10. TRAVANJ i nezainteresiranost za BLEIBURŠKI genocid nad Hrvatima
Tema očito smeta onima koji ne priznaju da se tamo dogodio zločin počinjen od jugoslavenskih komunista i četnika nad masom hrvatskih ljudi uz svesrdnu pomoć nesklone britanske politike i to nakon završetka rata i nakon obećanja tadašnjih vlasti da će se sa zarobljenicima postupati humano u duhu Ženevske konvencije.
Znamo kako je završilo
Protivimo se bilo kakvoj osveti ili revanšizmu, ali Istina mora izaći na svjetlo dana a i zbog saznanja o izravnoj umiješanosti nekih hrvatskih državljana u zločine na Bleiburgu. Hrvatska država niti jednoga nije ni pokušala izvesti pred sud. A ratni zločini ne zastarijevaju.
Činjenice
Velika većina hrvatskog naroda, nakon više stoljeća robovanja tuđinu, s radošću je dočekala proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. To nam potvrđuju mnogi svjedoci toga vremena. Evo što o NDH piše don Ante Baković: ˝Došlo je vrijeme kada treba reći istinu . Nije bilo normalnog Hrvata koji se nije beskrajno obradovao toj državi. Ali treba reći i istinu, da su pravoslavni Srbi bili prvi koji su već 10. travnja 1941. zapucali i pobili prve Hrvate – žrtve srpske osvete i odmazde što je proglašena NDH”.
Njome su uglavnom upravljali Nijemci i Talijani. Njima nije bilo stalo do hrvatske neovisnosti. Njemački nacisti su pomogli stvoriti NDH da bi lakše pregazili Jugoslaviju, a talijanski fašisti da bi proširili svoje granice na istočnu obalu Jadrana. Srpski nacionalisti, četnici, nisu ni pomišljali prihvatiti bilo kakvu hrvatsku samostalnu državu. Talijani su četnicima bili saveznici u borbi protiv hrvatske države, kao što je to bilo i u prošlosti. Partizani su prihvatili srpsko-četničku tezu o fašističkoj i zločinačkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj i zato su se jednakom žestinom borili protiv te države i njenih predstavnika ili zagovornika kao što su se borili protiv Nijemaca i Talijana.
Toj su državi bili nametnuti fašističko-nacistički rasni i drugi zakoni
Nezavisna Država Hrvatska nastala je iz legitimne želje hrvatskoga naroda za slobodom, ali je od raznih neprijatelja hrvatskoga naroda zloupotrebljena, gažena i masakrirana i svijetu predstavljena kao zločinačka tvorevina zbog čega su Hrvati proglašeni fašistima i genocidnima sve do dana današnjega, iako spadaju među narode koji su najviše stradali u Drugom svjetskom ratu. ˝Najviše je svježih križeva u tijeku Drugoga svjetskog rata i nakon njega bilo na hrvatskim katoličkim grobljima…. Iako su Hrvati u BiH po brojnosti na trećem mjestu, u svim Titovim zatvorima bili su brojčano na prvom mjestu… Oni koji nisu završili na groblju, i koji nisu završili na robiji.
Zločini počinjeni od ustaša za vrijeme NDH su namjerno uveličavani, osobito od strane srpskih nacionalista i Srpske pravoslavne crkve da bi se cijelom hrvatskom narodu nametnuo osjećaj krivnje i opravdala ispravka ˝tkz.nepravde učinjene Srbima˝.
A tko su bili zapravo ustaše? Većinom su to bili mladi ljudi . Nisu oni znali ni što je fašizam niti nacionalsocijalizam. Išli su u obranu svoje domovine. Branili su svoja sela i gradove od srpskih četnika i srpsko-hrvatskih komunista. Nisu išli osvajati tuđe zemlje.
Zločini koji su počinjeni nad nedužnim ljudima u NDH većinom su posljedica nametnutih fašističko-nacističkih zakona jer je NDH, nažalost, bila ovisna o okupatorskim velikim silama. Ivo Rojnica tvrdi da su srpske represije i progoni istaknutih Hrvata izazvali ustaški pokret i nametnuli mu metode borbe. Zapadne demokracije su, prema njemu, gurnule Hrvatsku silama Osovine, uskraćujući joj svaku podršku i pomoć u uspostavljanju vlastite države.
