MA KAKVA KRIZA: Rastrošnom uredu Zorana Milanovića zavidio bi i famozni Vuk s Wall Streeta!
U vrijeme krize mahnito troše – čak 1,7 milijuna kuna više nego Jadranka Kosor. Premijerov Ured, naravno, ne želi da se zna taj podatak
{jathumbnail off}Vesna Pusić ne zna kako je moguće da Ured predsjednika Vlade troši skoro dva milijuna kuna više na godišnjoj razini no što su trošili prethodnici. Unatoč činjenici da je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, unatoč činjenici da je prva potpredsjednica. No nije to ništa čudno, Ured ne želi da se zna taj podatak, a samim time se u pitanje dovodi transparentnost.
Otkrila nam je svoje neznanje Vesna Pusić u prošloj emisiji ‘Nedjeljom u 2’ i pritom nije izazvala previše pažnje jer valjda su i mediji navikli na to da prvi potpredsjednici i ministri nemaju saznanja o tome što radi prvi čovjek u zemlji. No javnost i mediji imaju pravo na tu informaciju, pravo koje ne poštuje Ured predsjednika Vlade.
Zatražili smo informaciju svim dostupnim kanalima, ali izignorirani smo. Time se u pitanje dovodi transparentnost Ureda koji je ionako konstantno pod optužbama da se u njemu posluje na rubu (ili preko) sukoba interesa. Sama Zinka Bardić je bila (i još je) u centru pozornosti jer se nalazi u sukobu interesa (koji se negira). Kao posebna savjetnica premijer Zorana Milanovića i direktorica strateških komunikacija u privatnoj PR tvrtki Madison Consulting, tvrtki koja blisko surađuje s Vladom.
Da prezentiramo točnije brojke. Ured Jadranke Kosor u posljednjoj godini mandata stajao nas je 2,7 milijuna kuna, dok će ured premijera Zorana Milanovića državni obveznici platiti u 2014. godini čak 9,7 milijuna kuna. No treba spomenuti da je u novom ustroju Vlade dosadašnji Ured za odnose s javnošću, koji je u doba Kosor stajao 5,3 milijuna kuna ušao u sastav premijerova ureda pa tako ispada da nas je Kosor stajala osam milijuna kuna, a Milanović u 2012. 7,8 milijuna. Već u 2013. koštao nas je 13,8 milijuna, od čega je 5,5 milijuna plaćeno za proslavu ulaska u Europsku uniju.
No u 2014. nema proslave, ali troškovi se penju na 9,7 milijuna kuna, što je skoro dva milijuna kuna više no u doba Jadranke Kosor. Možda zato jer se među 33 zaposlenih našao i jedan posebni savjetnik koji će imati minimalnu plaću od 13,473 kuna bruto, uz dodatak na godine staža i druge povlastice. A možda i zato jer se premijer koji toliko voli moralizirati o potrebi štednje, premijer koji toliko zastupa stajališta o rezovima i uštedama, ipak svojim najbližima ne libi povećati plaću pa je zbog toga u 2013. na njih “otišlo” 5,4 milijuna kuna u odnosu na 4,9 milijuna iz 2012., a u 2014. bi mogle još rasti. Riječ je o 33 zaposlene osobe, a moguće ih je u Uredu imati 49. Strašno je i pomisliti koliko bi Ured trošio da se popune sva ta mjesta.
Možda također nekih 61,3 milijuna kuna kao famozni Ured dobrodošlice, koji navodno služi iseljenicima da budu u kontaktu s Domovinom i da se lakše odluče na povratak. Koliko je apsurdno postojanje tako skupog aparata ne treba previše razglabati, ali vladajućima ništa nije sporno. Zbog tog ponašanja, kao i rastrošnosti po pitanju automobila, mobitela i rashoda svih ministarstava podsjećaju na trenutni filmski kino hit napravljen prema istinitom događaju, o burzovnom mešetaru Jordanu Belfortu (Vuk s Wall Streeta), koji je preko leđa nesretnika živio i više nego lagodan i rastrošan život.
Po tome su u političkom smislu i sve sličniji Sanaderovoj koaliciji, koja je također konstantno nešto osnivala, surađivala s privatnim tvrtkama i sve su potom marljivo medijima pravdala, iako je bilo teško “progutati” toliku potrebu da deseci milijuna kuna odlaze na razne nebuloze.
Ako pak ne bi pravdali svoje nebuloze tada bi ih ignorirali jer neke stvari se baš ne mogu opravdati ako je potrebno prezentirati sve detalje. A to rade oni koji nešto skrivaju. Znamo da su Sanader i njegovi puleni skrivali…
Autor: Vanja Deželić/politikaplus.com
