Može li Željka Markić uvesti reda u kaotičnu političku desnicu?
Politička ofenziva Željke Markić – mat desnice u dva poteza ili tek iluzija? Kako to da se Zoran Milanović ne boji da bi ga netko politički mogao uzdrmati? Tragično je za Republiku Hrvatsku ako u oporbi nema političara koji ga mogu učiniti političkom prošlošću.
Kratka aktualna politička ofenziva Željke Markić pokazala je svu nesposobnost političara na desnom dijelu hrvatske političke scene. Dok se desnica preslagivala ona se odmarala, a kad su lideri zauzeli svoje pozicije i krenuli u boj, ne protiv ljevice i vlasti, nego jedni protiv drugih, baš onako u duhu najbolje tradicije hrvatske političke desnice, gospođa Markić je vrlo teatralno odlučila poduzeti korake.
Namjerno nije govorila ništa o vlastitim političkim ambicijama, namjerno nije poduzimala inicijativu. Ona je tek otišla u prijateljski posjet Branimiru Glavašu i pustila da mediji i nesposobni politički lideri odrade svoje. Ovi prvi, gladni senzacija Markićku su odmah proglasili pomiriteljicom posvađanih Karamarka i ostatka desnice, a ovi drugi, dakle političari, u najboljoj maniri vlastite nesposobnosti nisu znali jasno poručiti javnosti kako se mogu dogovarati i bez posrednika. Bivša novinarka Željka Markić odlično je procjenila da će bilo kome od njih trebati barem tri dana za reakciju, a budući da je vikend pred nama, onda još i više. Za to vrijeme narodu će sjesti u podsvijest da je baš ona lider i spasiteljica desnice.
Već dugo prilično je teško naći pametan odgovor na pitanje kako Zoran Milanović uz sve pogreške koje svakodnevno radi može biti toliko siguran da njegovu vladavinu nitko neće i ne može uzdrmati. Ponekad se čini da je samo potrebno da čelnici oporbenih stranaka kažu da im je dosta ovakvog propadanja države, te da uz pomoć sindikata malo jače priprijete ovoj Vladi i ona bi mogla šaptom pasti. Odavno je poznato da ministri međusobno ne razgovaraju, baš kao i to da država funkcionira po inerciji, bez plana i strategije. Sad kad su se konačno čelnici tih oporbenih stranaka pokušali ujediniti i o nečemu dogovoriti postalo je jasno zašto Milanović ovako mirno živi. Na desnoj političkoj sceni mudrog političara treba svijećom tražiti.
Čelnici manjih desnih strančica počeli su se ponašati kao uvrijeđene curice onog trenutka kad ih je šef Tomislav Karamarko odbio i nije pristao na njihovu ponudu stvaranja velike desne koalicije. Da je kod njih bilo i zrna političke mudrosti s tako glupim prijedlogom nikad ne bi ni došli pred Karamarka. Njemu je jednostavno neprihvatljivo da on uz sebe šlepa male stranke velikih apetita i da jednog dana u Saboru nema većinu sastavljenu od vlastitog članstva.
Osim toga Karamarko se nalazi i pred sve žešćim kritičkim udarom vlastitog članstva koji se teško miri i s prevelikom inicijativom Ruže Tomašić kad su u pitanju izbori za Europarlament.
Tek što je u Strasbourgu Davor Ivo Stier uspio svojim radom zasjeniti popularnost agilne pravašice, Karamarko je mladog popularnog političara smjenio iz stranačkog predsjedništva. Nezadovoljstvo HDZ-ovog članstva bilo je zbog toga glasnije nego što je itko očekivao. Dakle, Karamarko će ipak morati shvatiti da je vođa HDZ-a, a ne cijele šarene desnice.
Ostale male stranke nisu morale voditi računa o tim Karamarkovim problemima, ali su njihovi čelnici morali biti svjesni vlastitih, a to je prije svega nedostatak identiteta i nepoznata vjerodostojnost i ugled kod birača. Upravo stoga je sasvim logična opcija bilo formiranje desnog bloka koji bi postizborno, kad na izborima utvrdi vlastitu političku težinu, mogao koalirati s HDZ-om. Umjesto da to shvate, čelnici ujedinjenih manjih desnih stranaka počeli su se ponašati uvrijeđeno i napadati HDZ i Karamarka. Time su dali za pravo šefu HDZ-a i potvrdili da je ispravno odlučio da s njima tako politički nezrelima ne želi ulaziti u prijeizborne koalicije.
