„Vrlo ste to oštroumno primjetili da mediji predstavljaju javnosti pročišćenu verziju homoseksualnog životnog stila i upravo sam se protiv toga htio boriti objavljivanjem svoje knjige, htio sam pokazati koliko je ružan i zapravo prljav homoseksualni životni stil. Ali također sam htio pokazati koliko je u konačnici ružno i tragično naći se u svemu tome, za sve one kojih se to na neki način tiče. Naročito sam želio upozoriti moderne roditelje koji su čak spremni prepustiti svoje sinove tom hororu, želio sam objasniti što zapravo čeka njihovu djecu i pružiti nekakvo dostojanstvo onima koji upadnu u takav način života, ne svojom krivnjom.“ Tako govori Joseph Sciambra, bivši gay porno glumac, koji je objavio knjigu o homoseksualnom životnom stilu „U ždrijelu sotone“.
Želimo napomenuti da portal Zdravstveniodgoj.com nije vjerski portal i misija portala nije da se ljudi preobrate na vjeru jer smatramo da se radi o intimnoj stvari svakog čovjeka. No, u nastojanju da prenesemo istinita svjedočanstva homoseksualaca koja se ne mogu tako lako pronaći u hrvatskim mainstream medijima nemoguće je zaobići religioznu dimenziju njihova iskustva koju sami pripovjedaju često opisujući svoja homoseksualna iskustva koristeći termine poput pakla, sotone, propasti i slično. Svi oni redovito dolaze do samo jedne Istine, do spasenja iz svog ropstva kroz Isusa Krista, često i bez da Crkva ima na početku ikakve veze s njihovim obraćenjem.
Gay porno glumac napustio je sve radi Isusa nakon zastrašujućeg iskustva ‘zaposjednutosti’ kada je došao na domak smrti
Autor: Peter Baklinski
Objavljeno: 2. listopad, 2013.
NAPA, Kalifornija, 2. listopad, 2013. (LifeSiteNews.com) – Joseph Sciambra (44) je prvi koji će vam govoriti o svojoj širokogrudnoj i ustrajnoj ljubavi prema homoseksualcima. Međutim, također će vam prvi reći da istinsku sreću nije moguće pronaći u „gay“ životnom stilu, unatoč veselom nazivu koji nosi.
Bivši gay porno glumac opisao je svoje putovanje u najcrnje predjele gay podzemlja u okrugu Castro San Francisca u ranim 90-tima kao osjećaj da se nalazi „U ždrijelu sotone”, kako glasi naslov njegove nove knjige u kojoj priča svoja iskustva.
Joseph, koji je gay scenu napustio prije trinaest godina nakon dramatične rekonverzije na katoličanstvo, kaže da je njegova potraga za ljubavlju i prihvaćanjem započela s pornografijom. U dobi od osam godina jednog je dana naivno prelistao pornografski časopis koji je ostavio njegov stariji brat. Nakon toga je prešao na još eksplicitnije pornografske časopise. Zatim je došla masturbacija i nagon da isproba s drugima ono što je gledao u časopisima.
Joseph kaže da je žudio iskusiti duboku i ispunjujuću seksualnu nirvanu. Pokušavao ju je pronaći uvijek proširujući svoje seksualne ludorije. Nova seksualna iskustva s novim partnericama bila su jedini stimulans koji mu je donosio uzbuđenje, ono što je nazivao „sretnim mjestom“, kojeg je očajnički tražio. Bordeli i prostitutke polako su postajali dijelom njegove seksualne rutine.
Pošto su mu dosadili pornografski sadržaji sa ženama, Joseph je prešao na gay porno sadržaje. Zatim je shvatio da mora biti s gay muškarcima ukoliko želi zadovoljiti svoje sve veće seksualne želje.
U gay seks na Castro gay sceni uveli su ga stariji homoseksualci kada je imao svega 19 godina. Počeo je posjećivati kupališta i arkadne igre za odrasle gdje je mogao dobiti anoniman seks s muškarcima. U svojoj potrazi za ljubavi i druženjem Joseph je sve dublje uranjao u gay scenu. Ono što je tako očajnički tražio stalno mu je bježalo.
