TEŠKO ĆE ŠTRBAC HRVATSKOJ NANIJETI VIŠE ŠTETE NEGO STIPE MESIĆ 

Hoće li Srbija pozvati Mesića kao svjedoka u Haag: Štrbac jest VKV lažov ali Stipe je ipak profesor
Pišući pred nekoliko dana o liku i nedjelu krunskog svjedoka Save Štrbca protiv Hrvatske na suđenju u Haagu po međusobnim tužbama Srbije i Hrvatske za genocid, podsjetili smo na riječi Dobrice Čosića, kreatora velikosrpske politike Srbije osamdesetih i devedesetih, o tome kako je laž “srpski nacionalni interes”. Međutim, i mi konja za trku imamo. Savo možda jest VKV lažov, ali Mesić je ipak profesor. Srbija bi bolje uradila kad bi kao svjedoka pozvala Mesića, i to iz više razloga.

Kao prvo, Mesić već ima iskustva u svjedočenju protiv Hrvatske u Haagu. Istina, on je to uvijek radio zaplotnjački: pred izbore 2000., kad su u medije procurile informacije o tome da je upravo on bio “zaštićeni tajni svjedok”, decidirano je u intervjuu u Vjesniku to zanijekao, rekavši da je to haranga koju protiv njega vode “ustašoidi i seronje”. “Nisam bio u Haagu niti svjedočio pred sudom”, rekao je tada u intervjuu za “Vjesnik” Stipe Mesić.

To je, kasnije se pokazalo, bila laž: u normalnijoj državi od DNR Hrvatske, zbog te laži bi bio doveden u pitanje i legitimitet izbora, a u Americi bi to bilo dovoljno da se pokrene proces impeachmenta. Sjetite se samo skandala kad je otkriveno da je Nixon lagao o tome da nije znao za prisluškivanje u Watergateu, zbog čega je prisiljen na ostavku, ili pokušaje smjene Clintona ne zato jer je imao odnos s pripravnicom, nego zato jer je američkoj javnosti lagao o tome.

Kad je ulovljen u laži, rekao je da nikad nije svjedočio protiv Hrvatske. To je također bila laž: njegovo svjedočenje je prepuno fraza poput “nisam bio tamo, ali siguran sam da je Tuđman dijelio Bosnu s Miloševićem…” (valjda ju je trebao cijelu prepustiti Miloševiću, što li?) i sličnih. No to nije jedina laž o njegovom svjedočenju: osim zaplotnjačkog, tajnog svjedočenja u Haagu – zašto nije svjedočio javno, ako “nije govorio ništa protiv Hrvatske” – on je u više navrata svjedočio pred međunarodnom zajednicom o tome da je Hrvatska počinila genocid nad Srbima, što je mnogo kasnije razotkriveno u aferi “Wikileaks”. U papirima koje je Assange objavio, u dokumentu pod oznakom 95ZAGREB1944, moglo se naći i slijedeće:

“17. svibnja 1991. se veleposlanik (Galbraith) susreo s Stipom Mesićem, predsjednikom oporbenih Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Mesić je optužio Vladu RH da je držala oporbu u neznanju o stanju u bivšem Sektoru Zapad i izjednačio je odlazak Srba s etničkim čišćenjem.” Veleposlanik je sugerirao Mesiću da bi bilo korisno da oporbene stranke kontaktiraju srpske vođe, poput Veljka Džakule u Pakracu. Mesić se složio. Dakle: Mesić je prvi koji je ikad optužio Hrvatsku za genocid, već tri mjeseca prije Oluje, neposredno nakon Bljeska, što ga čini idealnim svjedokom na ovom suđenju! Usto je i Hrvat, bar na papiru, što ga čini mnogo uvjerljivijim svjedokom od Štrbca, bivšeg ministra laži (Gebelsa) u SAO Krajini.

Tom prilikom, u razgovoru s Kennethom Galbraithom, je Mesić, tada član Manolićeve udbaške stranke Nezavisni Hrvatski Demokrati, izrekao još teških optužbi na račun Hrvatske: Mesić i Đukić su objašnjavali da Hrvatska mora osuditi svoje ratne zločince kako bi pokazala vjerodostojnost srpskom stanovništvu, no rekli su kako Vlada RH nije pokazala spremnost da se s tim suoči.

Mesić je tvrdio da je ministar obrane Šušak upleten u razaranje 32 srpska sela nakon što su vojna djelovanja završila 1991. On i Đukić su isto tako iznijeli optužbu da je Siniša Linac, tada zapovjednik jedinice predsjedničke straže i Šuškov tjelohranitelj, odgovoran za ubojstvo srpske obitelji u Zagrebu i da je ubijao Srbe u Pakracu i Gospiću. Iznijeli su i optužbu da HV logistički podržava Merčepova paravojna djelovanja u Bosni. Mesić je isto tako rekao da je Tuđman dodijelio visoka vojna odlikovanja brigadi nazvanoj po generalu Juri Bobanu koji je bio odgovoran za ratne zločine u 2. svjetskom ratu.