˝Danas je sve ovo poznato, no još se uvijek žigoše branitelje i čuvare Hrvatske Države, kao da su upravo oni bili saveznici, sluge i kolaboracionisti talijanske soldateske i fašizma. To su bile četničko-partizanske bande, koje su u početku djelovale kao saveznice fašističke Italije pri rušenju netom uskrsle Hrvatske Države. Poslije se četnici i partizani posvadiše i podijeliše, ali im je cilj ostao –izbrisati Hrvatsku Državu.”
O odnosu ustaša prema Židovima Rojnica piše: “I sada ponovno ističem, da Hrvati nisu krivi za sudbinu Židova nego njemački nacisti. Među Hrvatima nikada nije bilo antižidovskog i rasističkog pokreta…. Ako pogledamo sastav vodstva Ustaškog poketa, vidjet ćemo da su glavni nosioci tog pokreta bili u srodstvu sa Židovima… gospođa Mara Pavelić, supruga Poglavnika N.D.H., je polužidovka; gospođa vojskovođe Slavka Kvaternika, ministra oružanih snaga, doglavnika i zamjenika Poglavnika, bila je čista Židovka… Ne može se nijekati, da među pojedinim ustašama nije bilo egzaltiranih tipova i ljudskog ološa, koji su počinili nečasna djela među Židovima. Takve je narod oštro osuđivao. Nisu takvi zlo činili samo Židovima, nego i građanima drugih vjera, pa i samim Hrvatima…U svakom, pa i u hrvatskom narodu ima ološa, no progoni Židova i rasizam nisu bili sistem niti dio službene politike Ustaškog pokreta˝
Stari su Rimljani još rekli:Vae victis! Jao pobjeđenima! Svoje ocjene o ustašama davali su uvijek oni koji su ih pobijedili i teško kaznili. Dobro je da čujemo i drugo mišljenje koje ne mora svatko prihvatiti. Ustaše, po mome sudu, možemo otprilike usporediti s našim braniteljima dobrovoljcima Domovinskog rata. Iako je njihova obrana bila opravdana, želi ih se čak od nekih ˝hrvatskih˝ medija proglasiti zločincima.
Komunisti su osudili na smrt i na okrutan način pogubili preko stotine svećenika i sestara, a mnogo veći broj ih je kažnjeno višegodišnjom robijom.
Stvarni razlog njihove kazne je bio to što su oni bili pretežno pobornici hrvatske državne samostalnosti. Kao i većina naroda rado su dočekali osnutak neovisne Hrvatske i željeli su da ona funkcionira kao slobodna i pravna država. Oni nisu mogli podržavati komunističku ideologiju ni partizanski pokret jer su crkveni dokumenti, kao npr. papine poslanice upućene cijeloj Crkvi, osuđivale komunizam i boljševizam kao bezbožničku ideologiju, kakva se ona uistinu i predstavljala.
„ Već iz šume kod nas su dopirali zvuci partizanske pjesme: Kapa nam je su tri roga, borimo se protiv Boga“! Svećenici nisu bili pristaše njemačkog nacizma jer su znali da su Hitler i njegovi sljedbenici progonili Katoličku crkvu te mnoge katoličke svećenike poslali u koncentracione logore.
Jedini njihov grijeh je, dakle, bio to što su željeli sačuvati Hrvatsku samostalnu državu i što nisu propagirali komunističku ideologiju.
Većina hrvatskih ljudi je poginulo pri kraju rata ili iza rata. Talijani su se već davno povukli. Nijemci su vidjeli da gube rat i počeli su se povlačiti. Bili su svakodnevno bombardirani od savezničkih borbenih zrakoplova. U to vrijeme mnogi mladići su mobilizirani u partizanske postrojbe, a zarobljeni domobrani se šalju u prve redove borbe s Nijemcima koji bi se ionako u kratko vrijeme povukli. Žrtvovali su tolike mlade živote bez razloga. Nakon ˝navodnog oslobođenja˝ mnoge ustaše ili navodne ustaše odvode na strijeljanje, bez ikakvom suđenja. Tako su ti antifašisti postali gori od fašista. Vrijeme je za objektivno vrijednovanje srbokomunističkih podvala i laži, za utvrđivanje i uklanjanje neistina i objeda, za odbacivanje svih njihovih krivotvorina iz hrvatske povijesti i kulture.
Izvor: glasbrotnja.net
