARE Network Switzerland – posebna podružnica FARE u Švicarskoj, koja obuhvata 7 drugih “naprednih” udruga, među njima i 3 švicarske gay udruge “Queerpass”, “Wankdorfjunxx” i “Letzijunxx”.
– BiBeriS – Bildung & Beratung im Sport (Obrazovanje i savjetovanje u sportu) iz Njemačke je jedna ljevičarsko-dženderska i pro-gayevska organizacija. Sa nogometom oni nemaju veze, već im je cilj preodgoj navijača.
Iz programa organizacije BiBeris: “Ponude za obrazovanje u područjima, diversity menadžerstvo u sportu, sport i gender mainstreaming, sport i homoseksualnost.”

Slijedeća skupina su ljevičarski i progayevski NGO-vi, koji se također, jako zalažu za LGBT pokret:
– FairPlay, Different Colours. One Game / VIDC (FairPlay, različite boje, jedna igra) na Bečkom institutu za dijalog i suradnju (VIDC) – ljevičarska i progayevska organizacija, koja se posebno na amaterskoj bazi u nogometu, bori protiv rasizma, diskriminacije, homofobije, itd. Jedan od nekoliko ciljeva organizacije FairPlay je i “Balkan” odnosno države bivše Jugoslavije. I u tu svrhu u okviru ove organizacije postoji poseban projekt “Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP)” sa središtem u Austriji i sa podružnicom u Srbiji, “Balkan Alpe Adria Project, Serbia”. Iz ove srbijanske podružnice se kordinira rad za sve države bivše Jugoslavije, odnosno “regije”.
Projekt Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP)
Projekt Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP) je nešto kao udruga za obnavljanje jugoslavenskog bratstva i jedinstva u državama “regije”.

Tamo se kaže:
“U suradnji sa Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP), “FairPlay” je u kolovozu 2007. pokrenuo kampanju “Football Unites the Alps, the Adria and the Balkans” (Nogomet ujedinjuje Alpe, Jadran i Balkan”). Za početak ovog projekta, organizirani su nogometni turniri mladeži protiv nacionalizma u srpskom gradu Paraćinu, te u Sarajevu. Za mnoge tinejdžere iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koji su su sudjelovali na ovom turniru, to je bio prvi kontakt sa svoijim vršnjacima iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, jer do danas gotovo da nema koperationih projekata u regiji.
U međuvremernu se FairPlay etabilirao kao vodeća organizacija na području kordinacije, organizacije i implementacije raznih projekata u regiji Zapadnog Balkana. U suradnji sa nogometnim savezima BiH, Srbije i Crne Gore, zajedno sa lokalnim sportskim društvima i klubovima, sportskim savezima i nevladinim organizacijama, te uz podršku UEFA, Zaklade Kralj Baudouin i FARE, – prave se razni projekti u regiji zapadnog Balkana. Tu spada i Balkanijada – nogometni turnir za mladež, koji se održava svake godine u jednom od država zapoadnog Balkana, zatim akcija “Beč susreće Balkan”, turnir mladeži u Beču, akcijski tjedni FARE-a, međunarodni seminari, te razne aktivnosti u borbi protiv rasizma, uključujući i akcije na stadionima.
Jačanje međukulturalnog i međuetničkog dijaloga između mladeži u regiji, izgradnja jakih partnerstava na lokalnoj i međuarodnoj razini, te jačanje svjesti za potrebu proaktivnih mjera protv nacionalizma i diskriminacije u regiji – su u središtu fokusa aktivnosti organizacije “FairPlay” na zapadnom Balkanu.”

“FairPlay” se jako angažira i za LGBT pokret. U suradnji sa LGBT lobijem, “FairPlay” je aktivno uključen u organizaciji takozvanih “kuća ponosa”.
U okviru akcije FARE-a “Football for Equality” (Nogomet za jednakost), i inicijative “Pride House International”, “FairPlay” i “Europski gayevski i lezbijski sportski savez” (EGLSF) su na EP 2012. u Ukrajini i Poljskoj, po prvi put organizirali takozvanu “Kuća ponosa” (Pride House),- jedan zasebni štand, odnosno šator za LGBT pokret i promicanje LGBT pokreta. Kako se kaže, “FairPlay” i EGLSF imaju namjeru oreganizirati “kuće ponosa” i na predstojećoj Zimskoj olimpijadi u Sočiju, i to u više olimpijskih sela, gdje će stanovati sportske delegacije i sportaši iz pojedinačnih zemalja. Ali ruske vlasti zabranjuju organizaciju “kuća ponosa”, jer to spada u homoseksualnu propagandu, što zapravo i jest. Ovo je primjer drske i agresivne homoseksualne propagande LGBT lobija, jer kome su potrebni posebni šatori u nacionalnim olimpijskim selima (i to LGBT pokret ima namjeru napraviti to u što više nacionalnih olimpijskih sela).

