Demonska bešćutnost prvog pendreka
Poput nonšalancije u slučaju Darka Pajčića, kad je trabunjao o alkoholu, ministar je i o Azapoviću govorio neprimjereno, preuranjeno i uvredljivo
{jathumbnail off}Iz brojnih postupaka ministra policije Ranka Ostojića dade se zaključiti kako je trenutačnoj hrvatskoj vlasti samo nebo granica u zloporabi vlasti i sustava. Pretvaranjem Hrvatske u odgojno-popravni dom, kojemu je na čelu veliki nadzornik Zoran Milanović, a Ostojić glavni logornik, sudac Marko Benčić i psihijatrica Anica Biško tek su prilježni tabornici.
U sustavu neoboljševičke restauracije Ranko Ostojić samo je zloćudna paradigma mentalnoga komunizma koji galopira Hrvatskom. Opsesija njegove družine da prosvijetli puk i privede ga DOBRU – nužno vodi u zlo. ‘Dobro po naredbi – nije dobro’, (Turgenjev: Dobro po ukazu – ne dobro.) U svijetu koji se i bez njih neprestance mijenja, oni bi da su kontrolori povijesti, željni slave, gladni časti i vlasti. Jezdeći na valu vječne mijene, oni bi ju pošto-poto htjeli zajahati i biti joj gospodari.
Kad oni mijenu kreiraju, onda se to preuzetno zove NAPREDAK. Povijest pak neumitno uči da su nas, u toj njihovoj kreaciji, umjesto u napredak, uvijek najcrnjim nasiljem vodili u nazadak. Najveća zla čovjek počini kad je uvjeren da je apsolutno u pravu. A oni su u svojoj sektaškoj zadrtosti uvjerili sve oko sebe da su jedini vlasnici istine. Svi su drugi samo smetnja i nedostojni usputnici njihove uzvišene misije.
Njihova mesijanska opčinjenost sadržana je u frazi: ‘Hrvatska je nakon dvije godine sto posto urednija, sigurnija, jednostavno bolje uređena zemlja. Ta, kome da ju prepustimo.’ Pritom pučke kuhinje rastu kao gljive nakon kiše, a naša svenazočna cajka sada bi već trebala poprilične silikone da bi joj na prsa stala brojka nezaposlenih. Čovjek bez začudnosti pred veličajnošću neba uvijek pada u napast igrati se Boga. I gaziti male ljudske crve.
Europa kao štit?
Marko Francišković velik je dio svoga javnog i političkog angažmana usmjerio u protivljenje ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Doista, svatko tko je vjerovao u ideju samostalne i samosvojne hrvatske države, napose onaj tko je o toj ideji snatrio i onda kada se činila dalekom i nedostižnom, teško je mogao prihvatiti da se jedan narod tako lako može odreći svoga najvećeg dobra, svoga štita na vjetrometini svijeta i povijesti, da se odriče onoga što je stekao krvlju i nebrojenim žrtvama svojih najboljih sinova.
Osvrtom na referendum o odricanju od hrvatske samobitnosti, oko polovice građana Republike Hrvatske u pristupanju EU nije vidjela velikoga probitka ni za narod ni za državu. Sada je prilika da i Marko malo omekša svoj stav. Ako ništa drugo, onda gledajući vlastiti slučaj. Jer možda se ipak nazire neka korist.
Sudeći po mračnoj stigmatizaciji ‘neprijatelja’, sudeći po brojnim zloporabama, po torturi represivnoga aparata, kojoj tako olako pribjegava trenutačni ministar policije, dade se zaključiti da nas samo dosegnuti stupanj demokracije i pripadnost europskoj uljudbi bar donekle štite od mnogo gorih oblika policijske samovolje. Transponiranje u jedno drugo vrijeme nužno bi dalo bleiburški rezultat.
Slučaj Francišković svojom dramatičnošću i brutalnošću razgolićuje ružno i nasilno lice boljševičke ‘snošljivosti, tolerancije, uvažavanja i ljubavi’. Ali to je samo vrh ledenoga brijega u nizu ministrovih kršenja zakona, građanskih i ljudskih prava. Još u vrijeme SDP-ove trećejanuarske epizode na vlasti tadašnji Račanov ravnatelj policije Ranko Ostojić pokazao je drsku sklonost zaobilaženju institucija pravne države.
