Vlč. Zlatko Sudac o pravoj sreći
Sjedim u kafiću, dođe mi prijatelj i kaže, joj Zlatko, gledam svoje kolege iz razreda. Svi su oni uspjeli u životu…
Jednom je otac direktor i kupio mu je i ovo i ono i on ima sada jednu tvrtku i posluje. Drugi je postao direktor. Treći ima super ženu, a ja evo nisam ništa. Svi su uspjeli, a ja ništa.’ O čemu on to govori? Uspjeli su! U čemu su uspjeli? Da naprave magarca od sebe. Jedan je postao direktor korporacije za lude, a drugi ne znam što. Je li to uspjeh? je li to garant vašeg uspjeha? Sve što jednog biznismena zanima je što će njegova žena misliti o njemu, što će njegovo društvo i djeca misliti o njemu. Pogledajte kako se kočopere po pozornici. Marionete izmanipulirane u strahu. To nisu sretni ljudi. Brinu se radi mrlje na kravati. Ne spavaju. Nisu sretni. Nemaju mira. Je li to sreća da bi uspio? Je li to sreća? Je li to istinski ljudski život? Kad jedanput shvatiš i odvežeš se od tih zalijepljenosti i obzira što će tko misliti o tebi, tad ćeš postati neustrašivo slobodan čovjek. I više se nikoga nećeš bojati, zato jer ti nije stalo da ti ljudi govore ne znam što. Shvatit ćeš da si ništa a da je jedino Bog onaj koji jest. Tad ćeš biti slobodan i neustrašiv. Slobodan od svojih želja, ambicija, pohlepa, požuda, ne znam čega… Takvi ljudi plaše. Takve ljude treba maknuti. Takvi ljudi otvaraju oči i mijenjaju na promjenu.
Autor: Vlč. Zlatko Sudac/dnevno.hr
