DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov – Druga vazmena nedjelja
DRUGA VAZMENA NEDJELJA – MALI USKRS
Dj 2, 42-47; 1 Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31
„Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke!
Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne
budi nevjeran nego vjeran!“ (Iv 20, 27).
Danas slavimo drugu vazmenu nedjelju ili, kako puk voli reći, Mali Uskrs. U starini se je druga vazmena nedjelja nazivala Bijela nedjelja. Naime, tog su se dana odlagale bijele haljine koje su novokrštenici oblačili u noći vazmenog bdijenja kad su uranjali u kupelj preporođen]a, tj. kad su bili kršteni. Na izlasku iz krsnog zdenca oblačili su bijele haljine koje su označavale novost njihova novoga, preporođenog života, a oni su je nosili do druge vazmene nedjelje te tako i na izvanjski način svjedočili kako su spremni darovanu im novost čuvati neokaljanom te je potvrditi svojim životom.
Misno evanđelje druge vazmene nedjelje u kratkim potezima opisuje susret Uskrsloga s učenicima: Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vam’. To rekavši pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama! Kao što je mene posla Otac i ja šaljem vas’ (Iv 20, 19-21).
Kad bismo mi trebali sastaviti evanđelje o susretu Uskrsloga s učenicima vjerujem da bismo na Isusove usne stavili neku drugu riječ. No, Isusova je riječ: Mir vama! Mir je prvi dar Uskrsloga svojoj zajednici, Crkvi. Hrvatska riječ mir samo donekle prevodi značenje hebrejske riječi šalom koju je Gospodin izrekao svojim učenicima. Šalom znači blagoslov, spokoj, mir, obilje sreće i zadovoljstva koji se rađaju iz srca koje je ispunjeno i preplavljeno dubokom radošću i spokojem. Šalom-mir-blagoslov koji Uskrsli želi i dariva svojim učenicima jest On sam. On je naš mir-blagoslov, onaj koji nas pomiruje s Ocem i međusobno. No, mir koji Gospodin dariva ne znači mirovanje, plandovanje, uživanje u ljepoti kontemplativne ili kakve druge molitve. Mir koji Gospodin dariva potiče njegove učenike na sveti nemir. Naime, poslije darivanje mira uslijedila je i zadaća poslanja: Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas (Iv 20, 21). Uskrsli poziva svoje učenike da postanu dionici njegova poslanja te stoga oni, baš poput njega, ne mogu biti mirni dok se poslanje ne izvrši. A riječ je o poslanju ljubavi, o poslanju koje treba plamenom, ognjem ljubavi, a to je Duh Sveti, zapaliti sva ljudska srca. Ni više ni manje. I to je središnje poslanje Crkve do konca svijeta. Ognjem ljubavi ispunjati ljudska srca te ih dovoditi u zajedništvo života i ljubavi sa samim Izvorom, s Presvetim Trojstvom.
Misno nas evanđelje izvještava kako s učenicima koji su susreli Uskrsloga nije bio Toma, zvani Blizanac, a tradicija će ga prozvati Sumnjivi Toma, zbog njegove izjave kako neće povjerovati dok ne vidi biljege čavala i ne stavi prst u mjesto čavala, a ruku u Gospodinov bok. I nakon osam dana, piše sv. Ivan, njegovi učenici opet bijahu unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: ‘Mir vama!’ Zatim će Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran’. Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’. Reče mu Isus: ‘Budući da si me vidio povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju’ (Iv 20, 26-29).
Prva reakcija koja se u nama javlja na ovaj izvještaj jeste prijekor i osuda Tome. Naime, čudimo se kako nije vjerovao, a vidio je tolika Gospodinova čudesa, a osim toga i drugi su mu učenici posvjedočili kako im se je Gospodin ukazao. No, Toma nam je tako blizak, tako suvremen. I mi, suvremeni Gospodinovi učenici, često tražimo dokaz i potvrdu svojoj vjeri. Često puta poželimo znak s neba, znak možda u Fatimi, Lourdesu, Međugorju ili negdje drugdje. I mi poželimo stavili prst u mjesto čavala i ruku u Gospodinov bok, odnosno često se uhvatimo u pitanjima: Je li Gospodin zaista prisutan u mome životu, u životu moje obitelji, u mome narodu, u ovome svijetu? Ako jest, zašto dozvoljava tolike nepravde i tolike patnje, tolika trpljenja ljudi, kršćana, osobito nevinih? Ne bi li mogao, ako je zaista Bog, učiniti da na svijetu prevlada mir, ljubav, razumijevanje i sloga među ljudima? Uvijek iznova nam se postavlja problem zla te Božje opstojnosti i dobrote.
Rješenje nije u apstraktnom dokazivanju Božje opstojnosti i dobrote; naime teško da će same riječi nekoga uvjeriti u ono što mi vjerujemo. Rješenje je u nalogu Uskrsloga učenicima da nastave njegovo poslanje. Zna Gospodin da učenici, oni prvi i mi današnji, po sebi nismo kadri promijeniti ni sebe ni svijet. Zato nam dariva svoga Duha Svetoga. Ivan zapisa kako Uskrsli u susretu s učenicima dahnu u njih i reče im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im!’ (Iv 20, 22-23). U snazi svoga Duha Uskrsli je trajno nazočan u svojoj Crkvi, u svakom novom naraštaju. I s nama je na našem životnom putu te i nas poziva da budemo njegovi poslanici, njegovi svjedoci. Svjedočiti Uskrsloga znači dopustiti Duhu Svetom da ognjem svoje ljubavi zapali i preobrazi naša srca, a tako preobražena i promijenjena srca su dio preobraženog svijeta. Jedino promijenjena, preobražena srca mogu uistinu mijenjati ovaj svijet. Promjeni, istinskoj preobrazbi, humanizaciji svijeta najviše doprinose sveci, osobe koje uprisutnjuju uskrslog Krista te postaju prijenosnici njegova šaloma-mira-blagoslova svojim suvremenicima. Zato, blago nama koji ne vidjesmo a vjerujemo u prisutnost Uskrsloga te snagu njegove milosrdne ljubavi prema čovjeku i svijetu.
Don Mladen Parlov