Takozvane „kabine s rupama blaženstva” (mjesto za anonimni oralni seks) pružale su mu sljedeću novu vrstu uzbuđenja. Joseph kaže da se na jednom od tih mjesta seksualno predao sotoni koji mu se prikazao u obliku rastvorenih usta s pedalj velikim jezikom u obliku bodlji. Od tog je trenutka Joseph stalno čuo glasove u svojoj glavi.
U potrazi za novim stimulansom Joseph je postao amaterski porno glumac i muškarac za eskort.
Na kraju se zatekao na putu prema mračnim jazbinama sadomazohizma. Tamo je drugima zadavao seksualiziranu bol i mučenje i puštao da drugi njemu zadaju bol i da ga muče. Radilo se o jezovitoj seksualnoj praksi za čije je opisivanje potrebno koristiti suviše eksplicitnih termina koji nisu prikladni za ovaj portal. Većina toga bila je snimana za industriju gay porno filmova. Joseph je došao do stupnja kada je svoju seksualnu nirvanu mogao postići jedino preko nasilja, podložnosti drugima i agresije.
Sada kada se nalazi u kasnim 20-tima, Joseph kaže kako je sve što je iznutra proživljavao bila zapravo mržnja: mržnja prema drugim muškarcima, mržnja prema vlastitom životu i mržnja prema svijetu. Do tada je već spavao s oko tisuću muškaraca. Prihvaćao je sve što je bilo seksualno stravično i odvratno.
Jedna dijabolična orgija bila je toliko nasilna da je Joseph završio u bolnici. Tamo je doživio iskustvo blisko smrti kada je osjetio da mu se duša strovaljuje u otvorena, slinava usta, u kojima je prepoznao pakao.
Ali Josephova majka bila je katolkinja i molila je usrdno kraj njegova kreveta. Strah je obuzeo Josephovo srce. Nije želio ući u vječna usta koja su se otvarala kako bi ga primila zbog toga što je za života odabrao živjeti u grijehu. Kaže da je molio Boga da mu pomogne i izbavi ga. U tom trenutku je osjetio kako se vraća nazad u svoje tijelo.
Joseph je nastavio s otkrivanjem svoje katoličke vjere koju je napustio još u djetinjstvu. U sakramentu ispovijedi doživio je Božje oproštenje za godine provedene u seksualnom grijehu. Demoni su istjerani iz njega kroz egzorcizam koji je nad njim izveo katolički svećenik. Rekao je kako je pronašao snagu da dalje nastavi putem vjere tako što je redovito pristupao pričesti kod Svete mise i našao pomoć i utjehu u Mariji, Majci Božjoj.
Joseph priznaje kako se još uvijek bori s privlačnosti prema drugim muškarcima, kao i s iskušenjima da se samozadovoljava, ali govori kako je spoznao da mu ljubav, prihvaćanje i mir koje je tako gorljivo tražio kroz seks s drugim muškarcima Isus sada daje u izobilju kroz duhovni život.
Za Josepha je istospolna privlačnost križ koji je Bog određenim ljudima dao da ga nose radi iskupljenja svijeta. Dok sada živi kao vlasnik vjerske trgovine za katolike u Napi u Kaliforniji, Joseph tvrdi da postoji istinska radost u nošenju križa. Sjedinjujući svoje patnje s patnjama koje je proživio Isus, Joseph vjeruje da pomaže u spasenju svojih gay prijatelja od đavolske sudbine kojoj je on jedva umakao.
Prema Josephovim riječima, mnogi gay muškarci mu dolaze i pričaju mu kako su nesretni i razmjenjuju s njim iskustva koja su bila slična njegovim dok je živio homoseksualnim životnim stilom. Joseph kaže kako im on najprije pokazuje svoju ljubav. Zatim im želi govoriti o svom susretu s Bogom i prihvaćanju Božje ljubavi koja ga je spasila od toga da bude „progutan od sotone“. Govori im da je homoseksualna seksualna ekstaza momentalna i zavaravajuća, dok je ljubav Božja trajna, ispunjujuća i itekako stvarna.
