General srpske vojske, Ljubiša Diković, nije zatvorio mogućnost da Srbija uvede ponovno, po uzoru na nekadašnju JNA, redovno služenje vojnog roka, barem tako stoji na stranicama Ministarstva obrane Republike Srbije, države koja je u posljednjih dvadesetak godina vodila nekoliko osvajačkih ratova i sve ratove, od Slovenije do Kosova, izgubila.

Naime, general bivše agresorske vojske očito živi u dalekoj prošlosti i u vremenima kada je bilo obvezno mladićima u adolescentskoj dobi odlaziti u ‘kasarne’ takozvane Jugoslavenske narodne armije diljem Jugoslavije, obično je komunistička politika mlade ročnike slala kilometrima daleko od rodnog mjesta kako bi i na taj način širili bratstvo i jedinstvo. Hrvati su išli u Srbiju ili Makedoniju, iz Makedonije i Srbije se pak dolazilo u Hrvatsku i tu se ostajalo, većinom su ostajali jugo-oficiri koji su, kao povlaštena kasta, dolazili do stanova po bagatelnoj cijeni, pa čak i badava. Na taj način JNA se pripremala za borbu protiv unutrašnjeg neprijatelja. Vojni rok u Jugoslaviji u najmračnijem razdoblju komunizma trajao je ponekad i više od dvije godine. Naoružava li se, dakle, Srbija i priprema li se za nove ratove budući da je general Diković rekao kako je ‘vojnička zakletva u Srbiji uvijek smatrana najsvetijom zakletvom’?

Naime, u 21. stoljeću obvezni vojni rok zapravo je zastario način obuke mladih ljudi koji bi, zlu ne trebalo, jednog dana morali biti spremni braniti svoju zemlju od vanjske agresije. Jedna takva vojska, koja bi bila zasnovana na principima JNA, bila bi u potpunosti neučinkovita kada bi se našla u situaciji da se mora boriti s dobro naoružanom profesionalnom vojskom. SAD, kao najveća vojna sila na svijetu, nema obvezni vojni rok, što ju, kako vidimo, nije spriječilo da imaju smrtonosno učinkovitu vojsku koja je za dva-tri tjedna srušila Sadamov režim u Iraku. Naravno, profesionalna vojska mora biti dobro naoružana, suvremenim naoružanjem i tehnologijom koja je primjerena današnjem vremenu, kao što to, nažalost, nije slučaj danas s hrvatskom vojskom koja na raspolaganju ima dva zastarjela zrakoplova, radi se o MIG-ovima koji u konkurenciji američkih zrakoplova izgledaju kao obične plastične igračke. Hrvatska vojska na svom vrhuncu, nakon Oluje, bila je respektabilna regionalna vojna sila, 15 godina poslije odlaska Franje Tuđmana hrvatska vojska svela se na 15-tak tisuća vojnika koji jedva da imaju odgovarajuće odore. Podsjetimo, u Oluji je sudjelovalo oko 170 000 pripadnika hrvatske vojske i policije.

Vratimo se Srbiji. Naravno, general Diković potpuno je izgubio smisao za humor kada je o Srbima govorio kao o hrabrom vojničkom narodu kome je vojnička zakletva svetinja. Naime, nitko se tako nije osramotio u Drugom svjetskom ratu kao što se osramotila srpska vojska, u takozvanom travanjskom ratu nacistička Njemačka slomila ih je za tjedan dana, zapravo Nijemci su protutnjali Jugoslavijom kao da se nalaze na nekoj vojnoj paradi, kraljeva vojska raspala se i predala, ostalo je tek nekoliko ubojica na Ravnoj gori koje ionako nisu ratovale protiv nacista. Srpska vojska, unatoč tehnološkoj nadmoći, unatoč ljudstvu, nije uspjela ni u Domovinskom ratu, slomljena im je kičma u Vukovaru. Stotinjak tisuća agresora iz Srbije tri mjeseca nije uspjelo slomiti nekoliko tisuća slabo naoružanih hrvatskih branitelja. Potjerani su i iz Slovenije, u Bosni i Hercegovini bi doživjeli potop da nije bilo NATO pakta koji je HV Armiju BiH i HVO zaustavio pred Banja Lukom. Srpska vojska morala se povući, nakon debakla, s Kosova 1999. godine. Dakle, nije važno koliko ih ima, nego koliko su spremni te za što su spremni. Za zločine svakako, za ‘vojničko držanje’ nikako, što ne znači da bi jačanje srpske vojske Hrvatska trebala ignorirati.

Naravno, u ovom trenutku srpska vojska ima na raspolaganju bolje oružje te je brojnija od hrvatske vojske, međutim, Hrvatska je u sastavu NATO pakta, Srbija nije. Danas odnos snaga između HV-a i Armije Srbije nije toliko drastičan u korist Srbije kao što je do bio odnos snaga između ZNG-a i tzv. JNA. 1991. nisu uspjeli, zašto bi danas, ako bi i pokušali, a neće?

Jedini problem Hrvatske je zapravo političko vodstvo koje se, mislimo na premijera i predsjednika kao vrhovnog zapovjednika HV-a, sastoji od ratnih kukavica. One su imale pametnijeg posla nego braniti zemlju već spomenute jeseni sada davne 1991. godine. Da su oni bili na čelu Hrvatske tijekom agresije na Hrvatsku vjerojatno bi čak i srpska vojska dobila rat, prvi u svojoj modernoj povijesti, ili prvi od 1918. I jedini.

Izvor: tinolovka-news.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save