Više nego smiješni napadi na Crkvu
Opet Crkvu napadaju oni koji se boje lustracije u Hrvatskoj Da napadi nisu slučajni govori već i površna analiza tekstova koji su objavljeni proteklih mjeseci.
U trenutku kad je postalo sasvim jasno da državu na svim razinama kontroliraju oni nad kojima nikad nije provedena lustracija zbog nedjela koja su počinili u vrijeme komunizma, zaoštrili su se i napadi na Crkvu. To je još jedina institucionalna snaga u društvu koja se nije urušila iznutra i koja je u stanju utjecati na društvene procese tako da se očuva srž nacionalnog bića utemeljna na kršćanskoj tradiciji i srednjoeuropskom kulturnom naslijeđu, ali i koja ima snage da nastavi inzistirati na potrebi provođenja lustracije. Da ti napadi nisu samo sporadični i slučajni govori već i površna analiza tekstova koji su objavljeni proteklih mjeseci.
Postoji dosljednost u pokušaju vađenja iz konteksta izjava pape Franje i njihova tumačenja kao da ih je izgovarao s jedinim ciljem, a to je napad na kardinala Bozanića i Crkvu u Hrvata. Najnoviji pokušaj podvale navodnog sukoba Vatikana i hrvatskih biskupa mogli smo vidjeti prije par dana u jednom tjedniku koji se već dokazao iskustvom u vođenju specijalnog rata, kako protiv vojne moći hrvatske države par mjeseci prije Oluje, tako i kasnije protiv generala koji su oslobođeni na Haškom sudu. A bilo je još toga.
Tekst koji je rađen kao nekakav specijalni izvještaj iz Rima pokušava nas uvjeriti kako papa Franjo nema dobro mišljenje o hrvatskim biskupima, poglavito o kardinalu Bozaniću i kako Crkvu u Hrvatskoj u stvari vodi apostolski nuncij msg. Alessandro D’Errico. Te tvrdnje se pokušavaju potkrijepiti navodima o tome kako kardinal Bozanić neće imati presudnu ulogu u izboru četvorice novih biskupa, budući da se uskoro očekuje odlazak u mirovinu istog broja sadašnjih. Biskupi Mile Bogović i Ante Ivas, nadbiskup Valter Župan i vojni ordinarij Juraj Jezerinac su navršili ili uskoro navršavaju 75 godina života i prema odredbama Kanonskog prava dužni su od Pape zatražiti svoje razrješenje.
Teško da netko iz koncerna EPH koji u Rimu ima svog dopisnika, inače odličnog poznavatelja ckvenih prilika, može napraviti toliku pogrešku pa da nas uvjerava kako je zagrebački nadbiskup ikad imao presudnu ulogu u izboru biskupa, osim onog zagrebačkog. Prije će biti da se radi o jeftinom pokušaju podvale široj javnosti koja dosta slabo poznaje crkvene običaje vezane za upravljanje biskupijama, odgovornosti biskupa Papi i načinu njihovog izbora.
U ovom takozvanom specijalnom izvještaju kojeg bismo mogli nazvati lošim pokušajem specijalnog rata protiv Crkve tvrdi se da papa Franjo marginalizira kardinala Bozanića i onda autori to potkrjepljuju činjenicom da će Petrov nasljednik izravno izabrati nove biskupe, ali ne na Bozanićev prijedlog nego na prijedlog apostolskog nuncija Alessandra D’Errica. Što jest, jest. Moram priznati ovo je bilo vrlo domišljato. Naime ovu glupost je nemoguće demantirati, naprosto zato što je takav postupak sasvim izmišljen. Kao što sam već spomenuo zagrebački nadbiskup koji je nevezano o crkvenoj hijerarhiji u Hrvatskoj uzdignut i na čast kardinala, ima utjecaj isključivo na izbor svog nasljednika, dakle zagrebačkog biskupa. Ali i tada on Papi posredstvom apostolskog nuncija predlaže trojicu kandidata, s tim da se uvijek nađe načina da aktualni biskup Svetom Ocu ukaže na svog favorita.
Može se dogoditi izuzetak kad Papa ima u vidu nekog jakog biskupa u manje značajnoj biskupiji pa ga želi poslati negdje gdje je potrebniji, kao što je to bio slučaj s premještanjem msg. Želimira Puljića iz Dubrovačke biskupije u Zadarsku nadbiskupiju nakon iznenadne i neočekivane smrti msg. Prenđe. Imamo i još raniji slučaj kad je tadašnji krčki nadbiskup Bozanić imenovan zagrebačkim nadbiskupom. Naime, nisam spomenuo da aktualni biskup kod određivanja trojice kandidata vodi računa o mišljenju svojeg svećenstva. Budući da se u Zagrebačkoj nadbiskupiji nisu uspjeli dogovoriti, kardinal Kuharić nije Papi predložio svoje nasljednike, a Ivanu Pavlu II je to u neku ruku i dobro došlo jer je msg. Bozanića mogao nagraditi za izradu, za crkvu vrlo povoljnih ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske.
