NOVO PISMO PRAVOBRANITELJICI: Priznajte, vi ne radite ništa!
Misli li ona da je glupost prevladavajuće stanje nacije kad u javnom tekstu čitateljima pokušava uvaliti takvu laž?
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je ovom portalu dostavila odgovor na otvoreno pismo koje sam joj uputio. Naglasila je sljedeće: „Kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne ulazim u dijaloge s pojedincima i pojedinkama preko medija.“ Skoro da sam osjetio prezir u ovoj rečenici. U nastavku piše da odgovor ipak upućuje zbog neistina koje sam iznio u svom otvorenom pismu. Stvarno sam se zamislio i zapitao se tko je tu sad lud. Pa Pravobraniteljica se don Damira Stojića, što je bio povod za ovu, sad već možemo reći polemiku, dohvatila upravo preko medija. Konkretno, svojom izjavom na T-portalu. Doduše ona tako nije ušla u dijalog sa svećenikom, ali samo zato što ga on nije prihvatio. Ipak, ostaje činjenica da je ona čak inicirala dijalog preko medija.
Na kraju svojeg pisma kaže meni gospođa Višnja Ljubičić: „Stoga, pored ostalog, javne izjave kojima se vrijeđaju, ponižavaju ili omalovažavaju žrtve seksualnog nasilja ili zagovara uskraćivanje prava na donošenje odluka o vlastitom tijelu i/ili reproduktivnom zdravlju, jesu moj posao i moja briga, …“ Znao sam ja da je to tako. Zato sam gospođu Ljubičić i pitao još prije dvije godine zašto je šutjela kad je ministrica Pusić omalovažavala žrtve silovanja u Vukovaru. Tada mi je odgovorila da javna osuda takvih izjava nije njezin posao. Sad me je skroz zbunila. Malo nije, pa malo jest njezin posao javno osuditi.
Možda bi trebalo malo pažljivije rasčlaniti o čemu se radi u ova dva slučaja. U ovom zadnjem don Damir Stojić je navodno rekao da nije moguća trudnoća kao posljedica silovanja. Iako je on demantirao tako nešto upozorivši da mu podvaljuju, Pravobraniteljica je tu njegovu izjavu ocjenila kao vrijeđanje, ponižavanje i omalovažavanje žrtava seksulanog nasilja, pa se našla pozvanom, kao što i kaže u odgovoru na moje otvoreno pismo, javno to osuditi.
U onom prvom slučaju koji se dogodio prije dvije godine silovane žene Vukovara su tražile pomoć od ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, želeći internacionalizirati svoju tragediju, odnosno problem silovanja kao sredstva genocida. Ministrica im je odgovorila da će im pomoći ako joj se pridruže u splitskoj gay paradi. Normalnom čovjeku se zavrtilo u glavi od te izjave. Moram priznati, kad sam to pročitao izbacilo me iz cipela. Toliku količinu bešćutnosti i poruge žrtvama tako stravičnog čina teško bi mogao zamisliti i pisac scenarija za horor film. Žene koje se i nakon više od dvadeset godina bore sa svojim psihičkim traumama nastalim zbog sustavnog silovanja u zarobljeništvu pozvati da stanu u neku javnu povorku i tako svijetu pokažu da su to one, silovane žene, može samo osoba koja želi ismijavati njihovu tragediju i strahote koje su proživjele. Kad sam u otvorenom pismu pozvao Pravobraniteljicu da to osudi, odgovorila mi ja da javna osuda nije u djelokrugu njezinog posla. Što se dogodilo u međuvremenu?
Pomislio sam da je možda Pravobraniteljica, kao što mi je obećala u odgovoru na to prvo otvoreno pismo prije dvije godine, napravila nešto da se otkriju i procesuiraju počinitelji silovanja. Zato sam je prije par dana u novom otvorenom pismu i zamolio da mi kaže što je radila i napravila u ove dvije godine, nadobudno pomislivši da je zbog rezultata tog rada promijenila stav i mišljenje, jer sad ipak javno osuđuje. I navela je u odgovoru portalu da se kroz kontakte s Državnim odvjetništvom trudila saznati kako napreduju istrage o silovanjima u ratu, kako je sudjelovala u radnim skupinama, kako je predlagala zakonske odredbe koje nisu prihvaćene i da je pisala izvješća. E tako velik izahtjevan posao zaista zaslužuje ozbiljnu analizu.