Za svoje nadobudne projekcije i za progon hrvatskih branitelja osnivao je čak i parapolicijska tijela, koja se ne mogu uklopiti ni u jedan zakonom predviđen oblik. Dobro obaviješteni i sada tvrde da policija ponovno zaobilazi institucionalne forme i provodi represiju na krajnje opskuran način, na izdvojenim mjestima bez procedure i bez ikakva građanskoga nadzora.
Ostojić je i kao predsjednik saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pokazao sklonost zloporabi javne funkcije za obračun sa svojim protivnicima. Između ostaloga, 2008. g. pokrenuo je istragu o prisilnoj, policijski potpomognutoj, hospitalizaciji Mirjane Pukanić, iako je bilo poznato da je Ostojić u trajnome sukobu s Ivom Pukanićem. Još je gore što je Ostojić bio u posebnim odnosima s Ninom Pavićem, koji je s Pukanićem bio u još gorem neprijateljstvu.
Slučaj Marka Azapovića
Lakoća i površnost s kojom Ostojić pokriva sve nepodopštine u resoru zabrinjava javnost, kao i šutnja koja obavija niz slučajeva. Način na koji je ovaj bivši predsjednik Saveza socijalističke omladine Split ‘objašnjavao’ smrt 18-godišnjega Marka Azapovića, navijača Hajduka iz Županje, podigla je na noge torcidaše, ali i druge navijače diljem svijeta.
Azapović, koji je umro 21. travnja o. g., prijavio je liječniku hitne pomoći maltretiranje u Policijskoj postaji u Županji, žalio se na psihičku i fizičku torturu – koja je u policiji trajala dva dana. Žalio se da su ga policajci šamarali, tukli nogom u prsni koš, tjerali da kleči i radi sklekove. Utvrđeno mu je iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, imao je hematome, nagnječenje koljena te ozlijeđena rebra.
Patolozi su spekulirali o krvarenju bubrega i mokraćnih putova. Nakon što su pokopali sina, roditelji su pokušavali doznati što se zapravo dogodilo pa su temeljito pretražili Markovu sobu. Među njegovim stvarima pronašli su liječnički nalaz izdan u vinkovačkoj Županijskoj općoj bolnici 20. ožujka, koji je potpisao dežurni liječnik dr. Bojan Puzić. ‘U nalazu je pisalo da se Marko javio u Hitnu i liječniku rekao da je pretučen u policiji. Uočljivi su bili hematomi na vratu, jedan manji na koljenu, bila su mu natučena dva rebra i natečen vrat. Tada smo tek doznali da je dobio batine jer nam se nije žalio na bolove. Na obdukciji je utvrđeno da je umro od ugruška u srcu, a kako je drukčije taj ugrušak mogao nastati nego od batina koje je dobio. Razgovarali smo s odvjetnikom jer vjerujemo da su batine koje je dobio u županjskoj policiji, koje je utvrdio i dežurni liječnik, bile kobne i da je od posljedica umro’ – rekao je Markov najstariji brat, 32-godišnji Vjekomir.
‘Marko je 18. i 19. ožujka pozvan u policiju u Županji zbog nekog novca koji je nestao u jednoj kladionici, ali nakon što su ga odvezli u Vukovar, u kojem je u Državnom odvjetništvu dao iskaz, pušten je kući 20. ožujka ujutro, jer nisu ništa našli za što bi ga okrivili. Tijekom puta, prijatelji koji su ga vozili predložili su mu da ode na Hitnu u Vinkovce jer im se požalio kako je dobio batine, da bi ga liječnik pregledao. Ne ide mi u glavu da mladić od 18 godina, sportaš, hiperaktivna osoba, može samo tako umrijeti’, kaže Vjekomir, koji osim Marka ima još 11 sestara i braće.
Uznemirenje javnosti poprimilo je neočekivane razmjere. Transparenti s imenom Marka Azapovića mogli su se potom vidjeti na stadionima u Njemačkoj, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Kosovu, BiH, Bugarskoj, Makedoniji, pa čak i u Australiji. Transparent s natpisom ‘Marko Azapović, počivaj u miru’ istaknuli su navijači vinkovačke Cibalije – Ultrasi, a slično su poručili i hajdukovci iz Splita.
