Padaju maske – car je gol, bolestan i nakazno ružan
Počeo je ulični rat među vladajućim moćnicima Sam premijer kaže da je Šegon trgovao utjecajima – onda moraju otići svi koji su u tome sudjelovali
Sad znademo da Branko Šegon zna nešto zbog čega je bio uvjeren da ne mora otići, odnosno da je ono što se njemu stavlja na teret sasvim normalna pojava među sadašnjom političkom elitom. Ako je ova pretpostavka kriva, onda se Branko Šegon ponašao kao uvrijeđeni dječarac, a oni koji ga poznaju tvrde da on to sigurno nije.
Maske su počele padati jedna za drugom. Teško da je itko mogao pretpostaviti lavinu događaja, naizgled sasvim nepovezanih, koje će dovesti do sramotnog razgolićivanja državnih institucija. Car nije samo gol. On je bolestan i nakazno ružan. Bijes kojeg su do jučer podanici osjećali prema svom apsolutistističkom vladaru naglo je zamijenilo sažaljenje. Nitko više ne želi rušiti onemoćalog cara. Svi sad samo čekaju kad će u svojoj nemoći nestati sa scene. Ništa što simbolizira carevu moć više nije tako snažno i nedodirljivo, sve je odjednom postalo slabašno i prljavo.
Do jučer nedodirljivi ministar financija koji je čak i državu zaduživao na međunarodnom planu tako da je to Vlada morala pokrivati naknadnim odlukama, toliko se oteo kontroli da mu je premijer morao razvaliti šamarčinu zbog neposluha koji je uzeo previše maha.
Natjerao ga je da smjeni svog najvjernijeg suradnika u sustavu muljaže s oprostima poreznih dugovanja i predstečajnih nagodbi. A niz neposluha se nastavio, pa je tako Branko Šegon odlučio vrlo jasnom gestom poslati izravnu poruku javnosti. Odbio je prihvatiti savjet premijera da sam odstupi. Njegov prijatelj Slavko Linić je javnost obavijestio da Šegon nije htio sam otići, te ga je na zahtjev premijera morao smijeniti.
Nije ovo bilo samo javno pranje savjesti sasvim neuobičajeno za politiku u onoj istoj mjeri u kojoj predstavlja običajno pravo u mafijaškim organizacijama i strukturama, nego je ovo bila jasna poruka hrvatskoj javnosti. Sad znademo da Branko Šegon zna nešto zbog čega je bio uvjeren da ne mora otići, odnosno da je ono što se njemu stavlja na teret sasvim normalna pojava među sadašnjom političkom elitom. Ako je ova pretpostavka kriva, onda se Branko Šegon ponašao kao uvrijeđeni dječarac, a oni koji ga poznaju tvrde da on to sigurno nije.
Da Branko Šegon zna puno više govori i činjenica o šutnji Državnog odvjetništva u njegovom slučaju. Naime, Republika Hrvatska ima odredbu Kaznenog zakona koja sve ono zbog čega je Šegon morao otići opisuje kao kazneno djelo prodaje utjecaja, odnosno trgovine utjecajem. Neki ljudi su već procesuirani po tim zakonskim odredbama. Kad bi Državno odvjetništvo bilo dosljedno onda bi svi oni koji su Šegonu omogućili kredite zbog kojih je morao otići sad već bili optuženi za trgovinu utjecajem.
Više nego očitom obračunu Milanovića s Linićem to bi premijeru pomoglo da zada konačni udarac svom neposlušnom ministru. Ali nije to napravio. Očito neki krak onoga što Šegon zna – vodi i prema premijeru ili nekome od njegovih ljudi.
Kad sam već spomenuo Državno odvjetništvo moram primijetiti da bi im kapitalac poput Šegona ili Linića sasvim dobro došao za lizanje rana zadobijenih u slučaju „Kamioni“, odnosno propale tužbe protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića. Koliko bedast mora biti netko da podigne optužnicu samo zato što vojska ne kupuje najjeftiniju opremu? Možda je bolje pitati koliki je morao biti utjecaj Stipe Mesića na Državno odvjetništvo kad je Bajić prihvatio tu igru unaprijed osuđenu na propast?
Nije tajna da je Slavko Linić vrlo blizak Mesićevom krugu poslovnih ljudi, odnosno da je i on dio tog tima. Mladenu Bajiću se bliži reizbor. Došlo je vrijeme da on opet izabere strane. Zaigrao je na Zorana Milanovića i sigurnu podršku u Saboru. Rezultati mu i nisu baš nešto u što bi se trebao pouzdati. Stoga je počeo pomalo potkresivati stablo na kojem se Mesić do sad bezbrižno šepurio. Taj dar će Milanoviću donijeti uz kandidaturu za još jedan mandat. Zbog toga je stradao i šef Sindikata liječnika Ivica Babić.