Intervju portala LifeSiteNews.com s Josephom Sciambrom
Joseph je za portal LifeSiteNews.com (LSN) podijelio svoja vlastita iskustva iz homoseksualnog života gledano kroz prizmu današnjih vrućih tema o homoseksualnosti.
LSN: U vašoj knjizi „U ždrijelu sotone” govorite kako je Playboy predstavljao vaša vrata u pakao, kako vas je pornografija odvela u homoseksualnost. Što možete reći o logici ovakvog puta u homoseksualnost, kakva su vaša razmišljanja?
Joseph Sciambra: Djeca, a naročito dječaci, prirodno su zainteresirani za suprotan spol, kao i za seks općenito. Prije negoli sam uopće vidio pornografski časopis, već sam bio upoznat s predodžbom ženske seksualnosti kroz popularne tv serijale toga vremena, kao što su „Charliejevi anđeli” i „Tri cimera“ (Three’s Company). Kada sam po prvi puta imao priliku vidjeti gole žene u Playboyu ili Penthouseu, naravno da sam iskoristio priliku. Na kraju krajeva, mnogi očevi mojih prijatelja skupljali su primjerke Playboya, uključujući mog starijeg brata. To je bila vrsta ritualne inicijacije u muškost, gledanjem pornografije na neki smo se način pretvarali u muškarce.
Nakon tog prvog iskustva s pornografijom, odmah se navučete. Nakon tog se javi želja za još više pornografije i za sve više raznovrsnosti u pornografiji – npr. različiti tipovi žena, seksualno eksplicitniji materijali, nakon čega dolazi nesposobnost da vas dalje „napaljuju“ blaži oblici pornografije. Radi se o ciklusu ovisnosti koji je često nalik ovisnosti o drogi i alkoholu. Kada dođe do izlaganja pornografiji u djetinjstvu, čitava struktura želje unutar mozga postane ovisna o stalnom dovodu vizualnih podražaja. Kasnije u odrasloj dobi, pomisao na to da bude samo s jednom ženom je za ovisnika o pornografiji razočaravajuća.
LSN: Vaše iskustvo s homoseksualnosti je apsolutno zastrašujuće, naročito kada opisujete vrste seksualnih radnji koje su silom izvodili na vama ili ste ih vi silom izvodili na drugima. Način na koji opisujete vaša iskustva potpuno je stran svemu onome što ima veze s današnjim političkim pritiskom da se legalizira gay „brak“. Gledajući iz perspektive vašeg desetogodišnjeg iskustva na gay sceni u 90-tima, što mislite da stoji iza pritiska za legalizacijom gay „braka“?
Sciambra: Vjerujem da je u srži pritiska za legalizacijom gay „braka“ politička smicalica koju Demokrati i određene skupine unutar elitnog liberalnog pokreta koji provodi gay lobi nameću gay zajednici u cjelini. U ranim 90-tima, kada sam ponosno izražavao svoju homoseksualnost kao gay muškarac, vidio sam da se jednako tako nametala DADT politika [Don’t Ask, Don’t Tell – ‘Ne pitaj što si, ne govori što si’ politika] u vojsci. To je postao zahtjev koji se isticao na političkim skupovima, motiv s kojim je gay zajednica mogla udruženo marširati, iako je ta politika u realnosti imala utjecaj na relativno mali broj gay muškaraca i žena.
Vidite, ideja gay „braka“ uspješno se stopila s idejom o jednakosti homoseksualaca. To stvara dinamiku odnosa pri čemu svi homoseksualci osjećaju da moraju podržavati ideju o gay „braku“ – čak i kada nemaju nikakav interes za ulazak u brak — jer povezuju to pitanje s idejom o homoseksualnom oslobođenju. A svrha homoseksualnog oslobođenja je neminovno stvoriti neku vrstu olakšanja u mozgu homoseksualca jer svaki homoseksualac, kada jednom prihvati svoju homoseksualnost, dolazi do stadija kada ne nalazi mir, i to nakon mnogo patnje, progona i borbe. Odabir homoseksualnog životnog stila je pokušaj da se nađe mir i cjelovitost. Ali radi se o varci. Mir za kojim čeznu nikada ne dolazi na taj način.