Kaže pravobraniteljica da je ona pokušala saznati kako napreduje istraga o ratnim zločinima silovanja, ali da je zbog efikasnosti istraga tajna, pa ona nema podatke o napretku iste.
Ma zamisli ti to. Tajnost istrage bi bila ugrožena podatkom o tome koliko slučajeva se istražuje, koliko osoba je istragom obuhvaćeno, za koliko je optužnica pripremljena, protiv koliko podignuta i sve to bez navođenja konkretnih imena ili bilo kojeg drugog podatka koji bi mogao ugroziti istragu. Sad moram otvoreno reći da mi nije jasno misli li Pravobraniteljica da sam zaista kompletni idiot, misli li ona da je glupost prevladavajuće stanje nacije kad u javnom tekstu čitateljima pokušava uvaliti takvu laž ili se ona jednostavno ruga svima nama.
Ne, ne vjerujem da je gospođa Višnja Ljubičić dipl. iur. toliko neinteligentna da bi mogla pomisliti da ovako nešto bude ozbiljno prihvaćeno. Nitko sa završenim fakultetom ne bi smio biti toliko neinteligentan, a posebno to ne bi smio netko tko obnaša odgovornu javnu funkciju na državnoj razini. Ona vjerojatno misli da sam ja glup, a da čitatelji i ne čitaju baš pažljivo. Kako god, ona nije imala što napisati jer u ove dvije godine nije napravila baš ništa po pitanju silovanih žena Vukovara. Da jest, navela bi to u svom odgovoru.
Kaže pravobraniteljica Višnja Ljubičić da je sudjelovala u radnim skupinama za pripremu zakonskih prijedloga. U takvim tijelima često sudjeluju i razni pripadnici nevladinog sektora koji za taj posao ne primaju nikakvu plaću. Gospođa Ljubičić za svoj posao prima sasvim solidnu plaću. Očekuje li možda aplauz zato što nešto radi za tu svoju ne baš malu mjesečnu naknadu?
Ukratko, Pravobraniteljica nije navela niti jednu konkretnu činjenicu o tome što je napravila u interesu osude vukovarskih silovatelja. Ona priča o tome što je radila da bi silovane žene dobile materijalnu zadovoljštinu. Nevješto zaobilazi pitanje progona i moguće osude ratnih zločinaca koji su silovali žene u Vukovaru.
Na kraju svog odgovora kaže da don Damira Stojića nije nazvala vjerskim radikalom, nego je to prema njezinoj tvrdnji napravio T-portal. Pitam se bi li Pravobraniteljica ikad uputila demantij navoda na T-portalu da nije bilo mojeg otvorenog pisma. Ona, naime, mora napraviti takvo nešto. U odgovoru na moje otvoreno pismo koje ipak znakovito ne upućuje meni nego portalu na kojem je objavljeno i za koji pišem, Pravobraniteljica nedvosmisleno ukazuje na to da je ona institucija. Ona izrjekom spominje „instituciju Pravobraniteljice“. Pa kad netko iskrivljuje izjave institucije, to nije samo tako neka slučajna pogreška. To zahtijeva ispravak netočnog navoda. A on, koliko mi je poznato, još nije zatražen od medija u kojem se dogodio.
Gospođa Ljubičić kaže da Pravobraniteljica, nisam siguran osoba ili institucija, ne ulazi u javni dijalog s pojedincem pa ona zato upućuje svoj odgovor portalu. Očito sam prezira vrijedan. Kako sam mogao posumnjati u njezinu dobronamjernost prema žrtvama silovanja u Vukovaru. Pa ona je nositeljica Spomenice Domovinskog rata. Od 1990. – 1993., prema navodima njezinog službenog životopisa, radila je u predstavništvu strane firme.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
