Kakva je vlast koja štiti ljudske nakaze?

Koga štiti vlast? – Pročitajte kako je likvidirana devetogodišnja djevojčica i bit će vam dosta Udbe i udbaša za deset tisuća života

{jathumbnail off}Njemačka za razliku od Hrvatske traži krivce bestijalnih ubojstava, a Hrvatska nagrađuje sumnjivce. Razlog jasan, mogla bi se mutna voda razbistriti i duboko dno ugledati.

Josip Perković i njegov sin, savjetnik predsjednika države, su očito tajni vladari ove države. Zašto? Oko njih dvojice se lome koplja. Nema logike u normalnoj državi, da ova dvojica imaju ikakvu ulogu u političkom životu jedne zemlje. Mislim na normalnu državu. Onu nenormalnu državu takvi tipovi zanimaju. Razlika je jasna. Hrvatski emigranti u svijetu bili su meta jugoslavenskih tajnih službi. Razlog je jednostavan, Hrvati su bili uvijek prijetnja Velikoj Srbiji, odnosno Jugoslaviji. Hrvati su jedini mogli razobličiti srpsku laž o jedinstvu svih naroda Jugoslavije. Hrvati su ubijani kao narod, koji je srpsku laž platio ubojstvima na svim kontinentima. I danas se Hrvati bore za svoju državu u samostalnoj državi, jer je prosrpska klika jaka. Kada bi narod danas na referendumu dao svoj glas u svezi izručenja Josipa Perkovića, Perković bi bio već u Njemačkoj, a Gotovina nikada na tom referendumu ne bi bio izručen. Njemačka za razliku od Hrvatske traži krivce bestijalnih ubojstava, a Hrvatska nagrađuje sumnjivce. Razlog jasan, mogla bi se mutna voda razbistriti, a dno sve dublje vidjeti.

Kako bi se prikazala blasfemija sustava i uloga tajnih službi u našoj zbilji prikazat ćemo smrt jedne djevojčice iz emigrantske hrvatske obitelji. Radi se o Rosemarie, djevojčici od devet godina, koja je sa svojim ocem Stjepanom Ševom i majkom Tatjanom 18. kolovoza 1972. doputovala u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Rosemarie je htjela sa svojom obitelji uživati u ljepoti talijanske provincije. Ljubav roditelja koju je kao usvojeno dijete posebno poštivala, tih dana je htjela osjetiti u istraživanju nekih novih krajeva i ljudi. I biti u krilu svoje obitelji. Ljepotu odmora i bliskost obitelji prekinuli su hici udbaških krvnika. Zadnje scene koje je Rosemarie vidjela su tri hica u glavu njenog oca, smrtne ozljede majke da bi na kraju ona bila ubijena s dva hica u glavu. Dogodilo se to tjedan dana nakon što su došli na odmor, u automobilu, a majka se nakon borbe sa krvnikom izborila tek za svoju smrt. Djevojčica je gledala ubojstva roditelja i divljanje automobila bez kontrole, koji se strmoglavio van ceste. Na kraju je njen život prekinut u trenutku, udbaškom rukom. Dva hica u glavu. Ovu stravu nikada naša zemlja nije istražila, baš kao i činjenicu da je u tom hotelu jedan dan prespavao Vinko Sindičić. Talijanska policija je bila zgrožena okrtunošću likvidatora. Otac je bio član HRB-a, bio je borac za Hrvatsku. To je bio dovoljan razlog ubojstva posvojenog djeteta. Dijete koje je žudilo za ljubavlju i dobilo ljubav, završilo je u krvnikovim rukama. Koliko je njena sudbina manje bitna od Perkovićeve? Dok je njena smrt nebitna, nemamo Hrvatsku!

Rosemarie je mrtva, njena smrt nebitna za ovu amoralnu vlast, a udbin kadar je pod zaštittom ovakvog nakardnog sudstva. Perković stariji nije znao za ovaj slučaj? Što je ovo bilo humano preseljenje Rosmarie na drugi svijet?

Autor: Igor Drenjančević/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content