Jedina dovoljno mudra na desnoj političkoj sceni, Željka Markić, odlučila je ostati po strani i čekati da se dvije strane upletu u svađu prema kojoj je ona dječja, oko igračke, prava ozbiljna rasprava. Kad su čelnici HDZ-a i ujedinjeni ostatak desnice pokazali svu svoju neozbiljnost, sav svoj politički jad, Željka Markić je odlučila dečkima pokazati kako se to radi. Nakon Ruže Tomašić još jedna žena s desne političke scene pokazala je onim velikim muškarčinama tko tu stvarno vodi glavnu riječ.
U trenutku kad je simpatizerima desne političke opcije postalo gadljivo kako se politički lideri svađaju, Željka Markić je napravila potez u najboljoj maniri istočnjačkih borilačkih vještina. Tko je ikad trenirao neku od njih zna da je glavna filozofija da protivnika treba poraziti baš njegova snaga koju samo treba laganim pokretom usmjeriti i protivnika izbaciti iz ravnoteže. Ona je otišla u privatni posjet kod Branimira Glavaša, čovjeka bez čije volje se ništa ne događa zu HDSSB-u, najjačem i najozbiljnijem partneru u ujedinjenom desnom bloku. Taj blok bez HDSSB-a ne znači ništa. Nitko ne zna o čemu su pričali Glavaš i Željka Markić. Možda o postu u zatvoru za vrijeme korizme. Možda o šokačkim pokladama. Tko zna?
Međutim, mediji su Markićku odmah proglasili ujediniteljcom hrvatske desnice. Cijeli dan ona je u elektronskim medijima pomiriteljica HDZ-a i ujedinjenog ostatka desnih političkih stranaka. Naravno, takva nagađanja ona nije htjela ni potvrditi ni demantirati. Ona je medijima govorila o načelnim političkim stavovima koje zastupaju i ona i Glavaš, ali iz kojih bi se moglo naslutiti da su baš njih dvoje mudrih pričali o tome kako primiriti onu posvađanu dječurliju. Mudro je zadržala vlastitu ravnotežu.
Zabavu joj je pokvario tek Josip Salapić, član HDSSB-a koji je za Dnevnik HTV-a rekao da nema nikakvog ujedinjenja pod paskom Željke Markić.
Međutim, njega je malo tko čuo, pa tako nije ni Tomislav Karamarko. Da jest, vjerojatno nikad ne bi s dvije rečenice Željki Markić dao lentu šefice desnice. Svojom već poslovično nespretnom izjavom Karamarko je novinarima ispričao o potrebi priče o ujedinjenju. I tako Željka Markić ni kriva ni dužna postade lider desnice!
Kako je moguće da na desnoj političkoj sceni vlada ovakva neorganiziranost i rekao bih, potpuni kaos. Bez da se itko uvrijedi u tom političkom prostoru već dugo je HDZ jedini ozbiljni faktor. Svi ostali se tek trebaju dokazati i razriješiti vlastite nesuglasice. Tu prije svega mislim na bezbroj pravaških strančica. Nažalost, HDZ se već dugo ne ponaša liderski. Oni nisu iskoristili polet koji se dogodio dolaskom Karamarka i smjenom Jadranke Kosor.
Umjesto da to bude nova snaga za novo vrijeme, oni su pokazali manire političara od čijih navika su trebali napraviti odmak. Obećali su biračima nove stranačke izbore za godinu dana, a onda pogazili obećanje kao da ništa nisu rekli. Umjesto bitke protiv vlasti oni su krenuli u unutarstranačke bitke koje nisu završili ni do danas. I sve to vrijeme bilo je obilježeno katastrofalnom komunikacijom s medijima. Umjesto razgovora oni su izabrali opciju svađe i optužaba medija tvrdeći da su svi protiv njih. Kao da novinari izmišljaju nečije nespretne izjave. Zar su novinari izmislili priču da je Stier svojom voljom otišao iz stranačkog predsjedništva, a kad je taj političar to ekspresno demantirao, posegnuli su za jednako nespretnim pojašnjenjem koje ih još više zakopalo u rupu nevjerodostojnosti. Hoće li novinari biti krivi i za to što je Karamarko nasjeo na dobru foru Željke Markić i priznao joj pravo da pokušava ujediniti desnicu?
E sad, da se vratim na pitanje s početka ove priče. Kako to da se Zoran Milanović ne boji da bi ga netko politički mogao uzdrmati? Tko bi to mogao biti?! Političari koje Željka Markić ovako lako povuče za nos i ode opet raditi svoj posao, do sljedeće prilike ako joj bude dosadno.
Dok pišem ovu kolumnu gledam Zorana Milanovića kako se svađa s novinarkom HTV-a. Tragično je za Republiku Hrvatsku ako u oporbi nema političara koji ga mogu učiniti političkom prošlošću.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