‘Marko A. Policajci su ga mučili i ubili’, bila je poruka transparentu na utakmici u Dortmundu između Borussije i Bayerna. ‘Ubojstvo u Hrvatskoj ubojstvo je bilo gdje’, poruka je sa stadiona Eintrachta. ‘Počivaj u miru, brate’ pisalo je na transparentu navijača Benfice. Počast Azapoviću i podršku njegovoj shrvanoj obitelji pružili su i navijači Basela, Kaiserslauterna, Genove, Levskog iz Sofije, Lokomotiva iz Plovdiva, francuskoga St. Etiennea, španjolskoga Ovieda, na Kosovu, u Makedoniji te hrvatski navijači iz Sydneya i Melbournea. Gotovo sve poruke popraćeni su poznatim i za policiju pogrdnim akronimom – ACAB.
Laži
Nakon svega, oglasila se i policija. Glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Domagoj Džigumović smirivao je javnost: ‘Kao što je pravilo, u slučajevima smrti mladih osoba, čiji je uzrok nepoznat ili sumnjiv, naložena je obdukcija’. Policija je nakon dvadesetak dana objavila da je riječ o prirodnoj smrti zbog zastoja rada srca i da nema tragova nasilne smrti.
Špekuliralo se o ugrušku koji je navodno mogao nastati zbog uzimanja lijekova. Nekoliko neovisnih patologa osporavalo je nalaze policijske istrage. No, neovisno o uzroku smrti, policija nikad nije demantirala dokaze i tvrdnje o divljačkome premlaćivanju Azapovića, koje je utvrdio dr. Puzić, niti je tim povodom bilo tko odgovarao.
Val zgražanja je i ovaj put izazvao Ranko Ostojić, kad je na svoj besprizoran način komentirao slučaj. I to u vrijeme dok je još trajala istraga. Poput nonšalancije u slučaju Darka Pajčića, kad je trabunjao o alkoholu, ministar je i o Azapoviću govorio neprimjereno, preuranjeno i uvredljivo. ‘Riječ je o prirodnoj smrti koja nije posljedica premlaćivanja te se čekaju još samo toksikološki nalazi koji tu istinu ne mogu promijeniti, već samo pokazati je li mladić uzimao opijate…’, rekao je ministar, iako je postupak bio u tijeku.
Zašto je spominjao opijate, nije poznato. Obitelj je oštro reagirala: ‘To je teška kleveta i laž jer je Marko kao sportaš, redovno išao na medicinske preglede. Nije nam jasno kako se netko usudi blatiti žrtvu policijskoga nasilja i izreći takvo nešto prije toksikoloških nalaza. Ministar ne spominje da su na sudu već dva slučaja zbog policijskoga nasilja istih ljudi’.
Dok se obitelj zgražala MUP je objavio da se ministar samo ‘nespretno’ izrazio. Sam Ostojić je mrtav-hladan lagao da to nikad nije ni rekao. Kasnije je, usuprot medicinskoj dokumentaciji, rekao: ‘Unutarnja kontrola MUP-a utvrdila je da ni u jednoj fazi postupanja policijskih službenika prema preminulome Marku Azapoviću nije upotrijebljeno ni jedno sredstvo prisile, pa ni preventivno, niti se pokojni Azapović žalio na postupanje policije’. A kome se žaliti? Policiji?
Igor Peternel iz Hrvatskoga helsinškog odbora uputio je Ostojiću oštru kritiku. Pozvao ga je da se ispriča obitelji Azapović: ‘Ministar nije smio spekulirati o uzrocima smrti dok toksikološki nalaz nije gotov. Mladić je bio športaš, igrao je nogomet, zašto je onda ministar zatajenje njegova srca povezao s drogom? Njegove su izjave nekorektne i zato bi se trebao ispričati obitelji Azapović’, rekao je Peternel.
Hoće li slučaj imati svoj nastavak, ne znamo, ali obitelj je poslala jasnu poruku ‘Policija laže, ali mi ne ćemo odustati! Na sudu ćemo tražiti istinu o smrti sina!’
Vjekoslav Magaš
Hrvatski tjednik