Priča o uhićenju čovjeka koji se poigravao s Vladom i ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem jedna je od najbizarnijih u vladavini Zorana Milanovića, ali i tijekom karijere Mladena Bajića. Dokumentacija o bolesti dr. Ivice Babića nalazi se u nadležnim državnim institucijama najmanje 23 godine. Na temelju toga je doneseno rješenje u čiju ispravnost Državno odvjetništvo sumnja. Čovjeka sprovoditi u lisičinama i pretresati mu kuću, ured, pa čak i garažu zbog dokumentacije koja postoji u državnim spisima nije ništa drugo nego sramota i oličenje jada i nemoći ove države. Još je jadnije ako se zna kako je do svega došlo.
Priču o navodno lažnoj invalidnosti dr. Ivice Babića započeo je dr. Nikica Gabrić, čovjek s velikim političkim ambicijama. Možda čak i prevelikim. Toliko želi doći na vlast da je počeo igrati sa svima. Od početka se zna da ima simpatije predsjednika Josipovića, on sam ne taji svoju bliskost s SDP-om, jer na koncu bio je savjetnik u vladi Ivice Račana, ali da voli iza zavjese igrati i s nekim HDZ-ovcima, javnosti je malo poznato. Što je od svega najbolje, Gabrić uglavnom igra kad su u pitanju podmetanja kolegama i političkim oponentima. Navodno je još 2003. godine tadašnji ministar branitelja Ivica Pančić zamolio Gabrića da prosudi o čemu je riječ u invalidnosti dr. Babića. Iako danas tvrdi da je već tada rekao da je dokumentacija nevjerodostojna, Gabrić nije podnio kaznenu prijavu protiv dr. Babića. Eh da, treba li uopće spominjati da se dokumentacija šefa Sindikata liječnika provjeravala u vrijeme štrajka liječnika. Danas kad štrajk liječnika opet traje, Gabrić se opet prisjeća te navodno lažne invalidnosti i s povjerljivom liječničkom dokumentacijom izlazi u javnost. Ukratko, Nikica Gabrić radi kazneno djelo zbog kojeg je Državno odvjetništvo moralo reagirati po službenoj dužnosti. Moralo je, ali nije. Nažalost, nije reagirala ni Hrvatska liječnička komora.
Čelnik Trećeg puta se vrlo brzo od ozbiljnog političara s velikim šansama prometnuo u političkog mrtvaca. Naime, čak i oni koji su mu vjerovali, koji su mu davali informacije radi difamacije političkih protivnika više ne vjeruju da će on išta značiti na političkoj sceni pa počinju i pričati kako su mu davali dokumente radi diskreditacije političkih protivnika. Bilo bi ružno prenositi detalje neprovjerenih priča, ali one govore i o bliskoj suradnji dr. Nikice Gabrića, jedne novinarke koja prati zdravstvo i političara desne orijentacije koji baš ne voli zamjenika svoje stranke.
Taj pokušaj je završio potpunim fijaskom i razotkrivanjem krajnje površnosti dotične kolegice, a Gabrić je ostao neprimjećen. Ostao je sve do sad kad očito desnoj strani više nije koristan pa je priča krenula. Je li istinita ili nije, saznat ćemo sasvim sigurno. Međutim već i samo petljanje Nikice Gabrića s dokumentacijom Ivice Babića dovelo je do toga da umjesto priče o zdravom i razigranom novorođenčetu moramo reći da je to političko dijete umrlo pri porodu. Treći put je postao vrlo kratka slijepa ulica.
Da se Vlada Zorana Milanovića raspada po šavovima, odnosno da su počele, vojničkim rječnikom rečeno, ulične borbe između ministara vidljivo je čak i slijepcima. Ne samo da su se mobilizirali sami ministri, nego čak i razni prirepci vladajućih koji su do sad ovisli o dobroj volji ove Vlade ili pojedinog političara.
Najbolje tome u prilog govore priopćenja Jutarnjeg lista u kojem pokušavaju novinarima zabraniti iznošenje vrijednosnog suda o toj novini. Oni odvjetničkim dopisima i prijetnjama žele nekome zabraniti da tu novinu naziva biltenom. Kad vlasnici novine žele novinarima zabraniti iznošenje vrijednosnog suda, onda je stvarno kraj na vidiku. Teatralno hapse, šire strah pretresima kuća i garaža udarajući tako na djecu i obitelji političkih protivnika, što rade samo ljudi u teškoj panici ili jadnici po karakteru, zabranjuju slobodu novinarskog izražavanja, lažu, uvode nove poreze, zadužuju nas, nezaposlenost raste, osnivaju nove državne agencije, sve rade samo ne odgovaraju za svoje postupke.
Eh da. Ministrica Mrak Taritaš je obećala da će njezina agencija za legalizacije početi s radom 1. veljače. Hoće li gospođa ponuditi ostavku sad kad je jasno da je lagala naciju samo kako bi osnovala agenciju za uhljebljivanje novih stranačkih podobnika na državnom proračunu?
Bože moj, kolike maske padoše za samo dva dana?
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