Veleposlanik je pitao za Mesićeve dojmove o komemoraciji Vlade RH bleiburškog masakra. Mesić je odgovorio da su mnogi od ubijenih bili ratni zločinci odgovorni za logore smrti, kao što je Jasenovac. 

Ako i dalje niste uvjereni da ovo Mesića čini idealnim svjedokom optužbe, osvrnimo se ukratko i na druge njegove laži. On nije počeo lagati tek tada. Već početkom devedesetih, prije izbora koje je dobio HDZ, tada kao član HDZ-a stjecao je popularnost u narodu lažući kako je, kao gradonačelnik Orahovice, “pokrenuo izgradnju prve privatne tvornice u ondašnjoj Jugoslaviji” i zato došao u nemilost i kako mu je Tito predbacio “uvođenje kapitalizma na mala vrata”. Istina je međutim da je Mesić zapravo pokušao “privatizirati” tvornicu, tj. smuljati radnike. Lagao je i kako je podržavao masovni pokret i zbog svoje političke aktivnosti biva osuđen za “djela neprijateljske propagande” po članku 118. Krivičnog zakona. Kasnije je izašlo na vidjelo kako je Mesić zapravo javno, u novinama, optužio potpisnike deklaracije. U Vjesniku, 31.7.1967, pod naslovom: “S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije” i “Potpisnici Deklaracije o hrvatskome jeziku su bombaši koje treba krivično goniti”, Mesić je rekao: ‘Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (…)

Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.”

Time njegove javne laži počinju, ali ne završavaju. Popularnost je povećao epizodom kad je bio na brodu koji je u Dubrovnik doveo “humanitarnu pomoć”. Uradio je sve da uvjeri javnost kako zapravo brod nosi oružje za branitelje, iako nikakvog oružja na brodu nije bilo – uostalom, pretresla ga je JRM (i nije uhitila Mesića, jasno, što bi uradila da je tamo bio i jedan metak).

Lagati je nastavio i kasnije, nakon rata. Video-uradak snimljen davne 1992. godine u Australiji, koji već od 2000. kruži internetom, dokazuje kako je bivši predsjednik Mesić izrekao užasavajuće laži na račun zapovjednika obrane Vukovara, Mile Dedakovića – Jastreba. Tom prigodom Mesić je izjavio kako je Jastreb mjesec i pol dana pucao u hrvatski narod, što je, naravno, notorna laž.

Druga u nizu laži je njegova optužba kako je Jastreb u krevetu čuvao 300. 000 ukradenih njemačkih maraka namijenjenih obrani Vukovara i Hrvatske. Jastrebova supruga je rekla: “Istina, postojala je ta famozna crna torba koju je Jastrebova tajnica pokupila kada su svi zajedno napuštali Štab. U torbi su bile marke, švicarski franci, dinari ali i uredno popisane i evidentirane uplatnice i opravdan svaki novčić. Taj je novac Jastrebu oduzet a gdje je završio, ne zna se. Baš kao i Jastrebova privatna kolekcija oružja koja mu nikad nije vraćena.”

O tome gdje je taj novac završio možda bi upravo Mesić mogao nešto reći, jer su Manolićevi ljudi ti koji su Jastreba mlatili tjednima nakon pada Vukovara: vjerojatno kako bi se domogli informacija i novca za svoje udbaške ujdurme.

Još su dva video uratka procurila iz tog posjeta Australiji. Jedan na kom se vidi kako je primio ček na pedeset tisuća dolara, i drugi u kom pjeva ustašku pjesmu “Juru i Bobana”.

Mesić je u oba slučaja, i da nije pjevao Juru i Bobana i da nije primio nikakav ček od iseljenika, lagao dok god je mogao, uvijek pazeći da ne prizna niti malo više od onog što mu je dokazano. Kronologija njegovih laži je išla otprilike ovako:

“Nikad nisam pjevao ustaške pjesme.”

“Nisam pjevao, samo sam otvarao usta”

“Pjevao sam, ali nisam tako mislio”.

Da bi se kod Stankovića u emisiji NU2 vratio prvoj verziji: “To je montaža!”

A o čeku? “Nisam primio nikakav ček od iseljenika.” Ukratko rečeno, Mesić je 2000. tvrdio kako nije dobio nikakav novac da bi jedanaest godina kasnije tvrdio da ga je ipak dobio, ali ga potom izgubio. 

“Ček je negdje žena izgubila dok je prala hlače. Ne, nije istina da je to krađa, dokažite mi da sam negdje unovčio taj ček!”, glasila je otprilike njegova izjava.

Zanimljivo pritom kako državnom tužitelju nije palo u oči da je ček gotovina, i da je krađa krađa, neovisno je li ček ikad unovčen. 

