Udbaška pravda
U kući Srpkinje Nade Krnete i njenog sina Rade Krnete u Slunju, Ivana Trnskoga 6 nađeno je 1995. nakon “Oluje”oružje, bombe, strjeljivo i druga vojno-četnička oprema, što je preuzela HV i Hrvatska policija.
Kućne prostorije Nade i Rade Krnete, uključujući tavan, podrum i garažu bile su pune opljačkanih predmeta svih vrsta i oblika i to od susjeda Hrvata, koji su pobjegli pred opasnostima od srpskih četnika. Susjedi su prepoznali svoje predmete.
Očito, da su ta kažnjiva zlodjela počinili dvoje Krneta: majka Nada Krneta i njezin sin Rade Krneta, inače bivši aktivni četnički borac, ili oni znadu tko je to počinio u njihovoj kući. Nada Krneta živi u Slunju, a njezin sin – četnik živi u Baranji, u jednoj obiteljskoj kući.
Zar ovo nije prilično jasan predmet za sudsko gonjenje?! Tko bi to trebao pokrenuti i kako?! Ima li Hrvatska djelotvorno pravno ustrojstvo za istraživanje i sudsko kažnjavanje takvih zločinaca, koji su Hrvatsku bacili u vrtlog bijede i tuge više, nego svi tajkuni?
Meni osobno su nepoznati počinitelji iz redova srpske nacionalne manjine za vrijeme SAO krajine u Slunju popljačkali svu imovinu u obiteljskoj kući, koju sam naslijedio od pokojnih roditelja i sva oruđa iz gospodarskih zgrada… Kuću i sve objekte su razgradnjom i pljačkom upotrebljivih dijelova (na pr. vrata, prozori, stropovi, instalacije, crijep…) su devastirali do V. kategorije oštećenosti, utvrđeno od Komisije za procjenu ratnih šteta Županije karlovačke. Spalili su svu obiteljsku pismohranu i slike. Ja nemam slika svojih roditelja niti svojih iz djetinjsve i maladosti u Slunju.
Obzirom, da nisam bio prijavljen 1991. u Slunju ja nemam pravo na obnovu kuće od strane RH niti bilo koju naknadu za sve izgubljeno, jer sam bio bio primorani politički emigrant.
Oni pak srpski udbaški oficiri i slični službenici iz Srbije imaju pravo po zakonima RH, na povratak stana, na dodjelu zamljišta za kuću ili čak kuću.
KOMU TO MOŽE BITI JASNO?! Ja sam kao Hrvat u Hrvatskoj oštećen i bez prava sam na naknadu, a Srbe iz Srbije na službi u Hrvatskoj (makar ona bila i nečatsna!?) se poziva natrag i vraća im se stanarsko pravo ili im se daje ovaj ili onaj oblik naknade.
Sumnjam da su zlodjela s mojom kućom i imovinom počinili samo slunjski Srbi, pretežno iz moga susjedstva i pljačkanu imovinu su navodno odvozili u Bosnu i Srbiju na prodaju ili…?
Na području bivše općine Slunj, na površini 804 km/2 ne postoji nijedna hrvatska kuća, koja nije opljačkana, devastirana i u najviše slučajeva spaljena. To isto se odnosi i na gospodarske zgrade – pljačku stoke, poljoprivrednih strojeva i druge imovine.
Na tlu Dekanata slunjskog opljačkane su i spaljene su sve katoličke crkve i kapelice – njih 17 (jedino tri kapelice su samo opljačkane i podobro devastirane, ali nisu spaljene!); neke crkvene zgrade, poput cetingradske crkve su višekratnim miniranjem sravnjene sa zemljom i izbrisane s tla, uništavani su spomenici na katoličkim grobljima i čak grobnice…
Sakralne objekte su uništili slunjski ili krajiški Srbi, ako ne zli duhovi!, a obnavljaju se (ono što je obnovljivo) iz skromnih sredstava Republike Hrvatske i od milodara vjernika.
Tko je za ova zlodjela odgovoran, koga tužiti i od koga dobiti naknadu za opljačkane i zauvijek uništene sakrane objekte i umjetničke vrednote plus dokumentaciju…
Rimokatolički svećenik slunjski mi je nedavno rekao, da su dosad popisane 352 hrvatske žrtve srpskog terora u Dekanatu Slunjskom počinjene od Srba.
