Na pragu samoubojstva prvi put u životu ušao je u crkvu…
Moja životna priča nije nimalo lijepa. Moj otac je bio član bajkerskog kluba Hell’ Angels (Anđeli pakla). Život mu je ovisio o drogi; bio je teški ovisnik o heroinu.
Nažalost, ostavio me kad sam imao samo tri godine. Jednoga dana je samo sjeo na svoj motor i rekao mi: “Sine, volim tebe i volim tvoju mamu, ali ja želim voziti sa svojom braćom. Želim biti slobodan.”
Moja majka je bila mlada mama i radila je najbolje što je znala i umjela da bi me podigla. Na nesreću, jednoga dana, kada sam imao osam godina, netko je provalio u naš stan i pucao u nju. Provalnik je ubio moju majku na moje oči.
I tako, izgubio sam svoju majku nasilnom smrću, a otac me ostavio kada sam imao samo tri godine. Ostatak obitelji se bavio svojim poslovima pa sam ja većinu svoga vremena provodio živeći na ulici.
S petnaest godina sam bio izbačen iz srednje škole. Kad sam imao šesnaest, pridružio sam se bandi. A kad sam imao sedamnaest, već sam se navukao na drogu.
Nisam mogao spavati. Nisam mogao jesti. Nije mi bilo važno jesam li oprao zube, počešljao se ili istuširao. Jedina stvar o kojoj sam vodio brigu bilo je: kako namiriti svoju potrebu – svoju dnevnu dozu. Koristio sam heroin, PCP, kokain ili bilo što čega sam se mogao dočepati da bi umirio bol, da bi izbacio muku koju sam osjećao u sebi. Pokušavao sam na taj način ispuniti prazninu koja je zjapila u mojoj nutrini.
Jednog dana sam hodao ulicom razmišljajući kako da završim sa svojim životom. I dok sam tako išao niz ulicu pogledao sam na drugu stranu i vidio neku crkvu. Nikada ranije nisam bio ni u jednoj od njih i ništa nisam znao o crkvi, ali pomislio sam: “Pokušao sam već sve u životu, pa ću sad poći vidjeti ima li možda ova crkva rješenje za mene.”
I tako sam ušao unutra. Naišao sam na vratara koji me upitao što može učiniti za mene, a ja sam mu rekao: “Vjerojatno ništa, ali dopusti mi da ti ispričam kroz što sam sve prošao … ” I tako sam tom čovjeku kod vrata ispričao što mi je bilo na srcu i rekao mu da ako ova crkva nema odgovor za mene, ja onda idem kući uzeti revolver i završiti sa svojim životom.
Iznenada mi je taj čovjek rekao: ”Bi li htio ući unutra da razgovaraš s našim pastorom? Bi li mu htio reći nešto od ovoga kroz što si prošao?” I tako sam ušao da se vidim s njegovim pastorom. Pastor nije izgledao kao što sam ja očekivao da bi jedan pastor trebao izgledati. Nije bio čovjek ukrućenog izgleda; nosio je traperice i majicu, a imao je i tetovaže i dugačku kosu, te zaista nisam mogao razumjeti kako može biti pastor i tako izgledati.
I tako sam mu počeo govoriti neke stvari kroz koje sam u životu prošao. A onda je taj pastor počeo meni pričati svoju životnu priču. Odrastao je bez oca. Bio je uključen u bande i drogu i čitav svoj život ulazio je i izlazio iz zatvora.
Ovaj me pastor raspametio. Nisam mogao vjerovati da bi netko tako na izgled uspješan i normalan kao on mogao imati takvu prošlost. Zatim mi je rekao kako mu je jednoga dana dok je bio u državnom zatvoru neko prišao i govorio o Isusu, o tome kako Isus može promijeniti njegov život i dati mu mir, radost i sreću. Tri riječi o kojima ja sa sedamnaest godina nisam znao ništa. A onda mi je ispričao kako je predao svoj život Gospodinu i otada njegov život nikada više nije bio isti.
Rekao sam tom pastoru: “Znaš, ne razumijem sve o tom Bogu i o tom Isusu o kojem si mi govorio, ali što god je On učinio za tebe, potrebno je i meni.” Zatim sam u molitvi prihvatio Gospodina kao svoga Spasitelja. I tako sam našao spasenje, u taj prvi put kad mi je netko uopće govorio o Radosnoj vijesti – Evanđelju. No, to nije sve. Tu se priča ne završava.
Pastor je rekao: “Geronimo, još nešto želim s tobom podijeliti .” Zatim je posegnuo u svoj novčanik i izvukao neku sliku. Na slici je bio trogodišnji dječak. Rekao je: “Geronimo, ovaj dječak si ti. Ti si moj sin. Moj sin kojeg nisam vidio gotovo četrnaest godina.
Nije moguće opisati kako sam se tog trenutka osjećao. Bio je to moj otac koji me napustio kada sam imao tri godine i kojeg tolike godine nisam ni čuo ni vidio. Bog me doveo ovamo sa ulice, ravno u njegovu crkvu i on me doveo Kristu.
Od toga dana, ja i moj otac smo najbolji prijatelji. Nikada više nisam koristio drogu. Nikada se više nisam vratio na svoj stari stil života. Sada služim Gospodinu naučivši jednu važnu stvar: Ako ti vodiš brigu o Božjim stvarima, Bog će uvijek voditi brigu o tebi.
Izvor: SamoPismo.net