To nije bio jedini ček koji se Stipi izgubio dok je žena prala hlače. U intervjuu časopisu Globus od 14. siječnja 2000. godine Mesić je izjavio kako je od hrvatskih iseljenika u Kanadi primio ček u iznosu od 350.000 kanadskih dolara te kako je sa zastupnikom HDZ-a, Antom Beljom, otišao predati novac u Ministarstvo obrane no kako ga je tajnica Dunja Zloić-Gotovina htjela spremiti u ormar bez brojenja. 

Međutim, prema iskazima odvjetnika Zvonimira Hodaka, Mesić je kasnije promijenio priču i izjavio kako se sjeća da je “bio u pitanju neki novac ali se ne sjeća koji” te da je bio kod Dunje Zloić-Gotovine s pokojnim fra Dukom. Hodak je izjavu dao kao odvjetnik politologa Darka Petričića koji je podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg hrvatskog predsjednika zbog lažnog iskaza na sudu vezanog uz gore spomenuti novac iseljenika. Također je najavljena mogućnost kaznene prijave zbog ratnog profiterstva. Naravno, i to je završilo negdje u Bajićevoj ladici, koja je uz Nadanov podrum i Linićevu poreznu blagajnu vjerojatno najveći objekt na planeti. 

Lagao je i o drugim stvarima, primjerice o tome kako nije zvao u Podravku da odobre kredit njegovom prijatelju Srđanu Mladiniću. Tu je kronologjia laži išla otprilike ovako:

“Nisam nikad razgovarao s Polančecom.”

“Razgovarao sam s Polančecom, ali nisam tražio da Podravka nekom da kredit.”

“Srđan Mladinić nije moj prijatelj.”

“Srđan Mladinić je moj prijatelj, ali ja nisam zvao Podravku da on dobije kredit.”

“Netko je zvao Podravku iz mog ureda, netko je koristio moj telefon al ja nemam pojma tko, nisam ja”.

“Jesam, zvao sam Podravku da da Mladiniću kredit, ali to nije korupcija, ja sam ih samo prijateljski zamolio da mu pomognu, tu nema ničeg nezakonitog”. Čak je predložio državi kako uštedjeti: na mecima koje ispaljuje počasni vod na pogrebima mrtvih branitelja! “Meci su skupi, tu bi se moglo dosta uštedjeti”, mrmorio je Stipe, gledajući i na taj način poniziti one koji su se borili za Hrvatsku dok je on gubio čekove. 

Među najljepše laži Stipe Mesića treba ubrojiti i to da mu je prijatelj posudio dva milijuna kuna da kupi kuću, što je još jedna stvar koju prezaposleni Bajić nije stigao istražiti. 

A što tek reći o aferi Patria? Tada je slagao, gostujući kod Ace Stankovića, u ‘Nedjeljom u 2’, da nije osumnjičen zbog primanja mita u aferi ‘Patria’. Nasuprot tomu, Finci tvrde nešto sasvim drugačije: „Bivši hrvatski predsjednik (Stje­pan Mesić) i bivši direktor tvrtke Đuro Đaković (Bartol Jerković) osumnjičeni su da su od trojice menadžera Patrije preko posrednika dogovorili i uzeli mito za svoj angažman u natječaju za nabavu vojnih vozila u Hrvatskoj 2007. godine” – potvrdili suglavni državni odvjetnik Juka Rappe i glavni inspektor Nacionalnog ureda za istrage Kaj Erik Björkqvist. Mesić je na to rekao kako ga optužuju finske ustaše! 

Treba li nas onda čuditi što je nedavno u Budvi, upitan kako komentira Nikolićevu političku prošlost, kazao da nema čovjeka bez mrlje u biografiji, a da posebno nema političara bez mrlje u biografiji. “Tako je i u slučaju s Nikolićem”, rekao je Mesić. Od Mesića, ništa novo: ako je tko krao poput njega i gubio čekove, bio ratni profiter, ili ratni zločinac, a bože moj, nema čovjeka bez mrlje u biografiji. 

Za Mesića je lako reći kad laže: usta mu se miču. Zato predlažemo: Srbi, uzmite Mesića za svjedoka! Nema boljeg lažova od njega. Zaboravite Čosićeve priče o tome da je laž dio srpskog nacionalnog bića: Mesić laže bolje od bilo kojeg živućeg Srbina! I uza sve dokazane laži, nikad mu se ništa nije zalijepilo: on je poput “teflon Dona” Johna Gottyja, iako svi znaju da je kriminalac, lopov, i izdajnik koji je britanske agente pustio da nesmetano vršljaju po predsjedničkom arhivu tražeći dokaze o genocidnosti Hrvatske, kako bi digli optužnice za “udruženi zločinački pothvat” u Haagu, nikad nije završio pred sudom! A da je visoko kvalificiran za svjedoka optužbe protiv Hrvatske, dokazuje to što je kao svjedok bio umiješan u sve dosadašnje procese u Haagu protiv Hrvatske i njenih generala. 

Izvor: dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save