LSN: Na temelju onoga što opisujete u svojoj knjizi o homoseksualnim vezama, čini se da mainstream mediji prezentiraju američkoj javnosti pročišćenu verziju homoseksualnog životnog stila, onu koju možemo vidjeti u filmovima poput „Planine Brokeback” koji glorificira homoseksualnu vezu dva kauboja. Što biste vi mogli reći ljudima da im probudite osjećaj o tome što je zaista homoseksualnost? Na koji način ljudima maknuti paučinu s očiju?
Sciambra: Budući da mainstream mediji surađuju s gay elitom, pred očima američkog naroda oslikava se vrlo iskrivljena i neistinita slika homoseksualnog životnog stila. Neko vrijeme sam i sam vjerovao toj slici, iako su u vrijeme mog djetinjstva koristili drukčije motive i simboliku. U to vrijeme prikazivali su disco grupu Village People i gay kvart Castro u San Franciscu kao mjesto gdje se konstantno održava jedna velika zabava.
U vrijeme kada sam ja upao u taj životni stil došlo je do promjene raspoloženja zbog pojave AIDS-a. Morao sam gledati kako prekrasni mladići koji su dolazili u San Francisco iz raznih mjesta širom Sjedinjenih Država tražeći sigurnu luku i prihvaćanje odjednom podliježu bolesti. To je bilo srceparajuće za gledati. Međutim, već u 90-tima su se stvari vrlo brzo vratile svojim starim običajima: gay pornografija postala je vrlo cijenjena roba, a nove mlade generacije dječaka bile su namamljene u smrt obećanjima o užitku bez rizika.
Kada sam objavio svoju knjigu, moja namjera nije bila samo šokirati ljude i stvoriti gađenje prema homoseksualnosti, već otkriti veoma bitnu stranu homoseksualnog životnog stila koja se rijetko kada istražuje. Vjerojatno je zadnje ozbiljno istraživanje tog aspekta bio vrlo napadan i ocrnjivan film „Krstarenje“ redatelja Williama Friedkina. Međutim, u tom filmu sve je dobro pogođeno. Jer, iako se jednog dana gay muškarci mogu smiriti i pokušati živjeti monogamno, velika većina će prije toga putovati pustom zemljom perverzije i promiskuiteta. Jer svakog mladog dečka, koji se netom oproba u homoseksualnom životnom stilu, napaljeni stariji muškarci odmah hvataju u stupicu spremni na iskorištavanje novih regruta. To vas gurne u život pun gorčine i razočarenja. Neki prežive i nastavljaju dalje, dok mnogi nisu te sreće. Ali, svi oni iz takvih iskustava izlaze oštećeni i sumnjičavi, bez povjerenja u ljude.
Vrlo ste to oštroumno primjetili da mediji predstavljaju javnosti pročišćenu verziju homoseksualnog životnog stila i upravo sam se protiv toga htio boriti objavljivanjem svoje knjige, htio sam pokazati koliko je ružan i zapravo prljav homoseksualni životni stil. Ali također sam htio pokazati koliko je u konačnici ružno i tragično naći se u svemu tome, za sve one kojih se to na neki način tiče. Naročito sam želio upozoriti moderne roditelje koji su čak spremni prepustiti svoje sinove tom hororu, želio sam objasniti što zapravo čeka njihovu djecu i pružiti nekakvo dostojanstvo onima koji upadnu u takav način života, ne svojom krivnjom.