To nisu sve hrvatske žrtve srbskog bezumlja jer se još vrlo brojne vode kao nestale. Dodajmo ovdje još samo brojne ranjenike – invalide i obitelji s izgubljenim roditeljem ili drugim članom. A MINE SRPSKE od kojih se svakodnevno pogiba i zemljište je neobradivo?!
Tko je odgovoran za ovaj srpski etnocid nad hrvatskim civilima svih starosti, uključujući djecu i nemoćne starce?! Koga tužiti i od koga satisfakciju dobiti?!
Prilažem nepotpuni poimenični Popis hrvatskih žrtava srbskog terora u Slunju od 1991-1995. s opisom načina smaknuća žrtve. Na njemu je oko 297 hrvatskih žrtava s opisom zločinstva.
Za sve te žrtve do sada nije kažnjen nijedan srpski zločinac!
Kako i koga tužiti, od koga dobiti barem jurističku satisfakciju?!
Ako je ovako mali broj Srba (njih oko 1540 plus 100 osuđenih) mogao počiniti tako silne ratne zločine u Hrvatskoj, nepojmljivih veličina i oblika, predlažem, da ih kaznite nagradom. Treba ih staviti u jednu sigurnosnu karantenu i oko nje napraviti vidikovac pa neka služe gledateljima za turističke svrhe.
Od koga su to Srbi ugroženi, da ih se tako brižno treba čuvati i zbrinjavati?! Zna se! Od Hrvatskog naroda, kojeg se ovim finim i perfidnim načinom prikazuje genocidnim narodom – “Ko nas bre zavadi?!”.
Držati Srbe u politički stvaranom strahu od Hrvata znači okrivljavati Hrvate, koji su u povijesti bili stalno ugrožavani od Srba, a nijedanput obratno. Čak i u NDH su Srbi izazvali Hrvate na ono što se je međusobno n e l j u d s k i događalo.
Ne ulazeći, dublje u povijest, srpska država Jugoslavija od 1918-1941. je ugnjetavala, izrabljivala, zlostavljala i ubijala Hrvate (a ne obratno) pripremajući ih tako na otpor i na organiziranje Pavelićevih ustaša za obranu golih hrvatskih života na svojim ognjištima.
Primjerice, do 1941. u mojem Slunju nije uopće bilo ustaša, ali je bilo vrlo dobro organiziranih i suvremeno naoružanih četničkih organizacija. Već 12. travnja 1941. mjesto Slunj je oružano napao elitni bataljun srpskih i crnogorskih četnika pomognutih od tamošnjih četnika iz Primišlja, Tržića i Veljuna. Slunj je spašen od četničkog pokolja, sličnog Foči (nešto kasnije!) samo zahvaljujući vojnicima (Hrvatima), koji su se nakon 10. travnja, iz ličkih garnizona vraćali kućama preko Slunja pa su pritekli Slunjanima u obranbenu pomoć.
Tko je tu koga ugrožavao i izazivao na zlo?! Povijesno su krivci Hrvati!
Za koga međunarodne trupe čuvaju hrvatski rt Prevlaku i koga bi to Hrvati ugrožavali na Prevlaci?! Jesu li Hrvati dosad uzimali krajeve i gradove susjedima ili su to susjedi, koje mi “ugrožavamo” uzimali nama. Primjerice Boka kotorska i Istočni Srijem sa Zemunom.
Nije li i Međunarodni kazneni sud u Den Haagu sa svojim ograničenjem uglavnom na Hrvate i Srbe u službi političko-jurističke psihologije za stvaranje genocidnosti kod Hrvata i paranoje kod Srba – može i obratno(!?) i IZMIJEŠANO.. Neka nam ti donkihotski političko-psihološki emisari za produkciju izmišljanja ugroženosti i genocidnosti pokažu jedan jedini uzorni primjer, kojeg su oni uspješno riješili.
Oni nisu za rješavanje, nego za stvaranje problema. Kad to shvate Srbi i Hrvati nestat će paranoje i uvreda s genocidnosti!
Dragan Hazler/hazud.hr
