BIVŠI SOTONIST GOVORI O SVOM OBRAĆENJU

Mnogi su mladi ljudi u današnje vrijeme indoktrinirani u dublje stvarnosti vezane uz sotonu. Moj život pokazuje djelovanje sila tame i posljedica koje donose. Sotona je stvaran! Tri sam godine, nakon moje inicijacije u štovanje sotone, proveo u duhovnom ropstvu. Žarko sam želio služiti sotoni. Kada umrem, rečeno mi je, postat ću moćni demon, sposoban opsjedati ljude.

Ta me pomisao toliko oduševila da sam poželio što prije umrijeti. Kako sam se sve više zanosio spiritualizmom i ritualnim žrtvovanjima, moja najveća borba bila je nekako zadržati zdrav razum. Ponekad sam požalio što sam poslušao svog novog boga jer sam iz dna duše mrzio osobu u koju sam se pretvorio. To nije bio „raj na zemlji“, već sam bio u paklu, zarobljen u mrežu sotone s ciljem da tamo ostanem zauvijek. Unatoč tome, sve sam dublje upadao u sotonizam. Sotona me upotrebljavao za svoje stvari, i ja sam s njim razvijao blizak odnos. Imao sam moć i nisam je se bojao upotrijebiti. Mnogo sam puta osjetio kao da neka druga osoba prebiva u meni, nemilosrdno me goneći. Doživljavao sam valove sile, znakove prisutnosti nadnaravne moći. Bilo je prekasno za strah. Prekoračio sam Božju milost i mislio da sam zauvijek proklet.

Anton LaVey, čovjek koji je 1966. godine u San Franciscu utemeljio prvu sotonističku „crkvu“ i proglasio Prvu Godinu sotone, svojom je naukom, objavljenom kao Sotonska Biblija, izvršio ogroman utjecaj na mene. On magiju opisuje kao „promjenu događaja ili situacije upotrebom nečije volje, što bi naravnim sredstvima bilo nemoguće“. Također, LaVey govori da ako netko povrijedi naše osjećaje, mi moramo tražiti osvetu na račun te osobe, ne isključujući ni ubojstvo. To je snažno utjecalo na moj um. Bilo je ljudi koji su radili protiv mene i ja sam im se silno želio osvetiti. Danonoćno sam o tome smišljao strašne planove. Pobuna i grijeh potpuno su zavladali mojim životom. Sam Isus Krist je u mojim ritualima postao predmet svetogrđa. Mislio sam da je moja sudbina zauvijek zapečaćena. Srce mi je bilo hladno, bez i jednog osjećaja. Um mi je bio potpuno iskvaren. Ljudski je život za mene izgubio svaku vrijednost. Uskoro su „ubiti i uništiti“ postale moje jedine misli.

Potkraj treće godine od mog ulaska u sotonizam, sotona mi se ukazao i govorio mi kako će svrgnuti Isusa (sotona je zaista uvjeren u svoju konačnu pobjedu). No mene je jedino zanimalo kako da se obračunam s ljudima koji su mi stvarali probleme. Sotona mi je dao precizne upute o ritualima koje trebam izvršiti, što je uključivalo crnu magiju, woodo i čaranje.

LaVey u Sotonističkoj Bibliji piše o ritualima prinošenja ljudskih žrtava. Radi se o tome da se žrtva simbolično uništava djelovanjem prokletstava koja u konačnici dovode do fizičkog, mentalnog ili emocionalnog uništenja žrtve. Izvršivši sve što mi je sotona odredio, trebao sam čekati tri tjedna do punog mjeseca, kada će ti ljudi umrijeti.

Po isteku drugog tjedna, jedne noći dok sam ležao u krevetu, neka prisutnost je ispunila moju sobu. Otvorio sam oči i ugledao Isusa Krista. Stajao je u blistavom svjetlu, odjeven u bijelu odjeću. Kosa mu je bila bijela poput vune, a oči su mu isijavale poput užarenog ugljena. Izgledao je zastrašujuće moćno, ali i suosjećajno. Rekao mi je: „Jeff, ti i ja moramo porazgovarati“. Ja sam ga pogledao i odgovorio: „Nemamo mi o čemu razgovarati. Mi uopće ne razgovaramo“. Prije no što sam mu uspio okrenuti leđa, On je uperio svoj prst prema meni. Tada sam spazio ožiljke na Njegovim rukama. Pogledao sam Njegovo lice, bilo je prekriveno gnjevom, oči su mu postale crvene poput krvi. Izgledao je čudesno. Počeo sam drhtati u strahu. Svaki djelić moga tijela bio je ispunjen Njegovom prisutnošću. Strašna je stvar upasti u ruke Živoga Boga!