LSN: Dobri kršćani koji govore protiv homoseksualnosti optuženi su za vjersku zadrtost i homofobiju. Takvi kršćani odgovaraju da ne govore protiv osoba koje se identificiraju kao homoseksualci već protiv onoga što rade jer je to štetno za svih. Mnogi su kršćani zapravo motivirani ljubavlju prema bližnjem da na taj način progovore o homoseksualnosti. (Nažalost, neki nisu motivirani isključivo ljubavlju.) Kao netko tko se spustio do samih dubina homoseksualnosti, koju poruku mislite da bi kršćani trebali prenositi homoseksualcima, a da im može najviše pomoći? Kako da kršćani prenesu poruku da bude djelotvorna i da izbjegnu da ih se prikazuje kao vjerske fanatike?
Sciambra: Kod mnogih sam nesretnih homoseksualaca i lezbijki koji se traže vidio kako ih kršćanstvo odbija zbog pretjerano revnih kršćana koji ih osuđuju, umjesto da im pokažu ljubav. Otkrio sam da, kada gay osoba razmišlja o tome da napusti svoj životni stil, često je jedino što žele prijatelj koji nije naporan, odnosno netko tko ne želi i ne zahtijeva ništa od njih. Možda netko tko će samo slušati, a ne propovijedati previše katekizam ili dogme, već jednostavno dati do znanja da mu je stalo. Jednom kada uspostavite odnos, morate odlučiti kada i na koji način ćete im prenijeti Istinu o planu koji Isus Krist ima za sve nas. Opet, morate uvijek imati na umu da se radi o ljudima koji su duboko ranjeni i koji jako pate: oni trebaju vaše suosjećanje, naklonost i molitve.
LSN: Spoznali ste tamu duhovnog zla kroz vlastitu seksualnu spiralu propadanja. Postoji li nekakva veza između homoseksualnog pokreta i duhovnih sila zla?
Sciambra: Vjerujem da postoji veza između homoseksualnog pokreta i sila zla jer je homoseksualni životni stil u svojoj suštini sredstvo prijevare. Oni koji ga zagovaraju puno obećavaju, ali rijetko kada ta obećanja ispunjuju.
Recimo, jedno od najbitnijih sredstava za regrutiranje novih osoba u takav stil života je pornografija. Ona pruža potpuno lažnu predodžbu o gay vezama i gay seksu. U porno filmovima svi su lijepi, sretni i zdravi. Njihove teme često naglašavaju nadmoćnu muškost i seksualizirane odnose koji imitiraju odnos otac-sin i ciljaju upravo na samu ranjivost koja je u središtu deformiranog osjećaja muškosti koji ima svaki homoseksualac. Gay pornografija podilazi željama homoseksualaca za izliječenjem. Međutim, ono što dobijete jest samo instant rješenje problema koje je samo prividno i ostavlja vas u još gorem stanju nego prije.
Znam da je nebo plakalo kada sam morao gledati tolike mlade muškarce koji su otišli u smrt zbog bolesti ili samoubojstva. I da, radi se o zlu.
LSN: Postoji veliki pritisak da se uništi one koji pružaju terapiju osobama koje se bore s neželjenom istospolnom privlačnosti. Što mislite zbog čega postoji toliko neprijateljstvo prema toj vrsti terapije?
Sciambra: Suprotstavljanje reparativnoj terapiji za homoseksualce postoji zbog toga što zagovaratelji teorije da se homoseksualci rađaju kao takvi znaju duboko u sebi da se radi o uspješnoj terapiji. Vrlo dobra reparativna terapija ponire do najdubljih korijena koji uzrokuju probleme koji su doveli do homoseksualnih osjećaja kod osobe te ih eliminira. Većinom se uzroci kriju u traumama iz ranog djetinjstva. Ako je psihoterapeut sposoban kopati duboko i te traume iznijeti na površinu, tada one više nemaju istu moć nad osobom kao nekad. U tom stadiju je moguće popraviti odnose i njegovati nova, zdrava prijateljstva.
LSN: Pornografija vas je gurnula s kliskog brijega ravno u propast. Koji biste savjet dali nekome tko se bori s ovisnosti o pornografiji?