Ali inicijativa LGBT pokreta “Pride House International” poziva sve nacionalne olimpijske komitete, da im dopuste u svakom olimpijskom selu, gdje će stanovati sportaši iz jedne pojredinačne države, otvaranje jedne “kuće ponosa”.
– Football Supporters Europe (FSE), za središtem u Njemačkoj. Ova organizacija reklamira sebe kao savez navijača Europe i hvali se na svojoj mrežnoj stranici da ima predstavnike u 42 države. No u stvarnosti je FSE, još jedna politička ljevičarska organizacija, koja ima malo veze sa nogometom, već joj je, kao i drugom sličnim organizacijama, glavni cilj politički ljevičarski aktivizam u europskim državama i na stadionima. Unutar FSE gotovo nema pravih nogometnih navijača, već većinom sami ljevičarski politički aktivisti, koji se bore protiv diskriminacije, rasizma, fašizma, seksizma i svakog drugog izma, protiv homofobije. FSE usko surađuje sa LGBT udrugama. A brojni članovi gayevskog udruženja navijača “Queer Football Fanclubs” su također članovi i u FSE
Članovi trojnog komiteta FSE su Njemica Daniela Wurbs, Austrijanac Thomas Gassler i Hrvat Goran Grosman.

Daniela Wurbs je ljevičarska aktivistica, članica je njemačkog drugoligaša St. Paulija, poznatog kao ljevičarski klub. Wurbs se na sve strane bori protiv rasizma i homofobije na stadionima.
Gassler je ljevičarski austrijski novinar, ranije je radio u menadžerstvu u nogometmom klubu Wacker Inssbruck. Onda je postao aktivist FSE i FARE. Gassler je istovremeno aktivan i u organizaciji “Fair Play”. Gassler radi također za NGO “n-ost”, savez ljevičarskih novinara i stručnjaka za istočnu i jugoistočnu Europu. Gassler je također stručnjak za istočnu Europu i kako se navodi, on je još ekspert i za mladenačku kulturu, rasizam i homofobiju u nogometu, te “spolna pitanja” (čitaj: dženderizam). Organizacija “n-ost” usko surađuje sa drugim NGO-m, “South-East Europe Media Organization (SEEMA)” (Organizacija medija za jugoistočnu Europu), u kojoj ima članova i hrvatskih i srpskih novinara. Jedan od tih članova je i crveni novinar Slobodne Dalmacije i nekada bivši glavni urednik glasila KPJ “Komunist”, Danko Plevnik. Jako je vjerojatno da ove obadvije organzacije, financira Soroševo “Otvoreno društvo”.

Goran Grosman, kao treći član tročlanog komiteta FSE obnaša dužnost “Direktora odjela za antidiskriminaciju”. I, kako se navodi, on je čelnik navijačke skupine NK Zagreba “Bijeli anđeli”. Na slikama o aktivnostima članova FARE na internetu, je i slika jedne grupe navijača Bijeli anđeli iz Zagreba. Očitio je da se radi o ljevičarskoj, grupi odnosno o radikalnim ljevičarima. Neki od njih u rukam drže transparente sa logom “Antifa Zagreb”. Antifa (skraćeno za Antifašistička akcija) je ekstremna ljevičarska organizcija, u zapadnim državama, koja očito ima svoju podružnicu i u Zagrebu. Članovi Antife su poznati po raznim neredima i pravljenju nasilja, pa i manjim terorističkim akcijama po zapadnoeuropskim metropolama. Paljenje automobila, razbijanje izloga robnih kuća i banaka, napadi na kuće imućnih građana itd.. sukobi sa policijom, posebno na prvosvibanjskim demonstracijama. A poznati su i po tome što napadaju demostrante protiv pobačaja. Prilikom zadnjih demonstracija građana protiv pobačaja u Berlinu, članovi Antife su cijelo vrijeme vrijeđali, pljuvali i psovali povornike u demonstraciji, i policija je morala štiti demonstrante od agresivnih članova “Antife”. U Njemačkoj je “Antifa” na listi ekstremističkih organizacija, i pod prismotrom je od Službe za zaštitu ustavnog poretka.
Grosman i njegova ekipa “Bijelih anđela”, se bore protiv homofobije u Hrvatskoj i proljetos su postavili jedan veliki transparent na stadionu NK Zagreba, na kojem se ističe borba protiv homofobije.

Jedan od članova FSE je i Martin Endemann, koji iz radikalno ljevičarskog “Saveza aktivnih nogometnih navijača” Bündnis Aktiver Fußballfans”
Ostatak članica: malo važni i većinom statisti u FARE-u:
Nekoliko lokalnih britanskih i irskih inicijativa, nekoliko udruženja crnaca i afričkih useljenika iz V. Britanije i Finske koji nemaju toliko veze sa sportom, par romskih organizacija iz različitih država, par organizacija za izbjeglice i azilante koji također nemaju veze sa sportom nogometom, nekoliko organizacija manjina koje također nemaju veze sa sportom, jedna ženska amaterska nogometna momčad iz Kačanika na Kosovu, i još par amaterskih nogometnih klubova i udruženja iz Austrije, Finske i Italije, te još nekoliko različitih organizacija koje se bave različitim stvarima, kao razvoj okoliša, zdravlje, odgoj, emocionalno zdravlje, itd., te 13 privatnih osoba, aktivista, novinara, i slično.

U slijedećem nastavku: infiltracija i osnivanje ovakvih organizacija u Istočnoj Europi i na Balkanu

Filip Kadić/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save