Za života pokojnog kardinala Kuharića bilo je uobičajeno da zagrebački nadbiskup bude predsjednik Hrvatske biskuspke konferencije. Međutim, nigdje nije zapisano da to mora biti tako. Katolička crkva nije nacionalana i ona ne slijedi državni ustroj. Tako smo imali slučaj da je predsjednik HBK bio đakovačko-osječki nadbiskup, danas u miru, msg. Marin Srakić, a sad je to već spomenuti zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Dakle, nema nikakvog ustrojebenog ili hijerarhijskog paralelizma ili preslike između države i Crkve. Svaka biskupija je u svom radu do te mjere samostalna da svaki biskup za svoj rad ne odgovara nikome u Hrvatskoj nego izravno Svetom Ocu. Vatikan ima u Hrvatskoj svog veleposlanika kojeg nazivamo apostolskim nuncijem. Msg. Alessandro D’Errico, kao i svaki diplomat, posreduje u komunikaciji između hrvatskih biskupa i pape Franje.
Dakle, kad svaki od četiri hrvatska biskupa koji uskoro odu u mirovinu odredi po tri svoja nasljednika, jer niti jedan nije ranije imenova pomoćnog biskupa kodjautora, što znači pomoćnog biskupa s nasljednim pravom, oni će taj svoj prijedlog predati apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu. Msg. Alessandro D’Errico će tada dati svoje mišljenje o predloženim kandidatima, ali dosadašnji crkveni običaju kazuju da veću važnost od njegovog mišljenja ima stav svećenstva unutar biskupije.
Naime, Crkva voli mir i slogu i teško se odlučuje za imenovanje nekoga koga svećenstvo baš ne prihvaća. Dogodi se to u stvarno rijetkim i izvanrednim slučajevima. No, za ovu priču je jedino važno da nije po nikakvim odredbama Kanonskog prava, niti bi bilo u skladu s običajima ili dosadašnjom praksom da zagrebački nadbiskup na bilo koji način utječe na izbor novih biskupa u Gospiću, Šibeniku, na Krku i u Vojnom ordinarijatu.
Da sve ne bi izgledalo baš tako jednostavno autori ove teorije o propasti Crkve u Hrvata domislili su se i dodatnom zapletu pa su u priču uvukli navodni sukob hrvatskih biskupa s apostolskim nuncijem Alessandrom D’Erricom. Poznata je epizoda kad je papin veleposlanik u Hrvatskoj pred našim biskupima hvalio ministricu Vesnu Pusić, što domaće svećenstvo i nije baš najbolje primilo. Tu priču treba promatrati u malo širem kontekstu. Msg Alessandro D’Errico je prije službe u Hrvatskoj bio u BiH. Tamo je zagovaranje međuljudske tolerancije u svim pravcima jedini način očuvanja mira u državi i među ljudima, što je glavno crkveno poslanje.
U ime održavanja tog mira odnosno čuvanja ljudskih života kao najvišeg cilja ponekad se mora žrtvovati i nešto od samog crkvenog nauka. Za Alessandra D’Errica u početku i nije bilo velike razlike između dvije balkanske zemlje i on je službu u Hrvatskoj doživljavao vrlo slično kao i u BiH. Naši biskupi ipak imaju opravdani razlog da ne iskazuju preveliku toleranciju prema svjetonazoru ministrice Pusić. I tu je u početku bilo nesporazuma. Međutim to nikako ne utječe na crkvene običaje i Kanonsko pravo.
Ne bih na koncu zanemario ni činjenicu da se kardinal Bozanić nedavno pohvalio kako je od pape Franje primio riječi zadovoljstva zbog uspjeha referenduma o braku. To je dalo za pravo hrvatskim biskupima što su podržali jednu, samo naizgled isključivo svjetovnu i građansku inicijativu. Pitanje braka je nešto što se i te kako tiče nauka i djelovanja Crkve. Da bi se pokušalo Crkvu zaustaviti u mogućim sličnim inicijativama, tvorci ovog specijalnog izvještaja protiv Crkve dosjetili su se kako relativizirati pohvalu pape Franje. Plasirali su informaciju da je Bozanić marginaliziran među kardinalima i to dokazuju tako što on neće utjecati na izbor novh biskupa koji nisu iz njegove biskupije. Kao da je ikad i trebao. Jednostavno rečeno, kao dokaz uzimaju laž i vlastitu izmišljotinu.
Dodat ću na kraju ovome i žalosnu činjenicu da je Slobodna Dalmacija prije otprilike godinu dana tvrdila da biskup Ivas odlazi sa svog mjesta zato što je Thompson uglazbio jednu njegovu pjesmu. Danas novine iz istog medijskog koncerna tvrde da kardinal Bozanić odlazi i to dokazuju činjenicom da neće birati Ivasovog nasljednika. Tema je ozbiljna, a što više analiziram to pisanje protiv Crkve u Hrvatskoj, postaje sve smješnije.
Reći ću zato da nam valja pričekati da u skladu s crkvenim običajima i Kanonskim pravom mjesni biskupi obave razgovor sa svojim svećenstvom, predlože apostolskom nunciju trojicu u tom trazgovoru odabranih kandidata, a ako im je jedan od njih posebno prirastao srcu da neposredno prije papine odluke „slučajno“ baš s njim otputuju u Rim po nekom neodgodivom poslu. I cijela ta priča se kardinala Bozanića baš nikako ne tiče. To što je on kardinal, ne znači da ima bilo kakvu vlast ili moć nad biskupima. Naime, po kanonskom pravu, da bi netko bio kardinal, čak i ne mora biti svećenik. Dakle, kardinalska čast nije dio crkvene hijerarhije. No, to je očito već previše za pisce specijalnog izvještaja.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