Sciambra: Savjet koji bih dao nekome tko se bori s pornografijom jest da je izliječenje moguće, ali da treba vremena i ustrajnosti i imati jako i hrabro srce. Najbitnije od svega jest da je to jedino moguće putem Milosti Božje i naše pune suradnje s Božjom ljubavi prema nama.
Osoba mora mnogo vremena provesti u molitvi, sudjelujući u sakramentalnom životu (svakodnevna Sveta misa i ispovijed jednom tjedno) kako bi razumjela zašto ima potrebu gledati pornografske sadržaje. Koje praznine u sebi time želi ispuniti? Jako važan dio cijelog tog poduhvata je da osoba ima jako dobrog ispovjednika i/ili duhovno vodstvo. I tu bih odmah želio odvratiti muškarce od lutanja od jednog do drugog ispovjednika zbog toga što se srame toga što su učestali griješnici. Kada nađete kvalitetnog duhovnika, ostanite s njim. Morate početi sasvim iskreno – sami sa sobom, s drugima i s Bogom.
LSN: Svatko bi se prestrašio i ustuknuo na pomisao da prati nekog kroz iskustva koja ste vi doživjeli s homoseksualnosti i koja opisujete u svojoj knjizi. Što biste savjetovali nekome tko se bori s istospolnom privlačnosti i pada u napast da zadovolji svoje istospolne seksualne sklonosti?
Sciambra: One koji se bore s istospolnom privlačnosti potaknuo bih na život s molitvom, na njihov odnos s Bogom. Moraju što više vremena provesti u molivi, ići svakodnevno na Svetu misu i jednom tjedno na ispovijed.
Također moraju imati jako dobrog ispovjednika i/ili duhovnika.
Umjesto da zadovolje svoje želje, bilo da se radi o spolnom odnosu s drugom osobom ili gledanju pornografije, moraju preispitati svoje osjećaje i sjećanja iz dubine duše, kako bi otkrili zbog čega imaju homoseksualne želje. Radi se o veoma teškom i bolnom procesu, ali taj proces je nužan. Tada se moraju u potpunosti osloboditi svog lažnog ponosa i u potpunosti bez srama stati pred Boga. Jer svaki homoseksualac i lezbijka koje sam poznavao, mogli su bez iznimke naći uzrok svoje homoseksualnosti u iskustvima iz djetinjstva.
LSN: Osobe koje moraju gledati kako su njihovi voljeni odvučeni u homoseksualni životni stil često nisu pripremljene što reći ili što napraviti u vezi toga. Jednostavno zašute. Što bi savjetovali nekome tko je zabrinut za nekog do kog mu je stalo jer se poigrava s homoseksualnim životnim stilom?
Sciambra: Kada je osoba zabrinuta za neku osobu koju poznaje koja eksperimentira s homoseksualnosti, ona najprije treba imati na umu da je Bog Ljubav. On nije nešto što predstavlja šok, horor ili ljutnju. Prema tome, način na koji se može pristupiti toj drugoj osobi je da ju se ne zamara s pitanjima, nego da ju se uvjeri da je voljena.
Svaka osoba koja zaroni u homoseksualni životni stil je povrijeđena osoba. Kao rezultat traume, često mogu biti na oprezu, nepovjerljivi i previše osjetljivi.
To se uvijek mora imati u vidu.
Kada to imamo u vidu, najbolje je pristupiti s nježnosti, strpljivosti i razumijevanjem. To ne znači da moramo kapitulirati, naprotiv, morate imati unutarnju snagu utemeljenu na Istini o Isusu Kristu, ali također morate biti otvoreni i pustiti da vas vodi Duh Sveti. Morate se čuvati od toga da postanete emocionalni jer Istina se može prenijeti i prihvatiti jedino kada se pruža s ljubavlju i razumijevanjem.
Ovdje možete posjetiti Josephovu internetsku stranicu.
Izvor: Lifesitenews.com
Članak je u cijelosti prenesen s portala zdravstveniodgoj.com
