(VIDEO) Hrvatska Vlada za referendum koristila subliminalne poruke?!
Zakonska definicija subliminalne komunikacije je ‘svaka projekcija poruke putem svijetla ili zvuka na toliko brz ili neuočljiv način da ih primatelj dobiva ispod nivoa svijesti’. Zanimljiv podatak je da su nakon Vicaryjevog eksperimenta preliminarnu raspravu o tematici plasirali mediji. Sudac Whitehead je već tada napisao detaljan izvještaj i vlastito tumačenje. ‘Podsvijest je najdelikatniji dio najdelikatnijeg aparata u čitavom svemiru. Nije namijenjen za namještanje i izokretanje radi bolje prodaje kokice ili bilo čega drugoga. Nema ništa važnije u suvremenom svijetu od privatnosti ljudske duše.’
Izjavu je odmah replicirala TV kuća CBS. ‘Pravne, društvene i etičke implikacije subliminalne percepcije su dovoljne da bi ih se izoliralo u bilo kojem obliku sa CBS televizije ili drugih tvrtki pod našim vlasništvom. Dapače, naša politika nalaže i inzistira da se sve promidžbene poruke jasno identificiraju našim gledateljima.’ Istim putem krenula je i NAB (Nacionalna asocijacija TV koncesionara). No, ono što je najinteresantnije je da je zakon koji bi takve reklame zabranio predstavljen pred Kongres ali zbog nedostatka saslušanja nikada nije zaživio.
Vicary je prije svog priznanja navodne prevare inzistirao na ‘ljudskom pravu slobodnog govora’, te se namjeravao pozvati i na Ustav radi zaštite korištenja subliminala. Baš je TV kuća CBS izazvala prve velike kontroverze 1962. kada je, sukladno zakonu, upotrijebila najavu subliminalnih poruka da bi nakon ogromnog pritiska gledatelja objavila kako je riječ o ‘šali’. Jedanaest godina kasnije, 1973., odvijaju se i prva uklanjanja takvog emitiranja. Riječ je o reklami za ‘Husker-Du’ gdje je zamijećena poruka ‘Get It’. Nakon što su gledatelji željeli tužiti televizije, vlasnik reklame ‘The Premium Corporation of America’ uklonio je sporni sadržaj dobrovoljno uz napomenu kako se radi o ‘ideji nepromišljenog zaposlenika’. Kompanija se javno ispričala uz kritiku svima koji koriste podsvijesno programiranje.
Kada pričamo o filmovima, Warner Bros je prvi javno priznao namjerno korištenje subliminala u filmu ‘Egzorcist’, a riječ je bila o poznatom ‘licu smrti’. Prava groznica subaudio poruka i kršćanskog ataka na navodne reverzibile u osamdesetima dovodi do zakona 1984. koji u Kaliforniji zahtjeva obavijest o subliminalnoj komunikaciji u javnosti. Tada se nazirao već spomenuti problem – zakon je bio u direktnoj koliziji s ustavnim pravom slobode govora, no isto tako se kosio sa Zakonom o prevari potrošača. BATF (Biro za alkohol, duhan i oružje) prvi se okuražio na zabranu subliminala na alkoholnim proizvodima pod opaskom ‘lažnog oglašavanja’. Prvi amandman ipak ne odgovara kada se priča o vizualnim porukama.
Zbog tog nerazjašnjenog etičkog stava o kršenju Ustava poruke su i danas regulirane na razini Saveznih država, a često i isključivo od slučaja do slučaja. Većina država ipak kao nužnost postavlja ‘prethodnu obavijest o subliminalnim porukama u medijskom programu’ iako nisu navedene konkretne pravne konsekvence ukoliko bi se isto kršilo. Pravna debata traje desetljećima, naročito zbog konkretnog hvatanja za ‘slobodni protok ideja’. ‘Ovisno o interpretaciji, subliminali zasigurno ne stvaraju ideje ili informacije koje slušač može samostalno procesuirati i steći mišljenje o njihovim vrijednostima da bi mu osigurali autonomiju. Dapače, one su tu isključivo s namjerom utjecaja i manipulacije pojedinca bez prethodnog znanja’, utvrđeno je u jednom od sudskih predmeta (Cf. Wooley v. Maynard, 1977.), te se uzima kao relevantno mišljenje i u suvremenim parnicama.
Ironično se možemo osvrnuti na hrvatski Zakon o elektroničkim medijima i reći da kod nas ionako tako duboke rasprave o slobodi izražaja nisu ni provođene. U ovom slučaju to je svakako plus. Pa tako u članku 16. postoje tri bitne stavke: (1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva, (2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije i (3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike. S obzirom da ćemo kasnije vidjeti osnovane sumnje zlouporabe subliminalnih poruka, i to od strane državnih i EU organa onda je upitno koliko se zakon zaista i provodi u praksi. Bile poruke legalne ili ne, nužno je ipak vidjeti što one poručuju u stvarnosti.
Izvor: Ratko Martinović/vecernji.hr
