Hipnotičko društvo spektakla
Laž je virtualna zaraza, a ”propaganda je izvršna ruka nevidljive vlasti” Američki sociolog Robert D. Patman kaže da se ljudi koji su ovisni o televiziji mnogo rjeđe uključuju u društvene aktivnosti, manje volontiraju, manje su zainteresirani za politiku, manje vremena provode s prijateljima, idu rjeđe u crkvu i češće su nasilni u vožnji od onih kojima televizija nije njihov primarni oblik zabave.
Ovisnost o televiziji je povezana ne samo sa manjom uključenošću u društveni život, već i sa manjom društvenom komunikacijom u svim njenim oblicima. S druge strane, TV minimalisti, odnosno oni koji se zalažu da televizija ne bude njihov primarni izvor zabave, češće prijavljuju društvene projekte, više volontiraju i češće preko tjedna odlaze u crkvu.
Dr. Ernest Hilgard sa Sveučilišta Stanford smatra da je gledanje TV-a blisko hipnozi ili gotovo jednako. Termin flicker effect odnosi se na hipnotički učinak gledanja TV. Lijeva hemisfera mozga, koja informacije procesuira analitički i logički, gasi se tijekom gledanja tv-a, dok desna emocionalna i nekritična, dolazi do izražaja. Čovjeku koji bulji u ekran stanje svijesti mijenja se iz beta valova u alfa valove – sanjarenje.
Ovisnost o televiziji dovodi ne samo do globalne manipulacije, nego može biti uzrok Alzheimerove bolesti, pretilosti kod djece, smanjenja koncentracije i tjelesne aktivnosti. Ova ovisnost nam otkriva zašto smo pasivni, inertni i nezainteresirani za društvo čije se vrijednosti svakim danom sve više urušavaju. Otrkiva nam zašto nema pobune, herojstva i progresivnijeg aktivizma.
Izraz kiberprostor skovao je SF pisac William Gibson, a označava prostor u kojemu se sučeljavaju digitalne binarne jedinice podataka sa ljudskom sviješću. Svaka duša ima svoju optimalnu brzinu usvajanja informacija. Višak podataka dovodi do ”iskrivljenog viđenja svijeta”, jer se podaci nikad ne stavljaju u odgovarajući povijesni ili moralni kontekst. Sv. Pavao kaže ”znanje nadima, a ljubav izgrađuje” (1 Kor 8,1).
Uzalud nam je zagovarati bilo kakve društvene promjene i katarzu dok se ne obratimo i sami ne iziđemo iz začaranog kruga manipulacije. Kaže se da kršćani imaju dvije domovnice, jednu na zemlji drugu na nebu. Ako smo građani neba, zašto nam je teško oduprijeti se idolima ”društva spektakla”? Ako živimo u iluziji nismo sinovi i kćeri svjetla, jer sinovi i kćeri svjetla ne žive u tami zaslijepljeni digitalnom slikom života i svemira. Djeca božja svim srcem traže zbiljnost i što se više uspinju k zbiljnosti tim više odbacuju ono tiho ropstvo kojemu su izložene hipnotizirane duše.
Engleski empirist Francis Bacon (1561-1626) navodi četiri izvora zabluda ili predrasuda koje čovjek valja odbaciti u potrazi za istinom;
• idoli plemena – društvene zablude
• idoli spilje – zablude iz subjektivne naravi
• idoli trga – javno mnijenje
• idoli teatra – razne filozofske škole
Suvremeni idoli spektakla povezani su s korupcijom, kulturom zaboravljanja i depresivnom hedonijom. Laž je virtualna zaraza, a ”propaganda je izvršna ruka nevidljive vlasti” (E. L. Bernays). Ona čini da pored žive vode umiremo od žeđi u bespuću sveopće virtualizacije.
Silvana Dragun, mag.phil.