Tada mi je u viziji pokazao moju prošlost i budućnost koja me iščekuje nastavim li slijediti sotonu. Dao mi je do znanja da ću, izvršim li ritual koji će uzrokovati smrt ljudi, sam sebe osuditi na vječno služenje sotoni, bez ikakve nade da ikada dospijem u nebo. Rekao mi je: „Ove noći, Ja pred tebe stavljam izbor: život ili smrt. Izabereš li život kojim si do sada živio, postat ćeš imućan čovjek, ali duhovno ćeš biti „ništa“. Ta me riječ duboko pogodila jer sam se čitav život tako osjećao – kao nitko i ništa. Počeo sam nezaustavljivo plakati. Godinama nisam plakao. To je bio prvi ljudski osjećaj otkada sam zakoračio u kraljevstvo Sotone. Čitavo to vrijeme, ja sam bio okrutna osoba bez trunke suosjećanja, dobrote ili sažaljenja prema drugima. Isus je nastavio: „Jeff, sotona ti je lagao i prevario te!“ Pokazao mi je svaku prezira vrijednu stvar koju sam učinio. Zatim mi je prikazao kakav sam život imao s Njim kada sam Mu, godinu dana prije nego što sam postao sotonist, predao život. Bio je to predivan život. Nisam bio svjestan što sam od tada propuštao. Upitao me: „Usporedi ta dva života. Sam možeš prosuditi koji je bolji. Na tebi je odluka – život ili smrt. Zašto ti je srce toliko tvrdo da drugima želiš uništenje i nesreću?“ U tom trenutku, rijeka suosjećanja preplavila je moje srce i ja sam, kajući se, plakao poput malog djeteta.

Isus je cijelu noć bio uz mene i ja sam Mu se u potpunosti predao. Pokazao mi je Svoju slavu. Bilo je to nešto prekrasno. Rekao mi je kako mogu biti nanovo rođen i kako moje ime može biti zapisano u Njegovu knjigu života. To iskustvo zauvijek će biti u mom srcu.

Slijedećeg dana uništio sam vlastiti sotonistički hram. Knjige, ploče, video-vrpce, noževe koje sam upotrebljavao za žrtvovanje, sve okultne predmete spalio sam u svom dvorištu. Ono što nisam mogao spaliti, zakopao sam u zemlju. Poseban otpor pružao je oltar. Kada sam ga, uz pomoć svog brata, uspio zapaliti, buknuo je plamen, a vjetar je kilometrima daleko raznosio dim. Sotona me pokušavao spriječiti, prijeteći da će me ubiti nastavim li s uništavanjem njegovih stvari. No ja sam znao da laže. Isus Krist bio je moj jedini Gospodin i nisam imao straha. Znao sam da ga nikada neću napustiti, On je Začetnik i Dovršitelj moje sudbine.

Ja sam jedan od sretnika koji je preživio Kraljevstvo tame i vratio se Isusu Kristu, otkupljen Njegovom krvlju i oslobođen Njegovom silom. No milijuni ljudi se bespomoćno koprcaju u jami zabluda jer je malo radnika. Isus je rekao: „Molite da Bog pošalje radnike za žetvu“. To je zaista tužno. Pitam se, što će naš Gospodin na sudnjem danu reći, kada ugledamo milijune bačene u jamu jer radnici nisu krenuli naprijed oslobađati zarobljene? Stoga, molimo s velikim zagovaranjem u Duhu i borimo se protiv vladara, vlasti i vrhovnih sila ovoga mračnoga svijeta i protiv zlih duhovnih snaga u nebeskim prostorima. Osobe koje su se podložile demonskim silama oslobođenje mogu zadobiti samo kroz Isusa Krista. Zbog toga se Isus Krist i pojavio, kako bi uništio djelovanje sotone. Božja riječ nam pokazuje da je On već porazio sotonu i njegove sile tame. Mi moramo slaviti i veličati Kristovu pobjedu.

Izvor: medjugorje-info.com

Odgovori

Skip to content